ŠAPUTANJE NERAVA

POSPREMANJE MOZGA

1.502 pregleda
San dve devojcice (Albert Anker, izvor Vikipadija)

Zašto uopšte spavamo? Naslušali smo se neobičnih tumačenja: jedni kažu da nema boljeg načina da se uštedi energija, drugi da mozak tada posprema sav ćelijski otpad. Šta tek reći da san nagoni životinje da leže mirno i tako se sačuvaju od grabljivaca.

U časopisu „Sajens” upravo su se pojavila dva članka koji nude dokaze za drukčije viđenje: spavamo da zaboravimo ponešto što svakog dana učimo. Svaki pokušaj da se nešto sazna uvećava broj sinapsi, veza među neuronima, kojima brzo i pouzdano putuju signali od jednog do drugog. U tim mrežama skladište se nova sećanja.

Poznato je da za vreme spavanja čovek sanja. S kakvom svrhom? Prema jednom tumačenju, mozak se u snu, kada oseti gotovo ne šalju nikakve podatke, preuređuje (reprogramira), a to, očigledno, postiže odbacivanjem zastarelih i nepoželjnih doživaljaja. A šta su to neuspeli snovi?

Đulio Tononi i Kjara Čireli, biolozi sa Univerziteta Viskonsin-Medison, objasnili su 2003. da sinapse nabujaju u toku dana da se u moždanim kolima nagomila buka. Kada spavamo, tvrde oni, naši mozgovi pročiste sve veze.
U potonjim godinama našli su, s drugim istraživačima, posredne dokaze za svoju pretpostavku tzv. sinaptičke ravnoteže (homeostaza).

Kresanje sinapsi

Ispostavilo se, na primer, da neuroni mogu da skrešu svoje sinapse, bar u laboratorijskoj posudi. U ogledima su grudvicama neurona davali lek koji su podsticali rast dodatnih sinapsi. Docnije su neuroni sami nešto od toga skresali. Drugi dokaz dolazi iz električnih talasa koje mozak oslobađa: u dubokom snu oni uspore, što se pripisuje smanjenju broja sinapsi.

Pre četiri godine dvoje naučnika imalo je priliku da proveri svoju pretpostavku gledajući same sinapse: dobili su svojevrsni „rezač moždanog tkiva” kojim su isecali veoma tanke listove mišjeg mozga, u budnom ili uspavanom stanju. Nakon toga su
odredili veličinu i oblik ukupno 6.920 sinapsi. U mozgovima uspavanih miševa bile su 18 odsto manje nego u budnim. Da, postoji velika promena koja sve iznenađuje.

Ali se jedan protein,
pod nazivom Homer1A,
posebno isticao.

Druga studija koju je vodio Grejem Diring istraživala je hipoteze sinaptičke homeostaze proučavajući proteine u mozgu miševa. U jednom eksperimentu dodao je supstancu koja svetli na površinu proteina u moždanim sinapsama. Uočio je da je broj površinskih proteina opao u toku sna. Opadanje se očekivalo ukoliko se broj sinapsi smanjio.

Zatim je potražio molekularni okidač za ovu promenu. Utvrdio je da se stotine proteina uvećalo ili smanjilo unutar sinapsi u toku noći. Ali se jedan protein, pod nazivom Homer1A, posebno isticao. U ranijim ogledima s neuronima u laboratorijskoj posudi pokazao se važnim u kresanju sinapsi. Grejem Diring se pitao da li je to važno i u snu.

usnuli eros (vikipedija)

Usnuli Eros (Vikipedija)

Da bi to saznao, proučavao je genetski skrojene (izmenjene) miševe koji nisu mogli da luče pomenuti protein. Spavali su kao obični miševi, ali njihovi sinapse nisu menjale protein. Istraživanje ukazuje da pospanost aktivira neurone da stvaraju protein i da ga otpreme u svoje sinapse. Kada stigne san, Homer1A uključuje mehanizam kresanja.

Provera pamćenja

Utiče li to na učenje? Miševi su podvrgnuti uobičajenoj proveri pamćenja. Stavljeni su u prostoriju gde su izloženi blagom strujnom udaru kada su prolazili jednim delom poda. Te noći je nekima ubrizgana hemikalija u mozak za koju je dokazano da onemogućuje neurone u laboratorijskoj posudi da orezuju svoje sinapse.

Orezivanje ne pogađa
svaki neuron, petina
sinapsi ostane nepromenjena.

Sledećeg dana su ih sve vratili u pređašnju komoru. Obe grupe provele su mnogo vremena zamrznute iz straha da hne prizovu šok koji su pretrpeli. Ali kada su stavnjeni u drugu komoru, uočena je velika razlika. Obični miševi su radoznalo mirisali unaokolo, a oni kojima je sprečeno kresanje moždanih sinapsi u toku spavanja, sa druge strane, ponovo su se sledili.

Grejem Diring smatra da miševi kojima je ubruzgana hemikalija nisu mogli da smanje svoje uspomene na komoru u kojoj su bili izloženi strujnom udaru. Bez noćnog orezivanja njihova sećanja okončana su kao nejasna.

U svojim ispitivanjima Đulio Tononi našao je da orezivanje ne pogađa svaki neuron, petina sinapsi ostane nepromenjena. Moguće je da one kôdiraju dobro uspostavljene uspomene koje se ne mogu ublažiti. Drugim rečima, možete da zaboravite na pametan način.

Naravno, pojedini istraživači upozoravaju da to nije konačan dokaz pretpostavke tzv. sinaptičke ravnoteže. Tako Markos Frenk, koji izučava spavanje na Vašingtonskom državnom univerzitetu, kaže da je teško reći da li su promene u mozgu noću izazvane spavanjem ili biološkim satom.

Dve vrste spavanja

Mnogi organi, ne samo mozak, ponašaju se, izgleda, drugačije u toku spavanja, ističe Markus Šmit iz Medicinskog instituta za spavanje u Ohaju. Creva, na primer, stvore mnogo novih ćelija.

Ljudskom organizmu san je
preko potreban, jer telo
ne može da izdrži
napore neprekidno 24 sata.

U budućnosti bi lekovi morali tačno da ciljaju molekule koji su uključeni u spavanje, osiguravajući da se sinapse pravilno obrezuju.

Ljudskom organizmu san je preko potreban, jer telo ne može da izdrži napore neprekidno 24 sata. Ali se telo nikada sasvim ne isključuje, u toku sanjanja mozak je veoma zaposlen. Postoje dve vrste spavanja: non REM (NREM) i REM, obe sa osobitim fiziološkim promenama.

Uspavani stražar (Karel Fabritius, Vikipedija)

Prva predstavlja 75-80 odsto spavanja odraslih, kada opadaju metaboličke aktivnosti, krvni pritisak i broj otkucaja srca. I ona se može podeliti na dva razdoblja: lagan i dubok san. U lakom telo u toku noći promeni položaj četrdesetak puta da bi krv nesmetano strujala, a mišići ostali pokretni. A u dubokom su i mišići i mozak do krajnosti opušteni. Noću se obično oko pet puta prelazi iz jedne (ortodoksna) u drugu (paradoksalna) vrstu spavanja.

Potonju odlikuju nepravilno disanje i puls i brzo kretanje očiju (REM), a nastavi se posle svakog NREM spavanja. I tada se javlja većina snova. Moguće je da se navedeno sređivanje mozga (reprogramiranje) odvija, upravo, u takozvanom paradoksalnom snu (REM).

Maglovito sećanje

U ogledima je dokazano da su spavači u stanju da verno opišu svoje snove, ukoliko ih probude za vreme takvog spavanja. S druge strane, čim mine pet minuta od REM spavanja sećanje na sanjano je maglovito, ako prođe deset minuta više se ničega ne sećaju. Ljudi koji tvrde da ne sanjaju odmah posle REM ulaze u novi tok ortodoksnog spavanja.

U jednoj noći na snove
otpada, čak, dva sata spavanja.

Paradoksalno traje, u proseku, 15-20 minuta, nasleđuje 60-90 minuta ortodoksnog. U jednoj noći na snove otpada, čak, dva sata spavanja. Spavači koje su opitima lišavali REM spavanja, tako što su ih budili kad god bi ušli u pomenuto razdoblje, osećali su veću teskobu, bili su razdražljiviji i nasilniji i teško su se usredsređivali na nešto; pojedinci su imali halucinacije. Kasnije su to nadoknađivali dodatnim i dužim „porcijama sna”.

Sve to navodi na zaključak da u mozgu postoji središte koje usmerava ponašanje vezano za porive – glad, polni nagon i nasilje – koje se u toku sna na izvestan način isprazni. Ukoliko se to poremeti, u budnom stanju nastupi REM razdoblje, čemu bi se mogle pripisati halucinacije koje su neki ispitanici doživljavali kada su bili lišeni sna.

Kakvoća i dužina sna određena je vremenom kada se odlazi na počinak, protokom vremena od leganja do usnivanja, brojem i vremenom buđenja u snu, vremenom konačnog jutarnjeg buđenja i učestalošću i trajanjem dnevnog spavanja. Potrebno je uzeti u obzir ishranu i alkoholna pića pre odlaska na spavanje, fizičke ili misaone radnje, uzimanje ili izostavljanje lekova, kofeina i nikotina i jačinu i vreme fizičkih napora.

Utiču i organske bolesti (kardiovaskularne, plućne bolesti, Parkinsonova, druge hronične bolesti) i psihičke smetnje (kao što su potištenost, razdražljivost, manija i hipomanija).

Stanislav Terzinski

Oslobađa napetost

Sigmund Frojd je prvi psiholog koji je snovima posvetio veliku pažnju, objašnjavajući da su snovi izraz – ponekad veoma simboličan – poriva neprihvatljivih našoj svesnoj, odgovornoj ličnosti. Otuda je jedna od uloga sanjanja oslobađanje od potisnutih napetosti. Istovremeno je smatrao da su snovi, s obzirom da za vreme spavanja slabi budnost našeg stražara – superega, društvene i moralne svesti, prilika za ispunjenje potisnutih želja.

Muško-ženski

Godine 1966. dvojica američkih psihologa, Kalvin Hol i Robert van de Kastl, osmislili su postupak praćenja sadržaja snova i primenili ga na 100 studenata i 100 studentkinja. Ustanovili su da se radnja ženskih snova obično odvija u dobro poznatim, zatvorenim prostorima, a muških na nepoznatim mestima, na otvorenom. Muškarci češće sanjaju grupe ljudi, žene dobro znane pojedince. U muškim snovima ima više nasilja, seksa, fizički napora i uspeha; u ženskim tananijih oblika nasilja, više osećaja i pričanja.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar