GAGARINOVI PUTOKAZI

AMERIČKA KOSMIČKA ALA

576 pregleda

Prvi privatni kosmički brod Dragon-2” uspešno je obavio eksperimentalni let bez posade. U julu se očekuje da američki prvi put odlete u Međunarodnu kosmičku stanicu (MKS). Počinje era privatnih kosmičkih letova.

Mr Grujica S. Ivanović

Biće to prvo lansiranje astronauta sa teritorije SAD od jula 2011. kada je program „Spejs šatl” ugašen. I još važnije: sledećom misijom „Dragona-2” počeće era privatnih komercijalnih kosmičkih letova s ljudskom posadom.

Nedavno je kosmički brod „Dragon-2” označen kao DM-1 (Demo Mission), imao prvi probni let. On se, takođe, sreće i pod nazivom Crew Dragon („Dragon” s posadom) i Dragon V2 (druga verzija „Dragona”). „Dragon-2” je lansiran 2. marta 2019. iz Kenedijevog kosmičkog centra na Kejp Kanaveralu. Poletanje je obavljeno sa istorijske lansirne rampe 39A, korišćene za mesečev program „Apolo”, pomoću rakete-nosača Falkon-9 v1.2b5 (Falcon). Posle odvajanja prvog stepena B1051, on je shodno ustaljenoj praksi kompanije „Spejs iks” (SpaceX), milijardera Ilona Maska, uspešno vraćen na Zemlju, na ploveću platformu romantičnog naziva „Naravno, još te volim” (Of Course I Still Love You) u Atlantskom okeanu.

Kosmički brod Dragon-2”

Brod „Dragon-2” projektovan je za let astronauta u kosmos, na bazi automatskog teretnog broda „Dragon” kompanije „Spejs Iks”. Ovo je bio njegov prvi eksperimentalni kosmički let u koji je, prirodno, krenuo bez posade. Istina, u kabini je bila lutka odevena u skafander, antropomorfni simulator sa senzorima na leđima, glavi i oko vrata, koji su merili intenzitet sila na ovim delovima tela pri poletanju, u orbiti i tokom povratka na Zemlju. Lutki su dali ime „Ripli” (Ripley) po ulozi Sigurni Viver u filmu „Vanzemaljac”.

Pilot” lutka Ripli” (NASA)

Jedanaest minuta kasnije, brod je dospeo u najnižu orbitu i, posle provera sistema, krenuo je na višu na visini od oko 400 klometara, gde se nalazi Međunarodna kosmička stanica (MKS). Iz stanice su približavanje i spajanje broda su pratili Rus Oleg Kononjenko, komandant, Kanađanin David Sen-Žak (David Saint-Jaques) i Amerikanka Eni Meklejn (Anne McLaine), koja je daljinskim komandama obavila nekoliko operacije. Na primer, kada je bio na oko dva kilometra, uključila je spoljašnje farove na brodu, a na 140 metara ga zaustavila i naredila da krene unazad do 180 metara i tamo zastane nakratko.

Zbog složenog oblika veličine MKS-a (velika kao fudbalski stadion), tokom približavanja kosmičkog broda sa američke strane prostor kroz koji se „Dragon” kreće podeljen je u nekoliko zona. Prva je elipsoidna, jajolika, dimenzija 4×2 kilometra oko MKS-a, a druga sferna, prečnika 200 metara. Dok se približava stanici, „Dragon” prolazi kroz nekoliko karakterističnih tačaka (WP-waypoint) na različitim rastojanjima od MKS-a. Na primer, kada je dospeo u WP1, od doka za spajanje na modulu „Harmoni” (Harmony) delilo ga je 150 metara. Odmah posle te tačke, Meklejnova je „naredila” brodu da se udalji na rastojanje od 180 metara. U toj tački, kontrolori misije u centru kompanije „Spejs iks”, u gradu Houtorn (Hawtorne) u Kaliforniji, proverili su sve vitalne sisteme broda uoči jednog od ključnih ciljeva misije DM-1 – spajanje sa Kosmičkom stanicom. Kada su se kontrolori uverili da je sve u redu, brod je krenuo ka stanici. Na 20 metara (tačka WP2), ponovo je zaustavljen i usledila je poslednja provera. Sve je bilo u redu i 3. marta 2019, 27 časova posle lansiranja, „Dragon-2” je uspepno je spojen s modulom „Harmoni”.

Još jedan kuriozitet: bilo je to prvo automatsko spajanje u američkoj astronautici! Sva dosadašnja spajanja bespilotnih teretnih brodova „Dragon” i „Signus” obavljana su tako što su oni automatski prilazili MKS-u, posle čega su ih astronauti iz stanice hvatali mehaničkom rukom „Kanadarm” (Canadarm), privlačili i ručno spajali.

S podignutim poklopcem iznad mehanizma za spajanje, brod Dragon-2” pristaje uz MKS (NASA)

Posle spajanja, s maskama na licu Sen-Žak i Kononjenko su prvi uplovili u kabinu „Dragona” gde su proverili hemijski sastav atmosfere i prebacili u MKS kontejner sa 180 kilograma hrane, vode i naučne opreme. Amerikanka, takođe s maskom na licu, ostala na ulazu. Kada je potvrđeno da je unutar „Dragona” bezbedno, ona je bez maske uplovila u kabinu odakle se, s „Riplijem” u pozadini, obratila javnosti.

Osmog marta, kada su planirane operacije i ispitivanja „Dragona” u sklopu MKS-a završena, posada je u kabinu ubacila rezultate istraživanja i zatvorila poklopac broda. On je zatim odvojen od stanice, posle čega je brod krenuo ka nižim orbitama. Usledilo je odvajanje repnog odseka (trunk) sa sunčevim panelima i radijatorima za odvođenje toplote i, pet sati kasnije, 15-minutno paljenje četiri od ukupno osam motora SuperDraco postavljenih oko donjeg dela komandnog odseka. Svaki od motora, čije su gorivne ćelije izrađene pomoću 3D-štampača, razvija potisnu silu od 71kN (kilonjutna). Svim osam motora mogu se, inače, koristiti i za spasavanje astronauta, ukoliko iskrsnu teškoće prilikom lansiranja. Izvanredno je što se svi vraćaju s komadnim odsekom na Zemlju. Zbog čega?

Naime, u ranijoj fazi projekta, Elon Mask je razmišljao o tri varijante spuštanja – pomoću padobrana na vodenu površinu (slično kapsuli „Apolo”), korišćenjem motora i stajnog trapa za sletanja na čvrsto tle i, slično ruskom „Sajuzu”, kombinacijom padobrana i motora za spuštanje na kopno. Tek jula 2017. odlučio je da do daljnjeg ostavi dve poslednje varijante i primeni padobransko  spuptanje na vodi. Međutim, zadržano je svih osam motora (budući da su potrebni za spasavanje posade prilikom lansiranja), pa ako jednoga dana reši da eksperimentiše sa ateriranjem pomoću raketnih motora na čvrsto tle, četiri motora će obezbediti meko sletanje.

Kada su motori isključeni, „Dragon” je prešao u putanju ulaska u atmosferu. U toku prolaska kroz guste slojeve atmosfere, površina kapsule se zagrejala do 1.600 Celzijusovih stepeni, ali je od pregrevanja štiti oklop (SPAM) izrađen od ugljenika. Beod je sleteo pomoću četiri velika padobrana, smeštena sa strane nosnog dela, pored mehanizma za spajanje. Time je omogućen najpovoljniji ugao da donji, najširi deo kapsule bezbedno dodirne vodenu površinu.

Sletanje Dragona-2” (NASA)

Kapsula je sletela na talase Atlantika 450 kilometara istočno od Floride, gotovo 50 godina nakon završetka istorijske misije „Apolo-9” tokom koje je prvi put isproban „mesečev modul”, ključni deo za spuštanje ljudi na Mesec. Sat posle toga prihvatni brod „Gou sirčer” (Go Searcher) podigao ju je iz vode i prevezao je do Kenedijevog kosmičkog centra. Iako je projektovana za višekratnu upotrebu, ova iz probne misije neće više leteti u kosmos. Međutim, biće korišćena u testiranju operacije spasavanja kapsule sa vrha rakete-nosača za slučaj neuspelog lansiranja. Pomenuta provera planirana je u junu 2019. i, zajedno s misijom DM-1, biće od ključnog značaja u donošenju odluke za prvi let američkih astronauta.

Ukoliko sve bude išlo po planu, moguće je da u julu ove godine astronauti Daglas Harli (Douglas Hurley i Robert Benken (Behnken) polete u sledeću eksperimentalnu misiju, DM-2, koja predviđa spajanje i dvonedeljni boravak u Međunarodnoj kosmičkoj stanici.

Astronauti Benken (levo) i Harli (NASA)

Misija DM-2 imaće sa nekoliko aspekata istorijski karakter. Prvo, prvi kosmički let američkih astronauta h sa američkog kosmodroma, američkom raketom-nosačem i američkim kosmičkim brodom još od jula 2011. Istina, američki astronauti su od tada stalno u kosmosu, zahvaljujući ruskim kosmičkim brodovima „Sajuz”, uz cenu leta po jednom od 82 miliona dolara. Drugo, prvi let američkog kosmičkog broda izrađenog po principu kapsule od jula 1975, kada je to učinio poslednji „Apolo”. Od 1981. do 2011. godine NASA je koristila raketoplane s krilatim kosmičkim brodom višekratnog korišćenja „spejs šatl”. Treće, prvi kosmički let privatnog kosmičkog broda s ljudskom posadom. Od „Vastoka” i „Merkjurija” s početka šezdesetih, svi pilotirani kosmički brodovi koji su leteli oko Zemlje i ka Mesecu bili su pod punom kontrolom država. „Dragon-2”, međutim pripada privatnoj kompaniji koja zadržava sva prava da ga koristi na komercijalnoj osnovi – za potrebe NASA i za turističke letove. Kao što je poznato, izvesni japanski milijarder je već uplatio za prvi let oko Meseca.

Ovaj detalj je veoma zanimljiv zbog nekoliko razloga. Činjenica je da je „Dragon” osmišljen novcem i uz stručnu pomoć NASA, koja je iz svog komercijalnog programa za let čoveka u kosmos CCP (Crew Commercial Program) 2014. uplatila kompaniji „Spejs iks” 2,6 milijarde dolara. Pored „Spejs iksa”, tada je na tenderu odabrala i kosmički brod kompanije „Boing” (Boeing) CST-100, kasnije nazvan „Starlajner” (Starliner). „Boing” je dobio 4,2 milijarde dolara. U ugovoru je navedeno da obe kompanije izrade kosmičke brodove za prevoz astronauta od Zemlje do MKS-a i natrag i obave po šest pilotiranih misija i po jedan eksperimentalni bespilotni let. Posle toga će im NASA plaćati za misije svojih astronauta. Ako se pitate zašto je „Spejs iks” dobio manje, to je zato što je „Dragon-2” zasnovan na kosmičkom teretnom brodu „Dragon” koga je NASA već finansirala za prevoz materijala do MKS-a. Od 2012. ovi teretnjaci redovno lete na relaciji Zemlja-MKS-Zemlja i zahvaljujući njima, a i drugom teretnom brodu „Signus” (Cygnus) kompanije „Orbital ATK” i ruskim „Sajuzima”, američki astronauti mogu da borave neprekidno u MKS-u.

Starlajner” (levo) i Dragon-2” (NASA)

NASA, kao što smo naveli, nema kontrolu nad planovima „Spejs iksa” i „Boinga”, jer će, slično zakupu mesta kod „Roskosmosa”, plaćati za svakog astronauta. Kolika će cena biti, još se ne zna, međutim; očekuje se znatno ispod 82 miliona dolara koliko košta sedište u „Sajuzu”. Pominje se neslužbeno da iznosi oko 50 miliona dolara; u poređenju s ruskim cenama treba znati da NASA plaća paket u koji ulazi smeštaj i trening u Zvezdanom gradu, izrada tri individualna skafandra „Sokol”, boravak na kosmodromu Bajkonur, izrada rakete-nosača, lansiranje, let do MKS-a i, dok se astronauti nalaze u MKS-u, korišćenje „Sajuza” kao „čamca za spasavanje” i povratak na Zemlju, uz neophodne operacije za njihovo bezbedno evakuisanje s mesta spuštanja. Paket koji će plaćati „Spejs iksu” i „Boingu”, naravno, ni izdaleka neće biti ovoliko obiman.

Sve u svemu, NASA je državnim novcem finansirala projekte kosmičkih brodova dve privatne kompanije kojima će plaćati za letove svojih astronauta (i astronauta iz drugih zemalja), a ove će ih, s druge strane, koristiti za letove bogatih turista i, na neki način, puniti svoje džepove. U vezi s tim su Bela kuća iz vremena predsednika Baraka Obame i republikanski Kongres dugo lomili koplja. Na kraju su, igrajući na nacionalnu kartu jer su u Kongresu svaki put kada je trebalo da finansiraju letove američkih astronauta u ruskim „Sajuzima”, konačno odrešili kesu.

Kosmički brod Orion” (NASA)

Ovom pragmatičnom odlukom, Amerika je jednim udarcem ubila nekoliko muva. Prvo, prestaje za antiruski nastrojene kongresmene bolna zavisnost Amerike od Rusije u kosmosu. Drugo, s manje od sedam milijardi dolara, ona dobija ne jedan, već dva kosmička broda! Poređenja radi, od 2006. do 2018. projekat nacionalnog kosmičkog broda „Orion” za let u duboki kosmos, koji NASA razvija sa kompanijom „Lokid Martin” (Lockheed Martin), do sada je progutao gotovo 16 milijardi dolara! Da, u SAD trenutno razvijaju tri različita kosmička broda za čovekovog let u kosmos, dva privatna – „Dragon-2” i „Starlajner” i jedan državni – „Orion”. Uskoro može da se pojavi još jedan privatni, ali krilati brod. Treće, finansiranjem projekata dve privatne kompanije Bela kuća je podržala lokalnu industriju, a one su uposlile mnogo novih radnika; ojačana je ekonomija. Četvrto, Bela kuća je poslala jasnu poruku privatnom sektoru – nas niske orbite oko Zemlje više ne zanimaju, izvolite preuzmite kontrolu; mi idemo na Mesec i Mars. I ne samo to, ako želite s nama u duboki kosmos, više ste nego dobrodošli.

Kao što smo rekli, DM-2 je planiran, ako sve bude teklo po planu, u julu 2019. letom dva astronauta. A već u aprilu bićemo svedoci još jednog velikog događaja – prvog eksperimentralnog leta drugog privatnog kosmičkog broda „Starlajner”, kompanije „Boing”. Za razliku od „Dragona-2” koji nije morao da krene od nule, stručnjaci „Boinga” su morali da krenu od početka. I on će biti spojen sa MKS-om; ako probni let prođe bez trzavica, pre isteka ove godine sasvim je moguće da „Starlajner” poleti u kosmos s tročlanom posadom.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar