MENTALNA LOZINKA

BESMRTNI GERMANIKUS

3.586 pregleda
Neron Klaudije Druz (Vikipedija)

Da li znate šta je to Germanikus? Verujem da ste čuli za rimskog vojskovođu, koji je nadimak dobio posle velikih pobeda nad Germanima. Tako nam je Neron Klaudije Druz ostao mnogo poznatiji kao Germanik (Germanicus), ali nisam vas pitao ko je bio, već šta je to Germanikus? Sami ćete čitajući otkriti kako se u to umešala ženska banda „Žuta osa iz Sarajeva.

miodrag-ivanisevic

Miodrag Ivanišević

Sećam se da je pre nekih pedesetak godina jedno ljubopitljivo dete poslalo pismo „Maloj pošti” sa željom da mu „Zabavnik” objasni šta je to Germanikus? Odmah je, kao što i sami pretpostavljate, dobilo iscrpan odgovor, a s njim i svi mi ostali radoznali klinci. Tada sam prvi put čuo za to tajno pismo, kao i moji mali drugari iz čisto muške bande trećeg tri. Objašnjenje sistema rada je bilo krajnje jednostavno i odmah smo počeli da se igramo tajnih agenata i šifrovano se dopisujemo i kada treba i kada ne treba. Kakav crni Džejms Bond i mikro tačke – ovo je bila prava stvar. Najviše nas je oduševljavalo samo saznanje da smo mogli da na brzinu napišemo šta god smo hteli, ubeđeni da niko nije u stanju da to pročita osim odabranog primaoca. Odjednom smo porasli u svojim očima i nije nam bilo ravna. Ma, niko nam nije bio ni do kolena.

I tako smo se mi „upućeni” danima dopisivali o izuzetno važnim stvarima, a u tim godinama sve su važne, bez razlike, ne praveći pitanje kada bi nam s vremena na vreme neka devojčica, kao sasvim slučajno, otvorila ceduljicu, koja je razredom putovala od ruke do ruke, ubeđeni da one ne mogu da shvate o čemu se tu specijalni agenti dogovaraju. Bili smo sigurni da nijedna od njih nije pročitala onaj tekst o Germanikusu – bar su nam tako rekle i mi smo im poverovali. Dušica se čak zaklela bratom, koga garantovano nije imala, da „Zabavnik” kupuje samo zbog one stranice „Obucite Cicu”, i da uopšte nema vremena za čitanje tamo neke tuđe pošte. Kako su nas samo prevarile. Kako smo bili naivni…

Skoro mesec dana su znale za sve naše dogovorene akcije, i za sve simpatije, naravno. Za prosutim mlekom ne vredi kukati, ali bili smo ubeđeni da ćemo nešto pametno smisliti i pronaći izlaz iz krajnje neugodne situacije.

Šta je to Germanikus?

Jedna od najjednostavnijih definicija pisma glasi da je to skup dogovorenih znakova koji služi za komunikaciju među ljudima. Pazite dobro, ne bilo kakvih znakova, već dogovorenih, a to je posebno važno za priču koja sledi.

Germanikus je vrsta tajnog, šifrovanog pisma, nekada široko rasprostranjenog među osnovcima i onim malo starijim. Tako su se razmenjivale sve važne i nevažne poruke za vreme nama predugih časova. Danas, u eri mobilnih telefona i SMS-a ovo nam izgleda smešno, ali šta onda reći o ne tako davnim očajničkim pozivima u pomoć kapetana i članova posade čiji brod tone, slanjem tamo nekih tačkica i crtica. Davljenici koji nisu uspevali da pronađu slamku hvatali su se za telegraf.

Na internetu su nam dostupna brojna objašnjenja kako je, kada i gde, nastalo tajno pismo koje je preživelo vekove i vekove. Ima tu svakavih proizvoljnih nagađanja, a neretko se kao njegovi autori pominju i neki samo retkima poznati „veliki čarobnjaci” iz davnih mračnih vremena. Postojale su brojne varijante ove zamenske šifre, koje su funkcionisale uvek po istom principu – da se deset različitih slova u jednoj lako pamtljivoj reči menja sa deset odgovarajućih cifara, ali se čudesni Germanikus najduže održao, verovatno zbog univerzalne razumljivosti i lepote same reči, koja mora biti krajnje jednostavna i svima jasna.

Ako neko u društvu, onako iz čista mira, priupita da li je Aleksandar Dima pisao o avanturama trojice ili četvorice musketara, uvek će se naći „genijalac” koji će, u želji da izbegne zamku, a istovremeno svima pokaže kako je natprosečno načitan, spontano započeti polemiku o tome da li je pravilnije reći musketar, musketir ili mušketir. I to bi tako moglo potrajati unedogled – sve dok neko sa najtanjim živcima, ili najdebljim novčanikom, ne preseče jalovu diskusiju predlogom da se ode na jedno pićence. Da li su bila tri ili četiri?

Koliko je na kraju ostalo musketara? Nijedan? Nula?

U pozivu O, MUSKETARI! ima deset različitih slova i samim tim prigodan „ključ” za još jednu od varijacija na zadatu temu. Verovatno se pitate kakve veze imaju musketari s rimskim generalom? Ne postoji nikakva značajna relacija osim saznanja da su musketari uglavnom bili vezani za Pariz i Francusku, a da je večni Rim uvek imao neke svoje kriterijume i svoje veličine, pa čuvene Dimine junake slobodno možemo upitati: A KO STE RIMU?  Priča se malo otela kontroli, ali šta mogu kada volim anagrame pa ću pomenuti i da STOKA UMIRE!

Bilo bi dobro da odabrani šifarnik bude neka naša reč, ali nije obavezno. Nije vam neophodan poseban majstorluk da biste napravili kvalitetan šifarnik za vaše tajno pismo, već samo dobra volja! Da li ste primetili da je i MAJSTORLUK sastavljen od deset različitih slova, a reč nije ni toliko loša. Možda vi možete pronaći neku bolju? Da imam malo više slobodnog vremena napisao bih vam nešto i na tom majstorluku.

Germanikus spada u prostija šifrovana, da ne kažem tajna pisma, a sastoji se od kodne reči GERMANIKUS i brojeva od jedan do nula. U kriptografiji se kodna reč naziva još i šifarnik, ključ ili predložak, a koristi se prilikom pisanja ili čitanja pojedinih šifrovanih tekstova. U reči se nalazi deset slova – četiri samoglasnika ili vokala i polusamoglasnik R, a ostalih pet su suglasnici ili konsonanti. Svakom pojedinačnom slovu odgovara jedan broj pa je broj jedan (1) zamena za slovo G, broj dva (2) je slovo E i tako redom sve do nule (0) i zadnjeg slova S. Poruka se piše odgovarajućim brojevima, s tim da se slova kojih nema u kodnoj reči GERMANIKUS slobodno upisuju na svoja mesta. Pisana latinicom kao GERMANICUS kodna reč nudi dve opcije za čitanje slova C, kao to slovo ili kao slovo K. Stari Rimljani nisu imali slovo U i pisali su ga kao V, s tim da su to „univerzalno” slovo u zavisnosti od pozicije i sklopa ostalih slova u toj reči izgovarali kao V ili kao U.

Ako bi se u poruci nalazio neki broj umesto njega bi se jednostavno upisalo slovo koje mu odgovara. Šifra je bila toliko providna da smo već sledeće nedelje morali obrnuti predložak te je slovo S tako postalo broj jedan (1). Suprotni tabor, ljute „Žute ose” ubrzo su shvatile da se nešto „debelo” promenilo i nisu se smirile dok nisu razbile našu modifikaciju. Bila je to strašna ženska banda, koju je vodila prelepa „žuta” Vesna. Ma, malo je reći da je to bila banda… Devojčice su uvek bile izuzetno sposobne i opasne, a zloćom su se posebno isticale „elitne jedinice”, misli se na umišljene nepristupačne kćerke jedinice.

Da li možete pročitati „presečenu” poruku koja je pred vama? Hm?

Naš sledeći korak bio je Germanikus 2, usavršeno tajno pismo koje je do kraja ostalo pretvrd orah za one – znate već koje. Bar mislim tako, mada me Vesna znala podsmešljivo pogledati kada bi mi kao slučajno presrela cedulju. Milanova najnovija genijalna ideja sastojala se u izboru početnog slova samo za to slanje i samo za tu ceduljicu. Recimo, kada Nenad dobije poruku, autor mu tada rukom, odnosno prstima, pokaže neki broj i on tek tada zna koje je slovo u kodnoj šifri odabrano za početno. Odabirom broja četiri, od reči GERMANIKUS, dobija se nova kodna reč MANIKUSGER, ispod koje se upisuju odgovarajući brojevi 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 i 0. Od pokreta prsta pošiljaoca zavisilo je da li će dešifrant poruku čitati sleva nadesno ili zdesna nalevo. Reč MREGSUKINA zvuči tako komplikovano da niko ne bi imao hrabrosti ni da ulazi u borbu s njom. Ma, ko bi to mogao da provali? Dobro je, dobro je, svi znamo ko bi…

Prolazi vreme i mnogo toga sam uspešno zaboravio, ali još pamtim taj prvi susret sa krajnje jednostavnim šifrovanim pismom pa čak i neke od tajni koje smo njime razmenjivali. Mislio sam da je Germanikus nestao u akciji ili da je prohujao s vihorom, ali on je po svoj prilici besmrtan…

MODERNSTIL

Svi svetski mediji su, u oktobru 2009. godine, kao udarnu vest, preneli informaciju da je u uspešno izvedenoj akciji pronađen šifarnik MODERNSTIL i da je zahvaljujući njemu nanesen veliki udarac narko-mafiji. Tako je argentinska pogranična policija postigla svetski vredan uspeh prekidanjem švercerskog kanala i zaplenom ogromne količine kokaina koji je dolazio iz Urugvaja. Perspektivni narko-klan ugovarao je i duže vreme uspešno odrađivao višemilionske poslove, koristeći u međusobnoj komunikaciji posebnu šifru koja je besprekorno funkcionisala. Bar im je to tako izgledalo.

Policija je imala određena saznanja, ali su im bili potrebni čvrsti dokazi pa su počeli nadzirati mobilne telefone nekolicine najsumnjivijih. U jednoj od presečenih SMS poruka pisalo je: „DTRMMIRTDTOM”, i to je bilo sve! Ali, detektivi ne bi bili to što jesu da nisu i u ovoj „besmislenoj” poruci potražili skriveno smisao, pogotovo što su se slične poruke počele pojavljivati na svim praćenim celularima. I kao što krčag ide na vodu dok se ne razbije tako je i ovo dopisivanje potrajalo sve dok ga policija nije prekinula.

„Posao” se očito odrađivao jeftinim mobilnim telefonima za jednokratnu upotrebu. Zahvaljujući odgledanim trilerima u kojima se svi slični problemi lako rešavaju jednostavnim iščitavanjem odgovarajućih slova sa tastature mobilnog telefona, gde jednom broju (osim jedinici!) odgovaraju tri ili četiri slova, dolazimo do broja (+)387 66 478 3866. Ako su to uradili i argentinski inspektori morali su biti silno razočarani kada su od bosanskohercegovačke mobilne telefonije dobili besplatno obaveštenje da birani pretplatnik nije trenutno dostupan. „Molimo, pozovete kasnije.”

„Šifrovane poruke provalio je tajni agent ubačen u njihove redove! Kako saznajemo, da nije bilo insajdera koga je američka Agencija za borbu protiv droga DEA (Drug Enforcement Administration, Savezno odeljenje za narkotike) ubacila u redove narkogrupe, teško da bi jesenas u Urugvaju policija zaplenila skoro tri tone kokaina.” (Agencijska vest iz razmene)

Nije u pitanju bio Germanikus, već pominjana šifra za osnovce, ali jeste nešto jako slično – opet je kodna reč imenica od deset slova i opet jednom slovu odgovara određena cifra. U oba predloška na šestom mestu nalazi se slovo N! N – neverovatna podudarnost! Šta bi na sve ovo rekao genijalni dešifrant Šampolion? „Pa, ovo je ravno Kamenu iz Rozete! Sad ću ja to očas!” I odmah bi se bacio na posao.

Ako ste čitali roman „Prav, a osuđen” (La Jangada, Huit cents lienes sur l’Amazone), Žila Verna, jasno vam je pred kakvom su se zagonetkom našli argentinski inspektori. Roman je kod nas preveden tako kako je preveden, a malo slobodniji, ali i znatno korektniji prevod glasio bi „Žangad (port. jangada – splav s kućicom), kroz osamsto zona Amazona”. I u „Zlatnom skarabeju” (The Golden Bug), Edgara Alana Poa, možemo videti kako se rešava jednostavna šifra zasnovana na zameni slova i brojeva. Priča se može naći i pod naslovima „Zlatni jelenak” i „Zlatna buba”.

Pa, pokušajmo i mi da zajedničkim snagama razbijemo već pominjanu šifru:

DTRMMIRTDTOM

Ovo je SMS poruka koju su presreli argentinski policajci i pretpostavili, kao i mi, da se radi o telefonskom broju. Reč je o broju u Buenos Ajresu, naravno, jer se svi veliki narko-poslovi uglavnom tu i završavaju. Svemoćni internet nam je, na naš upit, odmah dao uputstvo za biranje broja mobilnog telefona:

+54 9 11 XXX XXXX

Pozivni broj za Argentinu je 54, a broj 9 je ubačen 2003. godine i bira se pre pozivnog broja grada, u ovom slučaju broja 11 koji je dodeljen Buenos Ajresu. Presečena SMS poruka je glasila: „DTRMMIRTDTOM” pa na osnovu poređenja ova dva niza zaključujemo da slovu D odgovara broj 5, slovu T broj 4, slovu R broj 9, a slovu M broj 1! Preostala su nam nedefinisana još samo slova I i O.

+54 9 11 I94 54O1

Da bismo došli do konačnog rešenja potrebno je, u najgorem slučaju, proveriti 100 telefonskih brojeva – da slova I i O menjamo brojevima od 00 do 99, odnosno da taj par slova zamenimo odgovarajućim parom cifara. Počelo bi se od 01, pa 02, 03… To bi bio najjednostavniji način, ali ne moramo isprobati baš sve kombinacije jer bismo, uz kraću pripremu, mogli znatno umanjiti broj telefonskih poziva. Ako napišemo brojeve od 00 do 99 i precrtamo sve one koji se sastoje od dve iste cifre, njih deset, a zatim sa spiska eliminišemo i sve već definisane cifre, a to su: 1, 4, 5 i 9, videćemo da je spisak skoro prepolovljen…

Pogledajte i kako je zamišljen rad pomoću zaplenjenog famoznog šifarnika:

Napisaćemo njegovo ime MODERNSTIL, odnosno odabranu kodnu reč, i ispod nje upisati brojeve. Kao i u GERMANIKUS-u jednom slovu odgovara jedan broj, i ne bi trebalo da nam prosto dešifrovanje predstavlja bilo kakvu poteškoću.

Ali, ovde je, valjda radi poboljšanja bezbednosti, ubačena i dubokoumna modifikacija – ispod kodne, dogovorene reči, redom su potpisivani neparni brojevi od 1 do 9, pa 0 (nula), a za njom parni – od 2 do 8. Ma, ne bi ovo ni moj Milanče bolje smislio.

U reči MODERNSTIL, što bi se na većini jezika lako moglo prevesti kao moderni stil, nalazi se samo jedno slovo L, jer je valjda svima jasno da bi još jedno isto slovo samo smetalo – ipak se radi o jednostavnom šifarniku. MODERNLIST je samo još jedna od opcija ove kodne reči.

I to bi bilo to – samo na prvi pogled veoma komplikovana šifra ispala je na kraju toliko jednostavna da smo je u stanju rešiti i bez poznavanja „ključne reči”. Pošto su pohapsili celu grupu policija je na sva zvona obelodanila svoj veliki uspeh uz napomenu: „Tako smo saznali da su kriminalci koristili specijalni šifarnik pod imenom MODERNSTIL!” Nije bilo teško? Ispada da nama nisu bili potrebni nikakvi insajderi? Ni šifarnik?

Da li bi stari Šampolion bio zadovoljan našim rezultatom?

Knjigu Miodraga Ivaniševića „Rebusi i kako ih se rešiti”, Izdavač Hadar, Beograd,možete naručiti pouzećemtelefon: 063/380 147

ili e-mail:miodrag.ivanisevic@gmail.com

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar