VIRTUELNI RAJ

BORHESOVA OGLEDALA

2.194 pregleda
Iris Automation collision-avoidance-complete

Jedna smrtonosna saobraćajna nesreća na Floridi, neminovna posledica razvoja tehnologije, i mnoge druge u prošlosti i budućnosti, otvorila je nove nivoe problema u razvoju veštačke inteligencije. Auto-pilot Teslinog” automobila, model „S”,nije prepoznao prevrnutu prikolicu kao objekat na drumu i vozač je poginuo. Toliko o saobraćajnoj nesreći. Veštačka inteligencija, kada zavredi svoj naziv, mogla bi nas postaviti pred pitanja na koja trenutno nemamo odgovor.

Goran Stanković

 

Veštačka inteligencija ugrađena u „teslu” (naravno, shvaćena u rudimentalnom obliku) refleksivni krov prevrnutog kamiona shvatila je kao prazan prostor. Drugim rečima, algoritam prepoznavanja konfiguracija i prepreka na putu nije sadržao mogućnost da prevrnuti krov kamiona bude ogledalska površina koja je simulirala prazan prostor neba.

Istraživač veštačke inteligencije i romanopisac Zahari Mejson (Zachary Mason) u jednom intevjuu govori o tome da je verovatno najveći problem veštačke inteligencije njena interakcija s prirodnim svetom. Svoju punu vrednost i sav potencijal u ovom stadijumu razvoja ona iskazuje u veoma ogoljenim i graničnim situacijama.

Kultura dronova

Na primer, bespilotne letelice dobro funkcionišu jer se kreću u velikom, praznom trodimenzionalnom prostoru gde je dovoljan GPS da bi se obavestile gde se nalaze. Može im zasmetati samo kakvo zalutalo jato ptica-selica. Ali već kretanje u pustinji ili, još gore, po sobi punoj nameštaja, izaziva teško rešive probleme.

Vizuelni algoritmi
prepoznavanja ne deluju
ili loše deluju.

Boginja Atina izlazi iz Zevsove glave

Tako je lakoća kretanja po nebu savršeni prostor za razvijanje algoritama kretanja i drugih sistema veštačke inteligencije. Shodno tome i nije previše čudan brzi prodor „kulture dronova” u svakodnevni život, od fudbalskih terena do raznošenja hrane i snimanja svadbi. Brži napredak se u ovom trenutku može postići pre razvijanjem vizuelnog sistema koji može prepoznati i izbeći prostorne opasnosti, nego u stvaranju neke vrste „situacije svesti” u razvoju tehnologije veštačke inteligencije. Vizuelna a ne veštačka inteligencija, jednostavnije rečeno.

Kanadska softverska firma „Ajris outomejšn” (Iris Automation razvila je sistem koji može da obrađuje vizuelne podatke u realnom vremenu, time i da može videti objekte i strukture koje se iznenada pojavljuju, kao što su jata ptica, avioni ili drugi dronovi. Izbegavanje sudara industrijskih dronova tako postaje osnova sa buduće automatske kontrolne centre letenja.

Nagomilano iskustvo ljudi koji su živeli u „olovnim vremenima” kazuje da će, verovatno, veštačka inteligencija u saobraćaju prioritetno biti uposlena u vojne (i ratne) svrhe. Pokazalo se, naime, da vizuelni algoritmi prepoznavanja ne deluju ili loše deluju u uslovima koji prevazilaze uobičajne perceptivne modele.

Gumeni tenkovi

Ako je nesrećni vozač automobila „tesla” nastradao zato što automatski pilot nije prepoznao izmenjene uslove prostornog okruženja, preokretanjem tog procesa dolazimo da veoma „upotrebljivih” vojnih aspekata.

Bar mi u Srbiji imamo iskustva sa time.

U metaforičkom smislu, reč je metodu zbunjivanja neprijatelja podmetanjem modela tenkova, ratnih brodova i aviona i čega sve ne… To su jedinice vojske Jugoslavije činile 1999. godine na Kosmetu podmećući gumene makete tenkova i aviona NATO bombarderima. Naravno, gumene makete samo su replika velike gumeno-drvene lažne savezničke vojske na obalama Engleske naspram luke Kale, dok su prave invazione snage kretale put plaža Normandije.

U realnom vremenu

Drugim rečima, vojna istraživanja idu ka tome da načine svet nečitljivim „vizuelnoj inteligenciji” neprijateljskih dronova ili „peršinga” kroz materijale ili strukture koje ometaju automatsku percepciju. Pokazalo se da gumeni delovi enterijera ili ogledala bitno umanjuju mogućnosti robota da se samostalno kreću u prostoru. Guma apsorbuje svetlost, ogledalo baca iskrivljene svetlosne signale, kao da se sam Horhe Luis Borhes sa svojim ogledalskim svetovima upleo u mračna militaristička istraživanja.

Možda je red da se vratimo umetnosti i literaturi. Već pomenuti Zahari Mejson je autor borhesovske, apokrifne verzije Homerove „Odiseje”, romana „Izgubljene knjige Odiseje” (Lost Books of the Odyssey), objavljenog 2011. godine, u kome, kako kažu na „Amazonu”, ispisuje alternativnu, postmodernističku priču o Odisejevom dugom putovanju kući. Ne verujem da će se ovaj roman obresti u srpskom prevodu, ali to ovde nije važno.

Povratak Odiseja

Važnije su reči Zahari Mejsona da je njegovo iskustvo u istraživanju algoritama veštačke inteligencije nadahnulo pisanje romana o „borhesovskom” povratku Odiseja, a to su, prema njegovim rečima, mali broj večnih slika kao neku vrstu minimalne, reducirane estetike, saobražene osnovnim matematičkim obrascima.

Preciznije bilo da sadašnji
oblik „veštačke inteligencije”
nazovemo „veštačkom percepcijom”.

Beskrajni rat, čovek izgubljen na moru, žudnja za dalekim domom, razne Scile i Haribde na putu ka njemu, samo su ekvivalenti matematike prostih brojeva, osnove svekolikog komuniciranja, pa bilo to i između potpuno stranih svesti.

Osumnjičeni autopilot

A sama veštačka inteligencija bi, najverovatnije, mogla da bude svest sasvim ili veoma udaljena od ljudske, i ukoliko ljudski odnos sa veštačkom inteligencijom bude više nalikovao odnosima ljudi s drugačijom vrstom svesti u „Solarisu” ili „Edenu” Stanislava Lema, nego sa Terminatorom, Agentom Smitom ili HAL-om, utoliko će ljudima biti, umesto razvoja softvera, potreban neki vid hakovanja kôda za uspostavljanje komunikacije s vlastitom tvorevinom.

Stoga bi preciznije bilo da sadašnji oblik „veštačke inteligencije” nazovemo „veštačkom percepcijom“, jer je već uveliko primenjujemo u svakidašnjem životu. Veštačka inteligencija, kada zavredi svoj naziv, mogla bi nas postaviti pred pitanja na koja trenutno nemamo odgovor. Setimo se još jednom starogrčkih mitova: i boginja Atina je rođena iz glave Zevsa, u božanskom umu beskonačne invencije. Potom je zauzela svoje mesto boginje mudrosti. I rata.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar