TREĆI KAMEN

BUDUĆNOST BEZ NAS

1.512 pregleda

Kakogod da bude, ljudi više neće postojati na Zemlji. Naša planeta, naime, ima vlastiti život koji će se nastaviti – sa nama ili bez nas.

Prof. dr Momčilo B. Đorđević

Prof. dr Momčilo B. Đorđević

Ukoliko bismo mogli posetiti Zemlju u dalekoj budućnosti,  jedva da bismi je prepoznali, prema pisanju Teda Nilsa u knjizi „Deset milijardi godina života naše planete”.

Videli bismo da su se kontinenti sudarili jedni s drugimna i da su obrazovali gigantske superkontinente, okružene globalnim okeanom. Okean je turbulentan na površini, a u dubini miran, ima malo kiseonika i hranljivih materija.

Udari asteroida, ratovi i bolesti doveli su nestanka ljudi i gotovo svih drugih životinjskih vrst koje danas znamo.

Ukoliko Atlantski okean
nastavi da se širi, Amerika
će na kraju udariti u Aziju.

Pojava superkontinenata nije nikakva novost na Zemlji, a neći biti ni poslednja. Geolozi smatraju da je njihovo pomeranje ciklično, da se svakih 500 do 700 miliona godina međusobno sudaraju. Ponovno razdvajanje traje tri puta duže nego  obilaženje našeg Solarnog sistema oko centra galaksije.

Kontineti se kreću zbog kružnog kretanja Zemljine ovojnice, tik ispod glavnih tektonskih ploča. Tamo gde se dve sudare, jedna ide gore, a druga se podvlači (subdukcija). Na drugom kraju planete to dovodi do pucanja Zemljine kore, posle čega se kao gejzir pojavljuje lava koja postepeno zatvari pukotinu.

Na taj način se dno okeana neprestano otvara i zatvara, a kako su kontinenti stvoreni od stena znatno manje gustine nego okeansko dno, održavaju se na površini i ne podležu subdukciji. Kontineti održavaju svoj oblik po nekoliko stotina miliona godina klizeći ravnomerno i neprimetmno po površini planete. Kolizija je neizbežna, tako se spajaju i oblikuju superkontinente.

Ako pogledamao današnje kontinente, možemo videti da postoje dve preovlađujuće mogućnosti za njihove sudare i spajanje. Ukoliko Atlantski okean nastavi da se širi, Amerika će na kraju udariti u Aziju. Alternativa je da se zona subdukcije otvori i povuče naniže okenasko dno, što bi nateralo Ameriku i Evropu da se približe i, možda, spoje. Tako bi se ponovo stvorila Pangea.

Klima superkontinenata je veoma nepovoljna. Pošto tome prethodi tzv. vulkanska faza, atmosfera je prepuna ugljen-dioksida, a topla voda na površini okeana uzrokuje hiperorkane. Takvo nevreme na površini od više hiljada kilometara u prečniku, sa silinom duvanja 50 odsto većom od najjačih orkana, uništava sve pred sobom jer brzina vetra premašuje 400 kilometara na sat.

Kakogod da bude, ljudi više neće postojati na Zemlji. Naša planeta, naime, ima vlastiti život koji će se nastaviti – sa nama ili bez nas.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar