NEBESKI UPRETNIK

CIFRE SU SRPSKE

27.394 pregleda
Pisana azbuka (Vikipedija)

Kada se njihova početna slova ispisuju rukom, jasno se vidi da su to naša srpska slova. Pisaće mašine i kompjuteri imaju svoju slovnu stilizaciju i nemaju program za obrtanje slova.

Branka Vesić

Branka Vesić

Svaki cifra u srpskom jeziku ima svoju reč: jedan, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam, osam, devet… Svaka se reč sastoji od glasova. U glasovnim azbukama svaki glas ima svoje slovo, a na početku pisane reči stoji početno slovo. Glasovi srpskog jezika ispisani su azbučnim slovima.

Velikim slovima pisani su ustavi, pa se ta slova zovu „ustavna slova”. Takvim slovima pisani su Zakonik cara Dušana, Miroslavljevo jevanđelje i druge rukopisne knjige. Osim ovakvim strogim – ustavnim slovima, pisalo se, a i danas se piše malo prostijim slovima. To su tzv. brzopisna slova. Ona pomalo odstupaju od svojih uzora – velikih slova (na primer, započinju se kukicom: J, P…).

Na evropsko i svetsko pitanje
„Ko je cifre napisao?” odgovor
glasi: Srbi. Cifre su naše –
srpske, slovenske, evropske, ali
rukopis obelodanjuje srpski zapis.

Današnja školska tzv. „pisana slova”, koja su povezana tankim kosim linijama i debelim pravim linijama, predstavljaju novija brza slova – ruka se ne diže posle ispisivanja svakog slova, nego posle ispisivanja cele reči. Verovatno je stil ovakvog povezanog i ukrašenog pisanja nastao u Italiji, pa su ova slova na kompjuteru zapisana pod imenom „italik”.

Azbučnim slovima (koja po izgledu ne odstupaju mnogo od današnjih velikih azbučnih slova) zapisane su cifre. Napisane su početnim azbučnim slovima izgovorenim i zapisanim na srpskom jeziku.

Šest pre šjekire

1– Jedan. Danas cifru jedan pišemo početnim slovom J. Slovo J j s kukicom u staroj azbuci nije postojalo. U staroj azbuci postojalo je I i, (To I i stajalo je na desetom mestu azbučne tablice). Kukicu je I i dobilo u azbučnoj  reformi Vuka Stefanovića Karadžića. (Suglasnik J j je skraćeni samoglasnik I i, i nastao je sažimanjem ovog  samoglasnika. Grci slovo I i zovu jota). I-edan se piše slovom I, koje ima pristupnukosu crtu – 1. Nekad se jedan piše s tačkicom na jedinici i to je potvrda da je u pitanju slovo i. Znači, cifra 1 piše se na slovo I i – 1-edan!

2 – Dva. Piše se slovom D, ali ne onim ustavnim – svečanim slovom D, nego radnim – pisanim, velikim slovom D:  2-va. Samo Srbi pisano veliko 2 (d) pišu baš tako. Ko od dece u prvom razredu nije rekao: „Gle, cifra 2 se piše isto kao slovo 2”.

3 – Tri. Počinje glasom i slovom T. U pitanju je malo pisano slovo t. Malo pisano slovo t danas se piše s dodatnom crtom iznad slova, a nekad je pisano bez te crte i imalo je drugu rotaciju. Malo pisano slovo t u cifri 3 okrenuto je uspravno (tj. okrenuto je za 90 stepeni). To znači da se cifra 3 piše slovom 3-ri.

4 – Četiri. Ovde je sve očigledno. Četiri se piše na slovo Č. Slovo Č ne postoji ni u grčkoj alfaviti, ni u latiničnom pismu. Č je azbučno slovo. Cifra 4 počinje glasom Č i piše se slovom Č.  (Četvorka na kompjuteru je nekakva geometrijska stilizacija i predstavlja nepoznavanje slova Č). Zaključak glasi: četvorka se piše azbučnim slovom Č. Č-etiri.

5 – Pet. Pet se proziva na slovo P. Slovo P ispisuje se s kukicom. Kukica se piše i u današnjem i u davnašnjem rukopisu – brzopisu. Slovo P u cifri 5 okrenuto je vertikalno (okrenuto je za 90 stepeni). Kukica koja visi malčice je prenaglašena. Znači: cifra 5 se piše na slovo 5-et. (Kad ispišeš cifru 5 okreni papir, pa ćeš videti slovo P).

6 – Šest. Ne piše se na slovo Š š. Da li se cifra 6 uvek izgovori početnim glasom Š? Interesantno je da nam mala deca izgovaraju: „sest, sta? i zasto? ” (A ni danas neki ne znaju da li se kaže „sjekira” ili „šjekira”). Cifra 6 ispisana je pre pojave slova Š u našoj azbuci. (Usput da kažemo: slovo Š ni do dana današnjeg nemaju ni latinica, ni alfavita). Cifra 6 piše se azbučnim početnim slovom S.  (Neki evropski jezici cifru šest započinju glasom S, ali im je zapis predstavljen nekim drugim pravopisima, tj slovima). Zaključak glasi: cifra 6 bila je S-est, a danas čitaj šest.

7 – Sedam. Piše se slovom Z. Slovo Z ispisano je starom  (letopisnom) srpskom azbukom. Glasovi Z i S su zvučno-bezvučni par. Verovatno su Srbi sedmicu zapisali kao zvučni strujni glas Z.  Sedmica je 7-edam – čitaj sedam.

8 – Osam. Na drugim slovenskim jezicima – ruskom, beloruskom, ukrajinskom… kaže se VOSEM. U pitanju je  cifra 8, koji se izgovara početnim glasom V i piše slovom V – Vosem. Osmica, tj. 8 je ispisana azbučnim slovom V. (Slovo V v je samoglasničkog porekla i  nastalo je ispisivanjem dva uspravna slova O o). Znači –  8 je 8-osam (tj. V-osem).

9 – Devet. Cifra 9 se izgovara početnim glasom D. Za nju nije izabrano veliko pisano slovo D,  jer je to slovo već upotrebljeno za dvojku -2 . Za devet je uzeto malo pisano slovo D. Devetka, tj. cifra 9 piše se malim pisanim slovom D: 9-evet. (Malo slovo D u 9-evetci previše je izdignuto nad osnovnom linijom, ali ga mi, naravno, prepoznajemo).

Nula s kosom crtom

Nula se ne piše slovima. (Nula nije slovo O). Jedna od pretpostavki o upotrebi nule izgleda ovako: ceo svet se može predstaviti krugom. Ako hoćemoda taj svet uništimo, onda ćemo ga preškrabati i dobiti NIŠTA.  Prava nula je jedino ona nula ispisana računskim mašinama (na primer, na kasama u prodavicama), koje krug precrtavaju jednom kosom linijom. Tako se dobija „ništa”. Šta je nula i kada je uvedena u dekadni sistem – nije predmet ovog napisa.

Važno je da smo mi Srbi prepoznali srpski rukopis u ispisivanju cifara. Kada se njihova početna slova ispisuju rukom, jasno se vidi da su to naša srpska slova. Pisaće mašine i kompjuteri imaju svoju slovnu stilizaciju i nemaju program za obrtanje slova.

Brojanje i cifre slovenskih naroda: Rusa, Ukrajinaca, Belorusa, Poljaka, Čeha, Slovaka, Slovenaca, Bugara … gotovo su istovetni srpskom. Među ciframa romanskih, germanskih i grčkog naroda poneke liče na srpsko brojanje. Zapisivanje im je po drugim pravilima.

Na evropsko i svetsko pitanje „Ko je cifre napisao?” odgovor glasi: Srbi. Cifre su naše – srpske, slovenske, evropske, ali rukopis obelodanjuje srpski zapis.

O autoru

Stanko Stojiljković

4 komentara

Ostavite komentar