VREMENSKA MAŠINA

DA VINČIJEV KOD IZ SRBIJE

1.149 pregleda

Genijalni umetnk je zapisao da je rešenje za svoju Đokondu pronašao u likovima žena-svetica na freskama u srpskim manastirima! Taj mali portret s kraja 16. stoleća, nazvan Mona Liza, postao je najpoznatija i najslavnija slika u svetu zahvaljujući, upravo, iskustvu stečenom na ovom putovanju.

dragana radenovica

Prof. dr Dragan Radenović

Krajem 1980. godine boravio sam nekoliko sedmica u Rimu. Sarađujući s prof. dr Radivojem Pešićem i katoličkim sveštenikom Albinom Veberom, prikupljao sam dokumentaciju i podatke o srednjevekovnoj umetnosti u Srbiji, s namerom da napišem studiju koja je trebalo da bude objavljena u okviru Centra za multidisciplinarne studije Univerziteta u Beogradu.

Profesor Radivoje Pešić mi je
pomogao da razumem napisano,
čitajući tekst u ogledalu, jer je
Leonardo da Vinči šifrovao svoje
beleške pišući s desna na levo.

Na moje neizmerno zadovoljstvo, ova dvojica prijatelja omogućila su mi da posetim Arhiv i biblioteku Vatikana. Kao rezultat ove posete stekao sam mnoga saznanja o značaju srpske sakralne vizuelne umetnosti u tom vremenu i njenom uticaju na glavne tokove razvoja umetnosti renesanse u susedstvu.

Najveće iznenađenje za mene bilo je saznanje da je veliki Leonardo da Vinči na svojim putovanjima stigao do Srbije i boravio u pravoslavnim manastirima. Događaji o tome zabeleženi su u dnevniku ovog genijalnog umetnika i naučnika. Profesor Radivoje Pešić mi je pomogao da razumem napisano, čitajući tekst u ogledalu, jer je Leonardo da Vinči šifrovao svoje beleške pišući s desna na levo. Tada sam saznao da je nekoliko vekova kasnije i Nikola Tesla na isti način čuvao svoje zabeleške od nepozvanih.

Za razliku od svih ostalih predstava
ljudi na slikama iz istorije umetnosti
sveta, gde posmatrač analizira
likovno delo, Mona Liza analizira
i tumači gledaoca ispred nje.

U jednom zapisu iz tog dnevnika, na šta su mi obratili pažnju otac Albin Veber i profesor Radivoje Pešić, saznao sam senzacionalnu novost staru pet vekova. Leonardo da Vinči je zapisao da je rešenje za svoju Đokondu pronašao u likovima žena-svetica na freskama u srpskim manastirima!

Mona Liza

Taj mali portret s kraja 16. stoleća, nazvan Mona Liza, postao je najpoznatija i najslavnija slika u svetu zahvaljujući, upravo, iskustvu stečenom na ovom putovanju. Zagonetni osmeh, koji je tajna i za sadašnje poznavaoce likovnih umetnosti, uz mekoću predstavljanja formi u sfumato tehnici, u stvari ne predstavlja realnu osobu, već sveto biće. Slika je urađena uljanim bojama, ali na način na koji se slika temperom, a što odgovara srednjevekovnom fresko slikarstvu majstora koji su oslikavali manastire u tadašnjoj Srbiji.

Poseban kuriozitet ovog čarobnog umetničkog dela jeste odnos prema gledaocu. Za razliku od svih ostalih predstava ljudi na slikama iz istorije umetnosti sveta, gde posmatrač analizira likovno delo, Mona Liza analizira i tumači gledaoca ispred nje. Taj odnos je nastao kao rezultat upoznavanja Leondarda da Vinčija sa ulogom fresaka i ikona u pravoslavnim manastirima, gde se vernici mole i neposredno obraćaju vizuelnoj predstavi svetitelja, koga prepoznaju ispred sebe.

Mnogi manastiri u Srbiji i danas čuvaju sakralni dojam beskrajne ljubavi prema Gospodu i Spasitelju i stradalnicima za veru Hristovu, čijim se podvizima divimo i čije živote uzimamo za primer, a koji nas posmatraju sa zidova i svodova svetilišta.

U dnevničkim zapisima Lonarda da Vinčija s putovanja po Balkanu postoje crteži ostrva Mamula na ulasku u Bokokotorski zaliv, s projektima odbrane i oruđima koja mogu da odbrane nasrtaje na lepotu i čednost Nevjeste Jadrana. Austrijski koncept odbrane je potom izgrađen na postojećim tragovima iz doba posete genijalnog umetnika, naučnika i izumitelja, mada je on crteže odbrambenih utvrđenja radio i na osnovu mapa moreplovaca i razgovora sa njima. Ove crteže moguće je naći u arhivama Muzeja pomorstva u Kotoru.

To je istinski Da Vinčijev kôd, za kojim pisac Den Braun, očigledno, nije ni pokušao da traga.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar