MENTALNA LOZINKA

DIGITALNI LEONARDO

1.152 pregleda
Leonardo da Vinči (Vikipedija)

Počelo je u Šamboru, kao znak zahvalnosti francuskom kralju, a pretvorilo se u skasku kojoj se ne vidi kraj. Samo da znate, priča o brojevima ovim nije završena. Lepo je znati kako je Leonardo da Vinči napravio svoje brojeve, ali znamo li ko je osmislio brojeve koje je on doterao do digitalnih?

miodrag-ivanisevic

Miodrag Ivanišević

Po našem dobrom, starom običaju, televizor je bio neprekidno uključen, i s jednog od „istorijskih kanala” do ušiju mi je nekako doprlo: „…a možda je Leonardo da Vinči svoje poslednje dane proveo baš u ovoj sobi, uživajući u pogledu?” Preko celog ekrana širio se dvokrilni prozor. Ostao sam bez daha jer sam ugledao nešto što me momentalno podsetilo na… Na šta vama liče šare na ovom prozoru?

Vodoravne olovne linije učvršćivale su komade izrezanog stakla i vizuelno ih poništavale, formirajući mi u glavi savršene digitalne osmice poput onih sa cenovnika na benzinskim pumpama ili u tek otvorenim prodavnicama. Sutradan sam se bacio na posao i u najbolje pretraživače ukucao sve ono što bi me moglo dovesti do nekog rezultata. Lako sam našao već viđeni prozor…

Francuski kralj Fransoa Prvi omogućio je Leonardu da poslednje godine života lagodno provede na njegovom imanju, a ovaj mu se odužio tako što je uzeo učešće u finalnom uređenju dvorca u dolini Loare – kraljeve lovačke rezidencije u Šamboru. Tu je za kraljicu i ostale dame konstruisao dvoje spiralne stepenice na kojima se one nikako nisu mogle sresti. Istina, mogle su se videti.

Stabilni kvadrat

Leonardo je svoje poslednje dane proveo u mestu Klu, u blizini kraljevskog zamka Amboaz, gde mu je Fransoa Prvi dao na raspolaganje palatu Klo Lus, dodelivši mu još bogatu apanažu. Tu se vremešni majstor odmarao s omiljenim učenicima usavršavajući usput neka svoja stara rešenja. Tako se ubrzo dosetio da bi se uz skoro neznatne korekcije, sa prozora u Šamboru mogla izbaciti ona estetski problematična olovna ojačanja te se odmah bacio na posao. Modifikaciju je realizovao tamo gde je i stanovao pa pogledajte šta nam je ostavio.

I tako smo sami došli do osnovnog
elementa s prozora palate Klo Lus,
sa uverenjem da ga je i Leonardo
konstruisao na sličan način.

Na fotografiji levo vidi se jedan od većih sačuvanih prozora sa palate Klo Lus, a gore je i grafički prikaz većeg dela tog istog prozorskog okna sa blago zatamnjenim poljima u koja možete upisati vašu ocenu za ovaj prelepi prozor – i to Leonardovim „digitalnim” brojevima od 00 do 99. Leonardovim brojevima?

Ako laže koza ne laže rog! Da li ćemo dočekati dan kada će dan se ova nepobitna činjenica najzad ozvaničiti?

Iako sam od malih nogu kupovao sve ono što je imalo veze sa starim majstorom, a i danas sa skoro svih putovanja po svetu donosim raznorazne knjige o njemu i njegovim delima, nikada nisam naišao ni na jedan podatak o tim digitalnim brojevima. Pošto je prvenstveno reč o elementima pravljenim od stakla, i naknadno spajanim topljenim olovom, logično je da su svi veliki komadi morali biti isecani pravim potezima.

Sama konstrukcija, pre sečenja, morala je, po svoj prilici, sadržati osnovne geometrijske likove – u našem slučaju krug i kvadrat. Počinjemo kvadratom oko kojeg je opisana kružnica, a sledeći korak je kopiranje pa rotiranje tog novog kvadrata za 45 stepeni. Dve dijagonale jednog od kvadrata podelile su ga na četiri manja. Sve ovo o čemu pričam jasno je prikazano na šest ilustracija, koje su poređane po fazama kako teče i sam proces konstruisanja, sasvim dole. Novi smanjeni kvadrat daje nam blagi nagoveštaj šta nam je dalje činiti. Da li to i vi vidite?

U drugom redu dolazi do postepene redukcije elemenata te smo prvo obrisali kružnicu, a zatim i sve ono što se nalazi oko „stabilnog” kvadrata. Na kraju smo sklonili i njega i preostala su četiri identična elementa koja su osnov Leonardovih brojeva.

I tako smo sami došli do osnovnog elementa s prozora palate Klo Lus, sa uverenjem da ga je i Leonardo konstruisao na sličan način. Lepo je bar na trenutak zamišljati kako smo sa Da Vinčijem bili na istoj talasnoj dužini. Ma, šta lepo – osećaj je fantastičan!

Spajanje osmougaonika

Ali, osnovni elemenat je samo početak. Tek njegovim dupliranjem i spajanjem oba osmougaonika, nastaje ono što vidimo kao „digitalnu osmicu” i predložak za upisivanje svih deset digitalnih brojeva – od nula do devet. Pomakom jedne osmice za njenu širinu, dobijamo kontrolisani prostor i mogućnost da tu upisujemo dvocifrene brojeve. Po istom principu možemo stvoriti prostor za trocifrene, pa i za znatno veće brojeve.

Digitalni brojevi verovatno mogu da
se konstruišu i na neki drugi način,
a jedan od najprostijih potiče iz 1485.

Bio je ovo samo pokušaj da se dođe do saznanja kako je nastalo nešto što je danas opštepoznato i što pripada svima nama. Digitalni brojevi verovatno mogu da se konstruišu i na neki drugi način, a jedan od najprostijih potiče iz 1485. godine. Ma, kakve kružnice i kakvi bakrači?

Na znatno oštećenoj fasadi Crkve Santa Marija u Malagi još se jasno uočavaju elementi koje je majstor već ranije negde  video i po sećanju nacrtao iste. Izabrao sam detalj gde se najbolje vide po malteru iscrtana polja koja je trebalo obojiti četkicom jedno po jedno. Ne znam kako je posao bio pogođen, po urađenom polju ili na sat, ali sam siguran da su siroti učenici imali pune ruke posla.

Leonardove brojeve nalazio sam u crkvama i kapelama širom Francuske, Španije, Italije… I prozori na staroj sinagogi u Segedinu nose na sebi lako čitljive digitalne brojeve, ali su po formi mnogo bliži onima koje je uradio za francuskog kralja pre konačne modifikacije.

 Posle mnogo vremena shvatili smo dugo prikrivanu istinu, ali ne mislim da smo prvi koji su u projektima starog genija našli ono što je postalo deo naše svakodnevnice. Njegove brojeve, u raznim bojama, i dan i noć gledamo na našim televizorima, daljinskim upravljačima, budilnicima, satovima, šporetima, vagama…

Sedmosegmentni displej

Znači, ono što je počelo u Šamboru, kao znak zahvalnosti francuskom kralju, pretvorilo se u priču kojoj se ne vidi kraj. Samo da znate, priča o brojevima ovim nije završena. Lepo je znati kako je Leonardo napravio svoje brojeve, ali znamo li ko je osmislio brojeve koje je on doterao do digitalnih? Ko mu je obezbedio materijal za „brojne” igre? Ako vas interesuju ova i još neke priče o brojevima moći ćete ih pročitati u knjizi „Misterije i kako ih se rešiti”, koja je u završnoj pripremi.

Američki pronalazač Frenk V. Vud iskopao je odnekud Leonardov izum, prilagodio ga vremenu i „sedmosegmentni displej” prijavio kao svoj pronalazak, s neznatnom modifikacijom broja četiri. Posle mnogo peripetija državni Zavod za patente ga je ozvaničio 8. novembra 1910. godine.

Vud je zahtev predao 17. juna 1908. godine, i na odgovor čekao dve i po godine jer je birokratija i tada bila na visini zadatka.

 Moderno doba je uzimalo svoj danak, elektrifikacija je gazila sve pred sobom i donosila nam neko novo svetlo. U redu je, slažem se, struja je struja, i modifikacija je modifikacija, ali digitalni brojevi su ipak Leonardovi, zar ne?

A knjigu Miodraga Ivaniševića „Rebusi i kako ih se rešiti”, izdavač „Hadar”, Beograd, možete naručiti pouzećem: telefon:  063/380 147 ili na miodrag.ivanisevic@gmail. com

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar