DARVINOVA NIT

DUGOSILAZNE ŽENE

2.091 pregleda

Šta se krije u ženskom stasu – da ne zavirujemo previše, i kako je osnivač „Plejboja” Hju Hefner to poodavno dokučio? Bio sajdžija ili ne, muškarac je zaluđen „peščanim satom”: u pojasu uže, u ramenima i kukovima šire! Kako na to deluje stres?

Dugospremajuće ste upoznali, zašto da ih opisujemo? Znate li, možda, neku koja to nije? Dugosilazne nisu dugosilazeće, obratite pažnju. Prve su nazvane po imenici struk koja u srpskom jeziku ima i dug i silazan naglasak. U stručnom predstavljanju, međutim, upoređuju ih s peščanim satom. U pojasu uže, u ramenima i kukovima šire. S merom u izgledu i u santimetrima, i tačka. Koga takve zanimaju?

Naučnike oba pola, i muškog i ženskog. Imaju nešto što druge nemaju. Od postanka sveta žena posmatra ženu. U svakoj se ogleda kao u ogledalu, napisao je početkom devedesetih prof. dr Jovo Toševski u knjizi „Planeta žena”. Usput pogledaju sebe u svakom izlogu, a u gradovima, naročito velikim, ne možete ni da ih izbrojite na dućanima. Dobro, šta se to krije u ženskom stasu, da ne zavirujemo previše?

Muškarci su oduvek ženski pojas
izdvajali kao najpoželjniji. Otuda
su se ustalila četiri osnovna oblika:
banana, kruška, jabuka i peščanik.

Domišljati vlasnik „Plejboja”, Hju Hefner, poodavno je to dokučio, otuda toliko dopisanih nula na njegovom bankovnom računu. Muškarac je zaluđen ženskim telom u obliku „peščanika”, bio sajdžija ili ne! Odmahnuće nehajno kada mu prinesete najskuplji časovnik, a srce će mu se za tili čas zaglaviti u grlu čim ugleda ženu uzanu u pojasu. Kakvu je to vragoliju priroda smislila?

Plodna srazmera

Iako su odvajkada iskazivali velike razlike u ocenjivanju šta je to savršeno, muškarci su ženski pojas (bez raskopčavanja) izdvajali kao najpoželjniji. Otuda su se ustalila četiri osnovna oblika: banana, kruška, jabuka i peščanik.

Izračunato je u kakvoj su srazmeri
struk i kuk. Ispostavilo se da je
0,7 najprimamljiviji odnos ili
kukovi valja da budu 30 odsto širi!

U istraživanju sprovedenom 2005. na Univerzitetu Severna Karolina (SAD) ispostavilo se da je od 6.000 žena najviše podsećalo na bananu (48 odsto), malo više od 20 na krušku, malo manje od 14 na jabuku i samo osam na peščani sat. Drugo proučavanje pokazalo je da su se žene od devedesetih godina u struku proširile, u proseku, 13 santimetara, i da su danas višeg rasta i većih grudi.

Ali zaboravite isturena prsa ili lepo lice, tanak struk najviše uzbuđuje muškarca. I takvu odluku on donosi u deliću sekunde. Skorašnje proučavanje obelodanilo je i da su ženska bedra, često u pesmama opevana, ostala u senci. Kako je to ustanovljeno?

Izračunato je u kakvoj su srazmeri struk i kuk. Ispostavilo se da je 0,7 najprimamljiviji odnos ili, drugim rečima, kukovi valja da budu 30 odsto širi! (Krojački santimetar u ruke i proverite). Skladnim stasom dičila se pokojna diva Merilin Monro, a ništa manje ni sadašnja holivudska glumica Džesika Alba i brazilska manekenka Alesandra Ambrozio. A Sofija Loren, uzor svima, koja je zašla u devetu deceniju?

Naučnici su zaključili da se tako mala srazmera smatra ovaploćenjem dobrog zdravlja i velike plodnosti. Usko, zdravo, plodno. Antropolog Barnabi Dikson, sa Viktorija univerziteta u Velingtonu (Novi Zeland), izučavao je šta je to u prošlosti međusobno privlačilo polove. Dobrovoljcima je pokazivao raznovrsne slike žena, na kojima su kukovi, grudi i struk digitalnim postupkom menjani – dodaj ovde, oduzmi onde. Zatim je tražio da ih razvrstaju po privlačnosti, a za to vreme je infracrvenim kamerama snimao kretanje očiju posmatrača.

Uprkos tome što je većini muškaraca u prvom trenu pogled odlutao u žensko poprsje (da ne zalutate, danas se to zove dekolte), najviše su ih mamili bedra i pojas. Nećete verovati, poređali su ih prema obličju peščanika i tankoći struka, nasuprost veličini dojki.

Dotični je u naučnom časopisu napisao da je jedina formula za savršeno žensko telo odnos struka prema bedrima koji iznosi – 0,7. „Čini se da je to najpodesnija razmera koja upućuje biološki signal muškarcu da je žena veoma plodna i da će mu podariti zdravo potomstvo, bez obzira koliko je krupna”, naglašava Barnabi Dikson. „A tiče se raspodele masti koja je neposredno povezana s plodnošću”.

Novozelandskog antropologa kopkalo je i šta je to ženama najprivlačnije. Utvrdio je da su najviše naklonjene mršavim, manje mišićavim, nagovešćujući muškarcima da izbegavaju teretane. U biološkom pogledu, izabraće radije žgoljave, pomalo ženskaste, ukoliko su pažljivi i umereni.

Bedra pod stresom

Setićete se da su ranije za pojedine zgodne glumice ispod slike ispisivali koliko meri u prsima, struku i kukovima. Posmatranje zaobljenog i bujnog ženskog tela muškom mozgu godi više od dobre kapljice ili neke droge!

Da li nestaju žene sa zamamnim
stasom u vidu „peščanog sata”,
kakvim su se dičile Merlin Monro
i Sofija Loren?

Nastojeći da otkriju korene takvog ponašanja, istraživači sa Džordžija koledža u Lorensvilu (SAD) propitali su 14 predstavnika muškog rada, u proseku od 25 leta, da ocene koliko je privlačna svaka od sedam nepoznatih razgolićenih dama pre i posle hirurškog ulepšavanja. Skalpelom nije smanjena ukupna težina, samo je drugačije raspoređena – suvišno salo oko pojasa pridodato je zadnjici.

Promicala su preinačena tela, a muški mozgovi su skenirani da se uoči koliko su se uznemirila područja povezana s nagrađivanjem, uključujući ona za koja se zna da su u sprezi sa uzimanjem opijata i ispijanjem žestokih pića. Ispostavilo se da nije bogzna koliko iznenađenje što je evolucija udesila da muškarci zgodne žene doživljavaju kao dragoceni dobitak.

Neuronaučnik Stiven Platek naglašava da se tu krije nešto više od običnog prelistavanja magazina s golišavima damama. Muči ih slatka muka od uskog struka. Svaki muškarac još od najdavnijih vremena znao je šta ga to neodoljivo privlači kod žene: razmere stasa bile su nagoveštaj rađanja zdravog potomstva. Da li nestaju žene sa zamamnim stasom u vidu „peščanog sata”, kakvim su se dičile Merlin Monro i Sofija Loren?

Antropolog Elizabet Kešdan sa Univerziteta Juta (SAD) odgovorila je potvrdno optužujući za to stres na poslu. Za zaobljene kukove, uzak struk i oblu stražnjicu pogubna je napetost na radnom mestu. Uspešnim ženama na visokom položaju višak masnoće sakuplja se oko struka, a ne na bokovima!

Uske u struku: Bijonse i Dženifer Lopez (Vikipedija)

Uske u struku: Bijonse i Dženifer Lopez (Vikipedija)

Na ceni broj 36

Za razliku od lepotica iz pedesetih, današnje se odlikuju kvadratnim obrisom tela (figura), što se pripisuje androgenima, vrsti hormona koja uključuje testosteron. Ovi hormoni im pomažu da budu fizički jače i otporne na iscrpljujuće napore, što je nužno za uspešnu karijeru. Dotična naučnica proučavala je 33 nezapadnjačka i četiri evropska naroda upoređujući srazmeru između struka i kuka koja se dobije kada se obim prvog podeli sa obimom drugog.

Medicinska proučavanja već su pokazala da to iznosi 0,7 – širina struka čini 70 odsto širine bokova – i da je povezano s većom plodnošću i nižom verovatnoćom obolevanja od hroničnih bolesti. A to se danas retko sreće kod žena koje su pod pritiskom i moraju same da brinu za vlastito preživljavanje. Sa strukom širim od kukova odlikuju se visokim iznosom muškog hormona testosterona (skladišti mast u struku, a estrogen na bokovima).

Ispitivanje sprovedeno na 3.000 Britanaca obelodanilo je da telesna masa nesumnjivo utiče na seksualni život, zato se žene s konfekcijskim broje 36 (u Velikoj Britaniji 8) najčešće nađu u strastvenom zagrljaju muškaraca. Čak 60 posto upitanih s veličinom 36 imalo je snošaj prethodne sedmice, a 50 s veličinom 40 iskusilo je isto uzbuđenje. Svrha istraživanja bila je da se odgonetnu navike u spavaćim sobama. Da li ste spremni za još jedno iznenađenje: gledanje televizije je povezano i sa širinom struka?

Takva navika iz maloletničkog uzrasta može da utiče na oblik tela u srednjim godinama, navodi se posle proučavanja 11.000 žitelja Velike Britanije. Do tridesete steknu okruglasto telo, posebno popunjeno u pojasu. Za devojke važi da su otežale u 33. i da su brže gomilale kilograme od 23. do 45. godine!

Koliki je struk prve dame?

Kada je živela, kuda je hodala i kako je izgledala prva među ženama? Naučnici su to nedvosmisleno ustanovili: pre 200.000 godina u istočnoj Africi. Nimalo poetično, nadenuli su joj „mitohondrijska Eva”. Ne može se doslovce reći da je bila „prva dama ljudskog roda”, dokaz više upućuje na činjenicu da su joj potomci preživeli do dan-danas. Čime su to izmerili?

Proučavanjem mitohondrijske DNK (dezoksiribonukleinska kiselina). Imajući na umu da su pradavni ostaci (fosili) često neupotrebljivi, savremeni istraživači sve češće pribegavaju genetičkim proverama. Mitohondrijska DNK otkrivena je tek 1964. godine, a maltene dve decenije docnije postalo je jasno da predstavlja nesvakidašnji „molekularni časovnik”.

Iz dva razloga: prvo, prenosi se jedino „ženskom vezom”, a to znači da se u svakom novom pokolenju ne meša sa očevom DNK, i drugo, menja se (mutira) dvadesetak puta brže od svoje posestrime bez dodatka u nazivu u ćelijskom jedru. Merenjem brzine mutacija izračunava se genetska istorija i upoređuju odnosi među različitim grupama ljudi.

Na osnovu ispitivanja mitohondrijske DNK 147 pojedinaca u SAD, još 1987. je obznanjeno da svi današnji ljudi potiču od jedne davne družine predaka. Ispostavilo se da smo svi mi Afrikanci, iako je zavirivano samo u gene Afroamerikanaca.

Šta su to mitohondrije? Brojna sićušna telešca u središtu svake ćelije, svojevrsne „ćelijske fabrike” koje nas najvećim delom snabdevaju energijom. Kada bi kojim slučajem volšebno iščezle, umrli bismo za nekoliko sekundi!

Verovatno su postojale druge žene koje su prethodile „mitohondrijskoj Evi”, čiji „molekul nasleđa” nije stigao do naših dana. Iz toga proishodi zaključak da se ona pojavila tek posle prve muškarčeve saputnice. Kada je obitavala na našoj planeti? Znajući prosečnu brzinu promena (mutacije), naučnici su upoređivali genetska odstupanja među pojedinačnim parovima da razluče kada se loza radvojila.

Mutacije uzroukuju razilaženja, od kojih su pojedina izgubljena u nasumičnim događajima. Na primer, iščezavanjem određenog stanovništa. Tako su se jedni praljudi raštrkali na sve strane sveta i umnožili, a drugi su zauvek nestali. Uprkos tome, „mitohondrijsku Evu” smestili su u doba pre 200.000 godina. Nismo, nažalost, saznali da li je bila uska u struku.

Stanislav Ostrovski

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar