MEĐU IZMEĐU

IZDAJA SRPSKOG JEZIKA

400 pregleda

Profesor na Filološkom fakultetu u Beogradu i Filozofskom fakultetu na Palama Miloš Kovačević rekao je da bi svako od Srba koji bi pristao na priznanje „bosanskog jezika” napravio jednu od najvećih nacionalnih izdaja u srpskoj istoriji, jer bi ukinuo i Srbe i srpski jezik u BiH.

On upozorava da Srbi ni pod kakvim uslovima ne smeju da prihvate „bosanski jezik” kao jezik Bošnjaka ako žele da ostanu Srbi i sačuvaju Republiku Srpsku. Kovačević za „Euroblic” navodi da je na lingvističkom planu „bosanski” samo političko ime srpskog jezika i naglašava da Srbi kao autonoman narod sa autonomnim jezikom u BiH ne mogu niti smeju da prihvate naziv „bosanski jezik”, s obzirom na to da se on ne odnosi na jezik bošnjačkog naroda, nego na jezik svih stanovnika BiH.

On naglašava da je bez sumnje „bosanski” najveća pretnja srpskom jeziku jer, kako kaže, naziv „bosanski jezik” podrazumeva sadržaj „jezik BiH” i tim sadržajem pokriva sve konstitutivne narode u BiH.

„U saodnosu naziva za jezik, jednozemaljskog
,bosanski’ i nacionalnog ,srpski’ – bosanski je
nužno nadređen, a srpski bi bio samo njegova
nacionalna varijanta”, kaže Kovačević.

On ističe da agresivno nametanje naziva „bosanski jezik” za Bošnjake znači redefinisanje prošlosti BiH, posebno bosanskohercegovačke kulturne baštine, pa Bošnjaci počinju da falsifikuju kulturnu baštinu BiH, dodajući da nisu retke tvrdnje da je „Povelja Kulina bana” napisana bosančicom, nasuprot naučnim činjenicama da je bosančica zapravo brzopisni tip srpske ćirilice.

Miloš Kovačević (Vikipedija)

„Vraćanje digniteta moguće je pre svega kroz obezbeđenje drugačijeg institucionalnog, odnosno političkog odnosa prema srpskom jeziku i ćirilici. Institucionalna nebriga za srpski jezik i ćirilicu posebno je izražena u Republici Srpskoj”, naglašava Kovačević. On je naglasio da se katastrofalna jezička nekultura može zaustaviti jedino uvođenjem srpskog jezika i jezičke kulture na sve fakultete bez izuzetka, a na svim prostorima na kojima Srbi žive ćirilica se može sačuvati tako što će biti jedino službeno pismo celog srpskog naroda.

„Neophodno je što pre napraviti zajednički
ćirilićni bukvar ekavskog i ijekavskog izgovora, koji će biti potvrda početka praktične realizacije službenog statusa ćirilice kod Srba, bez obzira na to gde žive”, kaže Kovačević.

On navodi da su nedavno uvođenje takozvanog bosanskog jezika u australijske srednje škole dobro izlobirali Bošnjaci i njihovi svetski promoteri.
Kovačević smatra da je ovo svojevrsna podrška unitarnoj Bosni i težnji Bošnjaka da BiH bude zemlja „Bosanaca”, kao jedinstvenog naroda na nivou zemlje, bez obzira na njihovu versku nejedinstvenost.

(Izvor Iskra)

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar