ARGUSOV POGLED

KLIMATSKI INŽENJERI

2.833 pregleda
Podešavanje Zemlje (Vikipedija)

U najopštijem slučaju to podrazumeva: uklanjanje ugljen-dioksida  i drugih i štetnih gasova iz atmosfere i upravljanje toplotom koja sa Sunca pristiže u atmosferu i na Zemlju.

Prof. dr Momčilo Milinović

Prof. dr Momčilo Milinović

Savremeno čovečanstvo kontinualno se susreće sa različitim rizicima i pretnjama ali i sa novim izazovima koji najavljuju neočekivane posledice, pre svega zbog prirodne i veštačke promene klime. Rasprave u vezi sa globalnim porastom temperature i klimatskim promenama, pored teorijske i eksperimentalne utemeljenosti, i dalje dele svetski naučni i ekspertski auditorijum na one koji sumnjaju u istinitost takvih tvrdnji i one koji zagovaraju urgentno globalno međunarodno reagovanje na procese globalnog zagrevanja.

Upravljanja sunčevim zračenjem u direktnoj
je vezi s tehnologijama klimatskog
ratovanja neletalnim oružjem, radio-frekventno
i/ili lasersko, čiji principi počivaju na
zagrevanju određenih slojeva jonosfere.

Bez obzira da li koncept budućeg održivog razvoja zavisi ili ne od klimatskih promena, poslednjih tridesetak godina rađa se nova, kako naučna, tako i tehnološka, interdisciplinarna oblast praćenja i uticaja na klimatske lokalne i globalne promene. Najnovije pregledno istraživanje Debore Gordon, direktora Energetskog i klimatskog programa nadaleko čuvene Karnegi fondacije iz avgusta fokusira pitanja diversifikacije i unifikacije sadržaja klimatskog inženjerstva i potrebe za novim profilom stručnjka.

U najopštijem slučaju klimatsko inženjerstvo podrazumeva širok spektar metoda i postupaka, s ciljem generisanja željenih uticaja na deo ili ceo klimatski sistem da bi se ograničile klimatske promene na planetarnom ili regionalnom nivou. Tehnologija koje u to ulaze najčešće se svode na dve opšte kategorije:

  1. Uklanjanje CO2 i drugih i štetnih gasova iz atmosfere i
  2. Upravljanje toplotom Sunca koja pristiže u atmosferu i na Zemlju.

Prve su poznate, sa već usvojenom skraćenicom, kao CDR-tehnologije (Carbon dioxide removal), dok su druge usvojene pod nazivom SRM-tehnologije (Sun Radiation Management).

Tehnologije podrazumevaju spektar različitih postupaka, uslovno raspoređenih u atmosferi, na tlu, pod zemljom, na vodi i/ili pod vodom. Pomenuti autor navodi različite vidove ekstrakcije ugljen-dioksida (CO2) i takozvane  sekvestracije ugljenika u tečnom i čvrstom stanju biološkim ili bioenergetskim procesima, pomoću biomase ili, pak, veštački formiranog flornog sistema. U nekim postupcima uvodi se dodatno korišćenje enzima radi konverzije CO2 u biomasu ili hemijske bioprodukte itd.

Druge metode iz kategorije CDR oslanjaju se na poznate milenijumske procese apsorpcije CO2 u mineralnoj sredini. U takvim sredinama se tehnologijama korišćenja silikatnih minerala mogu ubrzati procesi apsorpcije CO2, a dodatno i karbonizovani minerali koji bi se deponovoli u okeanima. Posebna tehnologija odnosi se na industrijsko prečišćavanje vazduha korišćenjem katalizatora na različitim temperaturama i vlažnostima radi separacije CO2 i, naravno, njegovo deponovanje u podzemna skladišta radi čuvanja za naknadne tehnološke upotrebe.

Ako se ovome pridodaju klasično pošumnjavanje ogoljenih područja i ekološka zaštita, onda se u CDR-inženjerstvo može jedino dodati podvodni postupak đubrenja gvožđa pomoću algi koje sakupljaju CO2, poznat kao OIF-tehnologija.

Znatno opasniji i rizičniji postupci u klimatskom inženjerstvu kriju se u SRM-tehnologiji, koji dosežu granice naučne fantastike jer su tesno povezani sa istraživanjima o čistoj energiji. Iako su ovakve tehnologije u principu brže i verovatno efikasnije, one se na neki način svode na maskiranje efekata sunčevog zračenja i zagrevanja planete. Nedostatak ovakvih tehnologija: kada se jednom aktiviraju, veoma teško se zaustavljaju.

Uglavnom su vezane za atmosferu i jonosferu, u najširem smislu. Najpoznatija je tehnologija svemirskih reflektora radi zasenčenja Zemlje (atmosferska refleksiona prašina, jonizacioni pojasevi i prstenovi, velika ogledala i slično, što se često pominju i u konceptima novog neletalnog oružja).

Posebno je zanimljiv postupak ubacivanja čestica sulfata i drugih aerosoli u gornje slojeve atmosfere i jonosfere da odbijaju sunčevu svetlost i vraćaju je u kosmos. Postoje i drugi načini aerosolnog delovanja upotrebom raketa, artiljerije, vazduhoplovstva, a uglavnom se koriste za lokalnu modifikaciju vremenskih uslova. Uveliko su u primeni materijali sa na veštačkim objektima sa visokim refleksionim sposobnostima koji štite od pojačanog sunčevog zračenja.

Obe kategorije tehnologija nose različite rizike i pretnje po čovečanstvo, i to mora biti sastavni deo u istraživanju klimatskog inženjerstva. Skladištenje ugljen-dioksida i sekvestracija iz fosilnih goriva u toku sagorevanja mogu da predstavljaju atmosferski poremećaj, s nepoznatim uticajem na vodene cikluse, stvaranje oluja, promene biodiverziteta i mikrobiološkog sveta na čijoj fiziološkoj ravnoteži počiva ljudsko zdravlje.

Upravljanja sunčevim zračenjem u direktnoj je vezi s tehnologijama klimatskog ratovanja neletalnim oružjem, poznatim kao radiofrekventno i/ili lasersko, čiji principi počivaju na zagrevanju određenih regiona nižih i viših slojeva jonosfere. Ako se tome doda razvoj novih tehnologija upotreba metana (CH4), kratkoživućeg klimatskog zagađivača, i kombinuje s nanotehnologijama za hemijsko iskoršćavanje morskih resursa, očekuje se da će CDR-tehnologije zameniti i nove hloro-fluoro-ugljenične tehnologije sa ekstremno valentnim jedinjenjima za uklanjanje pojačanog infracrvenog zračenja vlastitim razlaganjem. Da li se tako rađa novi klimatski rizik?

Rekonstrukcija klimatsdkih uslova na Zemlji upotrebom ovakvih i budućih tehnologija najveći je izazov 21. veka, pre svega zbog nedostatka pouzdanih informacija u vezi s primenom klimatskog inženjerstva. Za svaku od postojećih i novih tehnologija potrebna je široka domaća i međunarodna javna rasprava radi uvida u njihovu efektivnost i bezbednost.

Da li Srbija treba preliminarno da analizira ova pitanja pre nego što školovanje klimatskih inženjera uvede na svojim univerzitetima? Jedini kriterijum za klimatsko inženjerstvo mora da bude ekologija, odnosno veoma dobro poznavanje opšteg i lokalnog biodiverziteta i uslova očuvanja životne sredine.

O autoru

Stanko Stojiljković

1 komentar

  • Zahvaljujem se dragom profesoru M. Milinoviću na ovom tekstu. Možda bi trebalo razmisliti o prokupljanju, smeštanju i analizi podataka dobro razmeštenih senzora za posmatranje pojedinih stanja životne okoline.

Ostavite komentar