MENTALNA LOZINKA

MAKSIM IZ TRAPEZUNTA

1.548 pregleda
Srpski vojnici s „maksimom” na Solunskom frontu

Na koga je mislio Umberto Eko u knjizi „Nulti broj”: na američkog konstruktora mitraljeza ili na najveću antičku luku na Crnom moru? A otkuda su se pojavile cimbale ili činele? E, u tome vam neće pomoći ni Guglov prevodilac, a ni ljudi prevodioci.

miodrag-ivanisevic

Miodrag Ivanišević

Traganje za pravim rešenjem nekada može uzeti mnogo više vremena od planiranog. Knjiga Umberta Eka „Nulti broj” (Numero Zero) izašla je iz štampe početkom 2015. godine, da bi se potom počela pojavljivati širom sveta onako kako je i prevođena, redom. Prvo, sa italijanskog na engleski, pa na francuski, pa na španski itd. Nestrpljivo sam iščekivao izlazak romana na našem jeziku, jer je svaka Ekova knjiga za mene predstavljala pravi praznik i valjalo mi je kupiti i ovu čim se pojavi u knjižarama.

Kao što je i najavljivano, u oktobru te godine, na beogradskom Sajmu knjiga pojavila se ukusno opremljena knjižica od nekih dvestotinjak stranica. Od svih knjiga, i novih i retkih polovnih, koje sam te večeri u velikim kesama uneo u naš stan, izabrao sam Ekovu i spustio je nežno na noćni ormarić – neka se još malo odmori, jer duga je noć pred nama. Bar sam se tako nadao.

„Hoće li ti smetati, ako malo čitam?”, upitao sam moju bolju polovinu krajnje obazrivo, i dobio donekle dvosmislen odgovor: „Hm, radi šta hoćeš, ništa ti ne branim”. Počeo sam sa čitanjem i svakim novim redom, po ko zna koji put, upadao u fino izatkanu mrežu moćnog pauka.

Rakija na porođaju

Knjiga mi je legla „na prvu loptu” i prosto sam gutao Majstorove cake i doskočice vezane za kraj­nje realno opisivanje novinarstva – po svim analizama jednog od najrizičnijih zanimanja na svetu. Da li postoje nazavisni listovi? Ili pojedinci? Gde su granice i ko ih određuje?

„Ti sve znaš, a da li znaš
zašto se kaže pijan kao majka
i lupa kao maksim po diviziji?”

Nisam to očekivao, ali skoro na samom početku glavni junak, iskusni novinar Kolona, upoznao je mladu novinarku po imenu Maja, pa je, kako to već biva u žurnalistici, poslovni odnos ubrzo prerastao u ljubavnu vezu – bez obaveza. Vreme je prolazilo i la­gano mi je popuštala koncentracija, tek u jednom trenutku sam shvatio da čitam nešto potpuno nelogično i po meni nespojivo sa Umbertovom pričom. Nešto mi se tu nikako nije uklapalo. Ponovo sam morao pročitati ovo što ćete i vi za koji trenutak:

Potom, pred spavanje, rekla mi je: „Ti sve znaš, a da li znaš zašto se kaže pijan kao majka i lupa kao maksim po diviziji?”

„Ne, ne znam. Pitaš me tako nešto u gluvo doba noći?”

„E, ali ja znam, tačnije, pročitala sam pre neki dan. Ovo prvo se koristi za nekoga ko je trešten pijan i postoje dva objašnjenja njegovog porekla. Prema jednom, lekari su u davno doba, u nedo­statku anestetičkih sredstava, za olakšavanje porođajnih bolova ženama davali rakiju, pa su često, pred sam porođaj, bivale propi­sno nacvrcane. Prema drugom, po meni uverljivijem obja­šnjenju, narod je pod majkom podrazumevao Majku Zemlju, koja mora da bude dobrano natopljena da bi rađala plodove. Drugi izraz koristimo kada hoćemo da kažemo da neko govori gluposti, ali malo ko zna da maksim nije neki vojnik Maksim, već zapravo mitraljez nazvan po britanskom konstruktoru i pronalazaču američkog po­rekla, Hajramu Stivensu Maksimu. Počeo je da se koristi u Prvom svetskom ratu, a ispaljivao je šesto metaka u minuti, dakle, kosio je cele divizije.

Srpski vojnici s „maksimom” na Solunskom frontu

U poređenju sa savremenim mitraljezima, bio je pretežak i glomazan, čak četiri vojnika morala su da ga opslužuju: pune municijom, donose vodu za hlađenje, ciljaju metu, i još jedan koji je pucao iz njega.”

Otkuda to Umbertu Eku

Da li je moguće da je i Maja pročitala onaj već pomi­njani tekst u „Blicu” i samo ga prepričala Koloni, pa tako ispala nači­tana? Otkuda Umbertu Eku ove dve priče? Gde ih je pokupio? Ne znam koliko sam to puta pročitao, ali shvatio sam da je preda mnom jasan zadatak – moram što pre doći do originalnog izdanja na italijanskom, ili do bilo kojeg drugog prevoda, i upo­rediti ga s našim prevodom. Eko i „Maksim po diviziji”. To je nemoguće! Moraću to proveriti! Što pre. I potraga je počela…

Pogled mi je privukao
tanušni „Nulti broj”.

Sutradan sam se bacio na posao i tražio način da besplatno preuzmem Ekovu poslednju knjigu u pdf formatu, ali nisam imao sreće. Pokušavao sam na sve moguće načine, kraticama i varkama, a koristio sam više puta i „pomoć prijatelja”. Ništa nisam postigao! Putovali sma Nada i ja tog leta malo po svetu i gde god da smo došli moje prvo odredište su bile knjižare, gde sam se upor­no raspitivao za taj većini prodavaca nepoznati Numero Zero. Pisac im je uglavnom bio poznat – kao kroz neku maglu. Postajao sam već i sâm sebi dosadan.

Prolazili su dani, i meseci, bez i najmanjeg pomaka. Maksim je i dalje lupao u mojoj glavi, a i pijana majka se morala nalaziti tu negde u blizini. Bio sam u nekoj minus fazi i obradovao sam se iznenadnom produženom vikendu u Opatiji, koji se opet, po sta­rom običaju, pretvorio u kaznenu ekspediciju po buticima i salo­nima. I došlo je vreme da pogledamo šta to kod njih ima novo od knjiga. U velikoj knjižari, gde uvek napravimo pravu preme­tačinu, i izađemo s kesama i kesicama, s popustom ili bez popusta, sa jedne police, na drugom nivou, pogled mi je privukao tanušni  „Nulti broj”. Ko čeka taj se načeka! Mislim, i Nada je tražila neku njoj važnu knjigu. I još samo jednu… Dobili smo baš veliki popust!

Listao sam stranice preskačući poznate delove u želji da što pre saznam da li je i hrvatski prevodilac pomenuo Maksima, od­no­­sno šta je Umberto Eko zaista napisao.

Pa da pogledamo:

Hvalite ga uz činele

Zatim mi je, prije negoli je zaspala, rekla: „Ti koji znaš sve, znaš li zašto se kaže izgubiti Trapezunt i otići u cimbale?”

„Ne, ne znam, pa zar se to pita u ponoć?”

„A vidiš, ja znam, ili točnije to sam pročitala nekidan. Dva su objašnjenja. Prvo, budući da je Trapezunt bio najveća luka na Crnom moru, za trgovce je izgubiti rutu za Trapezunt značilo izgubiti novac uložen u putovanje. Drugo, koje mi se čini vjero­jatnijim, Trapezunt je bio vidljiva orijentacijska točka za brodove, pa ako si ga izgubio, značilo je da si izgubio orijentaciju, isto kao da si izgubio busolu, ili povoljan vjetar. Ako je riječ o odlasku u cimbale, što se obično rabi za stanovitu razinu pijanstva, etimološki rječnik kaže nam da je to izvorno značilo biti veoma veseo, to još koristi Pietro Aretino, a potječe od 150. psalma, in cymbalis bene sonantibus.”

Trapezunt? Trapezunt i cimbale? Šta je sad ovo? U čemu je caka? Lako sam pronašao podatak da originalni stih na latinskom glasi: „Laudate eumin cymbalis bene sonantibus!” iliti u prevodu „Hvali­te Ga glasno uz činele!” Dakle, cimbale su činele… Pa i mi ponekad u neobaveznoj priči koristimo nešto slično – znate već ono „Puno sam popio, zvoni mi u glavi!” A, što se tiče tog odlaska u Trapezunt (engl. Trebizond) možda je naj­bolje uporediti ga sa onim preslobodnim opisom nesposobnog čoveka – „Ma, taj bi se i u liftu izgubio!” Naime, radi se o tome da je put do te velike luke starim morskim vukovima oduvek bio kraj­nje jednostavan, jer kada brod uplovi u Crno more kapetan samo mora da se drži istočne obale i čeka da se pojave svetla odredišta. U povratku je potrebno držati se te iste obale dok se ne dođe do Dardanela.

I šta nakon svega ovoga možemo zaključiti osim da je sličnost između srpskog i hrvatskog iz dana u dan sve ma­­­­nja i manja, jer se i prevodi nekih delova Ekovog originalnog teksta u tolikoj meri razlikuju da se čak menja i smisao njegove osnovne ideje. Posto­ja­­­la je i mala verovatnoća da je jedan od prevodilaca dao sebi pozamašnu slobodu i u najboljoj nameri svoj prevod prilagodio pro­­seč­­­nom čita­ocu. Prevod ili prijevod? Moram se po svaku cenu domoći originala!

Prevodilačka sloboda

Pokušavao sam danima da pronađem i skinem odgovarajući dokumenat, koristeći sve moguće pretraživače, i već ozbiljno pomi­šljao da odustanem od uzaludnog posla. Ali, jednog dana, kada sam to najmanje očekivao, stari dobri Gugl mi je saopštio da ipak postoji prevod knjige Numero Zero u PDF formatu i da ga mogu potpuno besplatno preuzeti uz poštovanje sledećih uslova… Da, da, hoću. Razumem. Prihvatam. Pritisnite OK!

Bio je to prevod na portugalskom jeziku, kojim se služim kao kineskim i japanskim – znači nikako! Ipak, nisam posustajao, jer otvarala se kakva-takva mogućnost da razrešim dilemu i dođem do saznanja da li je portugalski prevodilac pominjao Maksima i pijanu majku ili tamo neki Trapezunt i cimbale. Bar to – za početak. Iz dokumenta sam isko­pirao XIII poglavlje i ubacio ga u Guglov prevodilac. Ima i bržih od njega, to je sigurno. Čekao sam nestrpljivo. Još samo malo…

Maksim i pijana majka
bili samo zamene, uvedene
u igru zbog nas, čitalaca –
da nam kao bude malo lakše.

Nisam bio iznenađen rezultatom, a siguran sam da nećete bi­­­­­­­ti ni vi kada vam kažem da je Umberto Eko ipak pisao o crnomorskoj luci i limenom muzičkom instrumentu. Koliko sam si­­gu­­­­ran u to? Još uvek nisam pročitao primerak na italijanskom i potrudiću se da kad-tad dođem do njega, jer postoji neznatna mo­­guć­­­­nost da je portugalski prevodilac svoj prevod bazirao na hrvatskom.

Kolika je verovatnoća za to? A koja je kvota? Došao sam teškom mukom do saznanja da su moje sumnje bile opravdane i da su Maksim i pijana majka bili samo zamene, uvedene u igru zbog nas, čitalaca – da nam kao bude malo lakše. Znao sam da je pesnička sloboda neograničena, ali vidim da je prevodilačka još neograničenija.

Autor odlično prihvaćene knjige „Rebusi i kako ih se rešiti”, u kojoj se ne govori samo o enigmatici već i o nekim ozbiljnim životnim problemima, beogradski enigmata i karikaturista Miodrag Ivanišević već duže vreme priprema njen logičan nastavak. U knjizi „Misterije i kako ih se rešiti” opisana je većina najpoznatijih svetskih misterija, a neke od nih su na zanimljiv i duhovit način delimično objašnjene. Na skoro 400 strana, uz obilje ilustracija u boji, autor traga za rešenjima zagonetki koja vekovima izmiču najvećim svetskim umovima, i verovatno će izmicati sve dok traje čovekova želja za dodatnim znanjem, a „znanje je sila, znanje je moć”. Kao što sam autor kaže: „Misterije su zagonetke bez još uvek prihvatljivog rešenja!” One su kao energija – neuništive su i samo s vremena na vreme promene svoj oblik. Izlazak „Misterija” očekuje se polovinom sledeće godine.

O autoru

Stanko Stojiljković

2 komentara

  • Nije izreka „Kosiš ko Maksim divizije“, nego „Lupaš ko Maksim po diviziji“. Dakle, zbog toga što je mitraljez bio „pretežak i glomazan, čak četiri vojnika morala su da ga opslužuju“ prilkom bilo kakvog pokreta jedinice koja ga je imala u formaciji, uvek se moglo čuti „lupanje“ mitraljeza. Kod savremenih mitraljeza, u sličnim situacijama, jedva se čuje sitno zveckanje.

Ostavite komentar