GAGARINOVI PUTOKAZI

MARS NOVA ZEMLJA

2.038 pregleda

Ilon Mask, vlasnik kompanije „Spejs iks”, objavio je u časopisu „Nju spejs” svoju viziju kolonizacije Marsa koju je najavio u septembru 2016. na 67. Međunarodnom astronautičkom kongresu. Čovečanstvo ima dva fundamentalna izbora: prvi, da zauvek ostane na Zemlji i samo sebe uništi ili da skonča iscrpevši sve njene prirodne resure i, drugi, da potraži novi „kosmički dom”.

Mr Grujica S. Ivanović

Udar velikog asteroida, poput onog od pre 60 miliona godina kada je zbrisan najveći deo života na Zemlji, stalna je pretnja za ljudsku vrstu. Iako zvuči paradoksalno, Sunce koje je izvor života na Zemlji, ujedno je smrtni neprijatelj čovečanstva. Ako ne ranije, za oko četiri milijarde godina proširiće se i progutaće najbliže planete. Ukoliko do tada Homo futuricus nešto ne preduzme, sa odumiranjem svoje zvezde nestaće i on sam.

Po mišljenju Ilona Maska, Mars
obiluje prirodnim resursima, ima
atmosferu, istina veoma retku, i
na polovima bogate zalihe vode.

Zato čovečanstvo, kako je veliki Konstantin Ciolkovski davno nagovestio, treba da napusti svoju kolevku Zemlju i krene u dubine kosmosa. To nije samo pitanje opstanka, već prirodan sled čovekove evolucije koji će, pre ili kasnije, postati multiplanetarna vrsta, prekinuti sve veze s matičnom planetom i proširiti se po kosmosu. Po Ilonu Masku, to je „ispravan put”.

Mars ima posebno mesto. Zašto? Po mišljenju Ilona Maska, on obiluje prirodnim resursima, ima atmosferu, istina veoma retku, i na polovima bogate zalihe vode. Sličniji je Zemlji nego što je to Mesec ili bilo koja druga planeta u Sunčevom sistemu.

„Mogli bismo da odemo na Mesec, i nemam ništa protiv, ali mislim da je veoma teško postati multiplanetarno društvo na Mesecu jednostavno zbog toga što je on mnogo manji od naše planete. I nema atmosferu, a u odnosu na Mars ni toliko prirodnih bogatstava. Tamo dan traje 28 zemaljskih dana, dok je na Marsu on gotovo isti kao na Zemlji –24,5 časova. Generalno, Mars je daleko bolje pozicioniran da omogući razvoj i samostalni opstanak civilizacije”, napisao je vlasnik kompanije „Spejs iks” u „Nju spejsu”.

Iako je udaljeniji od Sunca od Zemlje, na njegovoj površini ima dovoljno svetlosti. Malo je hladniji, međutim mogao bi da se zagreje. Važno je što ima atmosferu u kojoj preovlađuje ugljen-diosksid, sa nešto azota, argona i drugih hemijskih elemenata. Ukoliko se obezbede povoljni uslove, ljudi bi tamo mogli da uzgajaju biljke.

Pojevtinjenje letova

„Živeti na Marsu biće baš zabavno”, nastavlja Ilon Mask. „Tamo gravitacija dostiže 37 odsto ove na Zemlji, tako da možete da dižete teške predmete i da unaokolo skačete znatno dalje nego na Zemlji”.

Istraživanje „crvene planete”

Osnovni preduslov jeste pojeftinjenje kosmičkih letova. Cena prevoza korisnog tereta do putanje oko Zemlje treba da se smanji, čak, 50 hiljada puta da bi gradnja milionskog grada na Marsu postala moguća! Da bude dostupna maltene svakom čoveku koji želi da sagradi dom na drugoj planeti. „Ne možete stvoriti civilizaciju koja će biti u stanju da opstane na Marsu, ukoliko je cena karte 10 milijardi dolara po osobi”.

Smanjenje troškova zahteva nekoliko ključnih tehnologija koje ne postoje ili su u povoju. Prva je ponovno korišćenje raketnih blokova (stepena) i postavljanje svojevrsnih „benzinskih pumpi” oko Zemlje gde će se letelice po povratku s Marsa puniti gorivom i vraćati natrag.

Gorivo koje će omogućiti redovne
letove između dveju planeta biće
metan, čiji se molekuli mogu formirati
iz naslaga vode na Marsovom tlu i iz
ugljene kiseline u njegovoj atmosferi.

Za ispunjenje ovih ciljeva potrebno je poboljšati snabdevanje kosmičkih brodova u orbiti oko Zemlje gorivom za međuplanetarne letove. Zatim su neophodni sasvim novi raketni motori koji će koristiti i gorivo sa Zemlje i gorivo proizvedeno na Marsu. Konačno, nužno je usavršiti meko spuštanje na površinu Marsa i poletanje ka Zemlji.

„Apsurdno je pokušati praviti grad na Marsu, a da kosmički brodovi koje ste poslali zauvek ostanu tamo. U tom slučaju, dobićete ogromno groblje kosmičkih brodova”, upozorava Ilon Mask. Gorivo koje će omogućiti redovne letove između dveju planeta biće metan, čiji se molekuli mogu formirati iz naslaga vode na Marsovom tlu i iz ugljene kiseline u njegovoj atmosferi. Kiseonik koji se oslobađa u ovim hemijskim procesima može biti pretvoren u tečno stanje i poslužiti kao oksidator metanskog raketnog motora.

Radi korišćenja metanskog goriva i oksidatora proizvedenog na Marsu, Ilon Mask planira posebne rezervoare od ugljenikovih nanocevčica, čime se uveliko bave stručnjaci „Spejs iksa”. Gorivo i oksidator upumpavaće se iz ovih rezeorvara u raketne motore serije „Raptor”, rekordno velike potisne sile, čije je ispitivanje započelo u jesen 2016.

Nuklearno grejanje

Na Mars ne treba putovati pojedinačnim kosmičkim brodovima, već u svojevrsnoj „floti kolonista”, sastavljenoj od nekoliko stotina putničkih „astrolajnera”.  Ovakavim pristupom sniziće se troškovi lansiranja i smanjiti rizik gubitka kosmičkih brodova ili putnika. U toku leta postojaće snabdevanja putnika kiseonikom, hranom, vodom i ostalim potrepštinama. I prva marsovska baza imaće sve što je potrebno za život doseljenika.

Kosmički brodovi „Dragon”, kompanije „Spejs iks” sleću na Mars

Da bi opstala, nova civilizacija
mora da broji najmanje milion ljudi
i da za 40 do 100 godina postane
potpuno nezavisna od Zemlje.

Prvi kosmički brodovi prevoziće, pored kolonista, sve što je neophodno za njihov opstanak na Marsu. U jednom hermetičnom modulu biće po 100 putnika, s prtljagom i zalihama vode, vazduha i hrane. U drugom, nehermetičnom delu, nalaziće se oprema za izgradnju fabrike goriva i svega što treba da se sagradi da bi se prvi naseljenici bezbedno smestili. Da bi opstala, nova civilizacija mora da broji najmanje milion ljudi i da za 40 do 100 godina postane potpuno nezavisna od Zemlje.

Ilon Mask ne pominje da će grejanje milionskog grada zahtevati astronomske količine električne energije koja, kako stvari stoje, jedino može da bude iz nuklearnih izvora, čime se ozbiljno postavlja pitanje bezbednosti. Prvi kolonisti i sav organski svet koji će tamo stići biće suočeni sa smrtonosnim kosmičkim zračenjem i sunčevim vetrovima koji maltene nesmetano prodiru kroz tanku atmosferu, hiljadu puta ređu od ove na Zemlji. Dugotrajan boravak na Marsu, čak i sam let kroz međuplanetarni prostor, ukoliko se ne okonča smrtonosnim ishodom, može biti poguban za čoveka i njegov porod.

„Preko gradnje gorivne stanice na, recimo Enkeladusu ili Evropi, a zatim postavljanjem još jedne na Titanu, a možda i na Plutonu ili drugde, dobijamo slobodu da idemo gde poželimo u Sunčevom sistemu”, zaključuje Ilon Mask.

Baza na Marsu – korak u pohodu na druga nebeska tela Sunčevog sistema

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar