PETA DIMENZIJA

MIŠ S LJUDSKIM MOZGOM

3.078 pregleda
Pola mačka, pola svinja (Njujork post)

Bilozi takva stvorenja nazivaju himerama, jer bolje ime do sada nije smišljeno. U „Ilijadi” je tako nazvana troglava neman – „spreda lav, straga zmija, u sredini koza”. Savremenom poimanju, međutim, bliži je opis: koza s lavljom glavom i zmijskim repom.

Naučnici su načinili zametke (embrion) s ćelijama pacova i miša, prenosi ugledni časopis „Priroda” (Nature). Istovremeno su objavili prvi recenzirani izveštaj u kojem opisuju nastanak svinjsko-ljudskih plodova (fetus) u laboratorijama, što se smatra korakom ka uzgajanjuživotinja sa organima pogodnim za presađivanje (transplantacija) čoveku.

U članku od 26. januara u časopisu „Ćelija” (Cell), istraživači Salkovog instituta obelodanili su proboj na više frontova u uključenju matičnih ćelija jedne vrste u rano razviće druge vrste. Pri tome su objedinili dva najsavremenija postupka na području himerizma – gensko ispisivanje i matične ćelije – izazvavši rast pankreasa kod pacova i srca i očiju kod miševa. Tako su dokazali da organi jedne vrste nastavljaju razvitak u drugoj.

anticcka himera (vikipedija)

Antička himera (Vikipedija)

Istovremeno su stvorili ljudske ćelije i tkivo u ranom razdoblju razvića zametka (embrion) svinja i goveda, što je prvi korak ka uzgajanju ljudskih organa, koristeći velike životinje čiji organi veoma slični čovekovim u veličini, fiziologiji i anatomiji. Ali se pokazalo da je znatno teže objediniti ćelije udaljenih vrsta, za razliku od pasova i miševa koji su evolucioni srodnici.

Gde je granica za ćelije

Himere su organizmi s ćelijama različitih vrsta, sama reč je prvobitno opisivala mitološka bića ili božanstva u politeističkim religijama. U se nauci javljaju kao vredne istraživačke alatke za buduće lečenje.

Istraživači predvođeni razvojnim biologom Huanom Karlosom Izpisuom Belmonteom iz Salkovog instituta u La Džoli (SAD), koristili su postupak genskog ispisivanja (skraćeno CRISPR) da bi načine embrion miša. Ubrizgali su matične ćelije u mišji zametak i umetnuli (implantirali) ga u matericu ženke miša. Ogledne životinjice živele su do dve godine, što je prosečan životni vek miša.

U studiji iz 2015. u časopisu „Priroda” (Nature) on je prijavio prvi uspešan pokušaj sjedinjavanja (integracija) ljudskih pluripotentnih matičnih ćelija u mišji zametak neposoban za život. su ljudska ćelija počele da se razvijaju u tkiva veoma ranog stadijuma.

Konačni cilj istraživanja, naravno, jeste da nauči da li se pomenuta dva postupka mogu koristiti za stvaranje ljudskih tkiva i organa koji će se presađivati bez odbacivanja. Ujedno će se bolje razumeti evolucija vrsta, a naročito ljudska embriogeneza i nastanak bolesti. Drugim rečima,
da se shvati gde je granica uspešnog uklapanja ljudskih ćelija u pojedine životinje.

Već postoje svinje čijim venama teče ljudska krv, ovce s čovekovom jetrom i, delimično, srcem, miš kojem su usađene humane nervne ćelije. Dve ili više vrsta u jednoj nije neprirodno, ni protivprirodno, i to ne samo u antičkim predanjima. Zar i ljudima nisu presađivani pojedini životinjski organi da bi preživeli odstranjivanje obolelih? I ko zna koliko je širom sveta bilo takvih, uspešnih i neuspešnih, pokušaja?

Spodobe iz romana

Da bi se napravile ove himere, mitološka bića – pola čovek, pola životinja – spodobe iz romana Herberta Džordža Velsa „Ostrvo doktora Moroa”, naučnici obično ubrizgavaju pluripotentne matične ćelije, od kojih može da postane ma koji organ. U teoriji strane ćelije se pretvaraju u različite (diferencijacija) i šire po celom telu, u praksi se pokazalo da nije nimalo lako održati hibridne zametke.

Da bi se napravile ove himere,
mitološka bića – pola čovek,
pola životinja, ubrizgavaju
pluripotentne matične ćelije.

Istraživači predvođeni razvojnim biologom Huanom Karlosom Izpisuom Belmonteom iz Salkovog instituta u La Džoli (SAD), koristili su postupak genskog ispisivanja (skraćeno CRISPR) da bi stvorili embrion miša. Ubrizgali su matične ćelije u mišji zametak i umetnuli (implantirali) ga u matericu ženke miša. Ogledne životinjice živele su do dve godine, što je prosečan životni vek miša.

belmonte (peter ssvarc)

Huan Karlos Izpisuo Belmonte (Peter Švarc)

U svetu se sprovodi niz postupaka da se svinje preobrate u davaoce ljudskih organa. Prednost maločas pomenutog u Salkovom institutu u La Džoli ogleda se u tome što bi istraživači jednog dana koristili ćelije bolesnika da stvore svinje himere s ljudskim organima koji bi baš tom pojedincu bili presađeni.

Za ropske poslove

Dakle, to su rezultati naučnih opita u kojima se životinjama ubacuju ljudske matične ćelije. Istraživači su, prvi put, u prilici da uživo posmatraju umnožavanje čovekovih ćelija i oblikovanje pojedinih telesnih organa u živim stvorovima, a ne, kao do sada, u laboratorijskim posudama. Gde je nevidljiva granica koju, svakako, ne bi trebalo preći?

Većina blizanaca nosi najmanje nekoliko ćelija brata ili sestre iz iste (zajedničke) materice, a ni mnoge majke koje su ih rodile – ništa manje. I svi primaoci organa su svojevrsne himere, pomenimo samo zamenu oštećenih srčanih zalistaka kod ljudi ispravnim svinjskim ili kravljim.

Sa učestalim gajenjem ljudskih organa u životinjskom telu, a naročito s prvim pokušajima da se uključe i moždane ćelije, himerizam izaziva sve više raspre i rasprave među stručnjacima. Zar se baš u tome bitno ne razlikujemo od životinja?

U takvim opitima iskrsava iskušenje da se, kojim slučajem, pojedinim četvoronošcima ne usade važna ljudska svojstva. Zanimljivo sučeljavanje mišljenja, prošlog meseca u Nacionalnoj akademiji nauka SAD, nije isključilo da se to jednog dana i neće dogoditi. Himere nisu toliko neobične i strane kao što se, na prvi pogled, zaključuje.

Zamislite novostvoreno biće,
nastalo ukrštanjem čoveka i
šimpanze, obdareno govorom i
sposobnošću učenja – čovekpanzu!

Da li se suočavamo s odurnim odbijanjem da razumemo jedan od važnih zakona prirode ili robujemo kulturološkim predrasudama, kao što je neprihvatanje međurasnih brakova? Brojni se pozivaju na „Bibliju”, u kojoj je zapisano da se svaka životinja umnožava u svojoj vrsti, kao dokazu da su takvi ogledi pogrešni. Iz suparničkog tabora, međutim, da suština nije u stvaranju himera, već u tome kako ćemo s njima postupati. Zamislite novostvoreno biće, nastalo ukrštanjem čoveka i šimpanze, obdareno govorom i sposobnošću učenja – čovekpanzu!

himera iz areca (vikipedija)

Himera iz Areca (Vikipedija)

Niko ne isključuje pritajenu ljudsku želju (možda i težnju) da ovim stvorenjima nameni opasne i ropske poslove. Neosporno je, svakako, da su takvi mešanci dragoceni u svakojakim istraživanjima. Na Univerzitetu Mek Gil u Montrealu su pre nekoliko godina delić mozga odrasle prepelice ugradili kokoški. Šta je drugoj preostalo nego da počne da ćurliče i da joj glava oćelavi. Zar to nije začuđujuća potvrda da se složeno ponašanje može preneti s vrste na vrstu? Koliko li je puta isto predloženo za ljude i majmune?

Delić mozga odrasle prepelice
ugradili su kokoški. Šta joj je
preostalo nego da ćurliče!

Ovca s ljudskom jetrom

Otkriće matičnih ćelija 1998. omogućilo je da se uživo posmatra razviće zametka (embrion): pet dana stari plod može da se preobrazi u ma koje od 200 telesnih tkiva ili u neke druge vrste ćelija.

Naučnici su već poželeli da ljudske matične ćelije ušpricaju u životinjsku matericu, podozrevajući da će se one razmnožiti i raširiti u zametku i pretvoriti u organe. Tako „humanizovane” životinje poslužile bi u bezbrojne naučne svrhe, a najčešće je pominjana provera delovanja novih lekova.

Naravno, takav eksperiment nigde još nije odobren, iako su se nekolicina naučnika već prijavila. Svojevrsnu himeru čovek-svinja odgajili su na Klinici Mejo kad su u plod živinčeta ubacili ljudske krvne ćelije iz kojih nastaju matične. Venama je počela da struji i ljudska i svinjska krv, a ponegde su se ćelije jedne i druge spojile. Zašto je to važno znati? Uveliko se razmatra presađivanje izmenjenih svinjskih organa čoveku, da li je postoji verovatnoća da se tako prenesu i virusi?

Na Univerzitetu Nevada fetusu ovce dodali su ljudske matične ćelije. Domaća životinja živi s jetrom koja je više od 80 odsto ljudska i luči sastojke kao ljudska. Kad se postigne stopostotan uspeh, usađivaće ih ljudima čiji je oboleli organ odstranjen.

Verovatno najsmelija zamisao ostvarena je na Stanford univerzitetu kada je načinjen prvi miš s ljudskim imunim sistemom. Životinjica se pokazala dragocenom u ispitivanju lekova protiv side koji, inače, ne napada miševe. Posle toga su plodu iste vrsta glodara ubačene ljudske nervne ćelije koje kod odrasle jedinke sada čine jedan odsto mozga. Kad su je seckali, naučnici su videli kuda su se one zaputile i kakve su veze uspostavile s mišjim.

Isti istraživači priželjkuju da ljudske matične ćelije iz mozga presade obolelima od Parkinsonove, Lu Gerigove i sličnih bolesti i proučavaju šta će se zbiti. Nameravaju, na kraju, da stvore miša sa stopostotnim ljudskim mozgom. Ali, to je još u naučničkim glavama.

Vuk Prnjavorski

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar