ŠAPUTANJE NERAVA

MOZAK NIKAD NE SPAVA

1.224 pregleda

Nauka o spavanju(somnologija), koja se neslućenom brzinom razvija u ovom veku, došla jedo kapitalno novih saznanja,i ja sam kao i Filipides posle bitke na Maratonskom polju, dotrčao da saopštim pobedu… Nedavno samprisustvovao redovnom godišnjem susretu istraživača fenomena mozga, održanomna Novom ruskom univerzitetu u Moskvi.


Akademik Dragan Radenović

Na aerodromu Domodjedovo(Moskva) nedavno sam, okružen s više desetina meksičkih navijača, čekao poziv da ukrcam na let za Beč. Svi su bili obučeni u odeću crne boje, mnogi ogrnuti zelenim meksikanskim zastavama; sedeli su na klupama ili podu s glavom naslonjenim na ogromna šarena sombrera. Spavali su u nekom zajedničkom ritmu disanja, kao da se oko njih ništa ne dešava. Čak ni povremena, izuzetno glasna saopštenja, nisu im remetila spokojstvo.


Morfej (Vikipedija)

„Ovi momci i devojke su premoreni od bodrenja reprezentacije svoje zemlje na ovom svetskom šampionatuu fudbalu”, dobacio samnjihovom putovođi. „Ne”, odgovorio je, „nije to, sada podne, a sijesta se ne preskače…” Klimnuo sam glavom u znak razumevanja, setivši se antičkog boga sna Morfeja, eksperimenta uspešno okončanog u Institutu akademika Pavlova u vezi s „tajnom sopstvenog budilnika”, a koji je predstavio somnolog Vladimir Kovaljzon,lečenja snom, biočasovnog mehanizma, fenomenadžet lega,potrebe za snom, nesanice i sna kao oružju…

Dve zone odgovorne su za razne stepene našeg
saznanja. Prva informiše čoveka da je na
javi, da više ne spava, a druga mu pruža
saznanjeo tome ko je u odnosu na sredinu koja
ga okružuje (samorefleksija). Ovo otkriće
je po mišljenju nauke i filozofije najviši
dostignuti stepen saznanja o mozgu do sada.

Drastičan primer iscrpljenosti kao posledica nespavanja desio se za vreme američke agresije na Irak u akciji nazvanoj „Pustinjska oluja”. Američka avijacija je tri dana neprekidno bombardovala „bučnim-gromoglasnim” bombama sektor gde se nalazila jedna elitna jedinica vojske Sadama Huseina. Niko od vojnika nije mogao ni za trenutak zaspati. Trećeg dana u četiri sata ujutro, u vreme kada je potreba za snom najveća, američki marinci su napali položaje ove iračke jedinice i izvojevali pobedu bez ijednog ispaljenog metka. Iračani su pobacali oružje u znak predaje i molili agresore da im omoguće da odspavaju. Poznato je da su američki vojnici koristili sredstva koja su ih držala u budnom stanju, a bilasuvišestruko jača od kofeina. Veštačko izbegavanje spavanja,u vidutrajnih oštećenja,deo ječuvenog„zalivskog sindroma”.

Potreba za snom utisnuta je učovekovim genima. Ali mozak nikada ne spava, ni kada čovek spava, ni dokje u komi, pod hipnozom ili dejstvom narkotika, niu ma kojem drugom stanju. Još od sredine 20. veka poznato je da u mozgu postoji poseban segment koji održava čoveka u budnom stanju. Zahvaljujući neuronima u tom centru čovek je u budnom stanju, a mišići mu omogućuju da hoda, sedi ili obavlja druge radnje. Od 2011. fiziolozi su, eksperimentišući na životinjama,novim metodama počeli da isključuju ovaj centar i ustanovili da se isključenjem ništa ne menja?!

Svest u dva milimetra
Krajem prošle godine prvi put je saopšteno kapitalno saznanje da je ceo ovaj sistem (centar) sačinjen od nekoliko blokova, a unutar toga se nalazi minijaturni deo odgovoran za budno stanje i/ili komu, i kod životinja i kod ljudi. Nefunkcionisanje ili odstranjivanje tog dela, posle kratkog vremena izaziva komu.

Za delić mozga u geometrijskom centru
velikog mozga još od najranijih dana ljudske
vrste govori se da u njemu obitava čovekova
duša ili,kako ep kaže,„smrt se nalazi
na samom vrhu igle”.

Dakle, za našu svest su odgovorna dva kubna milimetra mozga,od te tačke zavisi naše svesno stanje. Treba imati u vidunjenuveličinu i u odnosu na ogromnu masu mozga koja jedva stane u čovekovu lobanju. Za pomenuti delić mozga, u geometrijskom centru velikog mozga, još od najranijih dana ljudske vrste govori se da u njemu obitava čovekova duša ili,kako ep kaže,„smrt se nalazi na samom vrhu igle”.

U tom bloku mikroskopskih razmera počiva svest, čijom destrukcijom čovek nikada nebi izašao iz kome, bez obzira da li su ostali delovi mozga i drugi organi funkcionišu normalno. Ovaj sistem povezan je sa dve druge veoma male zone, sačinjene od posebnih neurona, o čemu se do otkrića rečenog centra ništa nije znalo. Ti neobični, vretenastineuroni ogromni su u poređenju sa ostalima, a nazivaju se „fon ekonomovi neuroni”, po austrijskom psihijatru i neurologu Konstantinu fon Ekonomu koji ih jeotkrio. Sa njima su povezani svi dendriti iz svih slojeva kore velikog mozga koja je,inače,zadužena za najviše oblike nervne delatnosti.

Spomenute dve zone odgovorne su za razne stepene našeg saznanja. Prva informiše čoveka da je na javi, da više ne spava, a druga mu pruža saznanje o tome ko smo, određuje samorefleksivnost u odnosu na sredinu kojom smo okruženi. Ovo otkriće je po mišljenju nauke i filozofije najviši dostignuti stepen saznanja o mozgu do sada.

Mnoga istraživanja kazujuda je potrebno
da čovek spava u dva navrata, još bolje u
tri u toku 24 sata,t.j. u toku jednog dana.
Tako je spavao drevni čovek, naš predak.

Osim kod čoveka, ove minijaturne zone postoje jedino kod životinja čiji je mozak teži  od 300 grama, a to su delfini, slonovi i čovekoliki majmuni, mada kod ljudi ovih neurona ima neuporedivo više.

Mnoga istraživanja kazujuda je potrebno da čovek spava u dva navrata, još bolje u tri u toku 24 sata,t.j. u toku jednog dana. Tako je spavao drevni čovek, naš predak. To objašnjava kako je nastala sijesta meksičkih navijača. San je ciklični proces, svaki deo traje po sat i po. Ako se čovek probudi na kraju tog cikličnog perioda,on se oseća odmornim. Utvrđeno je da bi u toku 24 sati trebalo prospavati 5-6 takvih ciklusa. Unutar svakog od tih ciklusa san se javlja u dva oblika: spori ili ortodoksni san, kada čovek spava spokojno i ravnomerno diše,i brzi ili paradoksalni san, koji kod odraslog čoveka traje od 15 do 20 procenata vremena ukupnog sna. Postalo je poznato da se za vreme sporog sna iz mozga izlučuju toksini i mozak se prosto čisti.

Nespavanje truje krv
Nedavno su objavljeni rezultati istraživanja da nespavanje i nedostatak sna izazivajusepsu krvi i da čovek može od toga umreti ili mu se kumulativno skratitiživotni vek. Zbog nedostatka sna u organizamu se sakupljaju bubrežni mikroorganizmi, koji razgrađuju ćelije imunog sistema, a što uzrokuje bolest i konačno smrt. Zato je san nužan za normalno funkcionisanje imuniteta, kao sistemske zaštite celokupnog organizma. Što se tiče brzog ili paradoksalnog sna,odgovorse očekuje od narednih generacija neuronaučnika jer je skoro sve u vezi sa tim fenomenom još nepoznato.

Čovek bi trebalo, po uputstvu svojih gena,
da spava dva ili tri puta u toku dana.
Uobičajeni period spavanja noću trebalo bi
skratiti u zamenu za sat i po spavanja
sredinom dana i popodnevni odmor posle ručka.

Što je kod čoveka stabilniji nervni sistem,to se on manje seća sadržaja snova. Može se primetiti da je brzi san evoluciono veoma star, jer se događa kod dece dok su još u utrobi majke. Poznato je da 6-7 meseci od začeća počinje da se razvija misaoni proces deteta, ono počinje da razmišlja. To se događa u stanju koje se naziva aktivnim snom. Tada dete povremeno spava brzim snom, neophodnim za formiranje nervnog sistema.

Večernji sati
Večernji sati nad stolom minu
Neopozivo –  bijela stranica
Mimoza miriše na Nicu i na vrućinu
Kroz mjesečinu leti ogromna ptica
Čvrsto sam kosu noćas stegla
Ko da će mi trebati kosa
Kroz prozor, bez tuge, dugo gledam
Na more puno talasa ko otkosa
Koliko snage imaju oni
Što čak ni književnost ne mare!
Ne podižu se kapci umorni
Čak ni kad čujem da me zove
 
(Ana Andrejevna Ahmatova,  23.6.1889 05.3.1966.)

 

Čovek bi trebalo, po uputstvu svojih gena, da spava dva ili tri puta u toku dana. Uobičajeni period spavanja noću trebalo bi skratiti u zamenu za sat i po spavanja sredinom dana i popodnevni odmor posle ručka. Promenom navika o dugotrajnom spavanju isključivo noću, izbegli bi se prekidi brzog sna, kojih je nekoliko u jutarnjim časovima. Ustanovljeno je da tada postoji najveća opasnost od jednog ili više snažnih stresova u snu, koji mogu imati fatalni ishod.


Uputstvo gena (Vikipedija)

Genetski biološko-vremenski mehanizam omogućuje genima da sintetizuju jedan od osnovnih makromolekula u organizmu, koja sadrži informaciju o strukturi belančevina. Ovaj molekul iz jedra ulazi u citoplazmu ćelije, gde se vrši sintetizacija belančevina koje se objedinjuju, a zatim se vraćaju u jedro i blokiraju sintezu sledeće količine belančevina u svrhu regulisanja i optimalizacije navedenog procesa.

Biočasovni mehanizam očitava naše unutrašnje vreme. Njegova struktura je veoma složena, a smešten je u hipotalamusu, gde funkcionišu geni za vreme kojih ima oko 20. Činjenica je da unutrašnje vreme nije usklađeno sa zemaljskom periodizacijom po danima. To je važno,jer je za završetak ciklusa molekularno-biohemijskih procesa potrebno oko 25 sati. Iz tog razloga čovekov organizam zaostaje i postepeno dolazi do desinhronizacije biološkog i nominalnog ciklusa, a što je uzrok mnogih bolesti i povreda na radu i u saobraćaju, sukobima u komunikaciji s drugima i slično. Očigledan primer razlike unutrašnjeg i spoljašnjeg vremena jestedžet leg.

Izlazak sunca u mozgu
Mozak registruje vreme izlaska i zalaska sunca,i tu informaciju šalje unutrašnjem časovnom mehanizmu kako bi se unutrašnje vreme usaglasilosa ovom prirodnom činjenicom. Iz razloga što se naše biovreme ne uklapa u dnevne cikluse na Zemlji, mi moramo usklađivati spoljašnje vreme saunutrašnjim.Ta sinhronizacija ne zavisi od gladi, temperature, stresa, hrane,već jedino od svetla. Da bismo naše bio vreme pokretali u skladu s dnevnim ciklusom,neophodno je ustajati posle izlaska sunca, otkriti zavese na prozoru i nekoliko minuta gledati u nebo. Ovo je,možda,najvažniji postupak za zdravlje celog organizma.

Nikola Tesla je svojevremeno napravio
lampu za svoju potrebu, koja luči svetlost
sličnu prirodnoj,i može pokrenuti
naš unutrašnji biočasovnik. Danas se ovelampe
mogu kupiti, ali po veoma visokoj ceni.

Ne tako davno države su zakonom, iz razloga „produžetka efektivnog dela radnog dana”, za dva sata na časovniku pretekli sunce. To je izazvalo katastrofalne posledice koje i dalje traju. Decu predškolskog uzrasta i školarce nije moguće probuditi u to novo vreme, zato spavaju na časovima i u obdaništu. Naučnici celog sveta objašnjavaju vladama i parlamentima da je važno ustajati sa suncem, a ne u mraku. Pojedinesu prihvatile ove argumente i pomerile kazaljke makar za jedan sat, ali najveći broj se i dalje drži nerazumnie uredbe.


Mikola Tesla (Vikipedija)

Ustajanje pod električnim svetlom, što je uobičajeno od novembra do februara, bitno utiče na raspoloženje i radni i mentalni elan, jer se čovek budi u subjektivno nestabilnom stanju ili lakoj depresiji. Nikola Tesla je svojevremeno napravio lampu za svoju potrebu, koja luči svetlost sličnu prirodnoj,i može pokrenuti naš unutrašnji biočasovnik. Danas se ove lampe mogu kupiti, ali po veoma visokoj ceni.

Ljudi koji žive u polarnim pojasevima gde noć dugo traje imaju genetiku prilagođenu tim uslovima i biočasovno vreme usklađeno sa spoljašnjim vremenom. Njihov imuni sistem funkcioniše harmonično s redukovanim sistemom biočasovnika. Kada su pojedinciiz sunčanih krajeva odlazili da žive blizu severnog povratnika, to jerezultiralo teškim posledicama. U vreme Sovjetskog Saveza veliki broj stanovnika iz Ukrajine i sa Kavkaza je iz ekonomskih i privrednih razloga: lov ribe, stručni kadrovi i slično preseljen na Kamčatku, gde se razvio grad Petropavlovsk Kamčatski. Posledice toga bile su masovno oboljevanje pridošlih od raznih vrsta bolesti i izraziti psihološki i psihijatrijski problemi. Nekolikim pokoljenjima je zbog togaživotni vek skraćen za 15 do 20 godina!

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar