SRICANJE ISTORIJE

NAJSTARIJA U BEOGRADU

1.170 pregleda

Ove godine najstarija beogradska gimnazija slavi 180 godina od osnivanja ukazom kneza Miloša Obrenovića 18. juna davne 1839. godine.

Tim povodom direktor, nastavnici i đaci škole odlučili su se za niz priredbi, koncerata, proslava i akademija kako bi umesto jednog dana, cela godina protekla u obeležavanju 180 godina postojanja. „Ono što od proslava uskoro sledi su dve akademije. Prva će se održati u maju u Rektoratu, gde je, između ostalog, i sama škola nekada radila dok još nije imala svoju zgradu, a druga, planirana za jun, biće održana u Narodnom pozorištu”, ističe za „Elementarijum” direktor škole Aleksandar Andrejić.

Starija i od Narodnog muzeja i od Narodne biblioteke, „Gimnazija beogradska”, kako se prvobitno zvala, biva osnovana ukazom kneza Miloša Obrenovića 18. juna 1839. godine kao deo projekta modernizacije Srbije. Nedugo zatim otvaraju se i Narodni muzej i Narodna biblioteka, te Beograd postaje kulturni centar Srbije.

Za skoro dva veka postojanja Prva beogradska gimnazija iznedrila je brojna velika imena, među kojima su kralj Petar Prvi Karađorđević, vojvode Radomir Putnik, Živojin Mišić i Stepa Stepanović, kao i član „Mlade Bosne” Gavrilo Princip, oficir i obaveštajac Dragutin Dimitrijević Apis, ali i brojni pisci, akademici, novinari, pesnici, političari, slikari, matematičari, lekari i kompozitori od kojih su samo neki Stevan Sremac, Ljubomir Nenadović, Laza Lazarević, Vojislav Ilić, Svetozar Marković, Ilija Garašanin, Stevan Mokranjac, Jovan Cvijić, Mihajlo Petrović Alas, Milan Vujaklija, Branislav Nušić, Oskar Davičo, Moša Pijade, Petar Kočić i mnogi drugi.

Danas svi njihovi portreti krase zidove hodnika škole kroz koje koračaju nove, kako kaže direktor škole, „ništa manje uspešne i ne manje obećavajuće generacije đaka”, dok je jedna od bivših učenica i autor ovog teksta. Ipak, zgrada gimnazije se nije oduvek nalazila tamo gde je danas. Kako navodi profesorka srpskog jezika Dragana Stojanović, „škola najpre radi u zakupljenoj kući Nikole Selakovića u Jug Bogdanovoj ulici, nakon čega sledi nekoliko selidbi”.

Jedno vreme časovi se održavaju u Konaku Kneginje Ljubice. Međutim, ovaj period traje svega godinu dana jer već 1847. prelazi u jednu od najstarijih beogradskih ulica koja se, prema pisanju Branislava Nušića, u to vreme naziva „Čaršija”. U pitanju je svima poznata Ulica Kralja Petra. Zanimljivo je da ona naziv dobija upravo u čast mladog Petra Karađorđevića, koji je u školi koja se ovde nalazila boravio svakodnevno završavajući četiri razreda Gimnazije.

„Škola se potom ponovo seli, ovoga puta u Kapetan Mišino zdanje. U Rektoratu Prva gimnazija ostaje skoro punih 30 godina zbog čega smo i odlučili da u znak sećanja na to vreme povodom proslave u maju napravimo malu akademiju i u Rektoratu gde ćemo ponovo održati jedan čas. Ideja je da sve bude u duhu onog vremena kako bismo ga što bolje dočarali”, objašnjava profesorka Stojanović.

Ipak, vremenom Kapetan Mišino zdanje postaje tesno da primi sve veći broj đaka, te dolazi do podele. Niži razredi se vraćaju u Ulicu Kralja Petra, dok viši i dalje ostaju na istom mestu, ali ne zadugo, jer se već 1905. godine cela škola seli u Dom Svetog Save. „Tek na stogodišnjicu postojanja donosi se odluka o izgradnji zgrade gde će škola biti trajno smeštena.” Tako je 1936. osveštan kamen temeljac, nakon čega se Prva beogradska gimnazija zvanično useljava u novo zdanje u Ulici Cara Dušana 61, 1938. godine. „Na istom mestu nalazi se i dan-danas”, dodaje direktor.

Izveštaj kojim na stogodišnjicu Prva beogradska gimnazija dobija svoju zgradu gde je i danas (Foto Anđela Mrđa)

Kao i mesto, tako i nazive gimnazija menja više puta. Prvobitni naziv „Gimnazija beogradska” nosi sve dok je jedina u Beogradu. Međutim, po otvaranju Druge i Treće gimnazije, i u skladu sa brojnim reformama koje slede, škola počinje da menja nazive. Jedno vreme posle Prvog svetskog rata bila je „Prva muška gimnazija”. Međutim, nju kasnije počinju da pohađaju i devojke te biva spojena sa „Četvrtom ženskom gimnazijom” i nosi naziv „Prva gimnazija”.

„U to vreme, devojke nemaju prava da po završetku Gimnazije nastave sa daljim školovanjem te je Prva ujedno i najviši stepen obrazovanja koji mogu steći. Sa tom diplomom najviše zvanje za žene bilo je učiteljica osnovne škole”, objašnjava profesorka Stojanović. Nakon toga, škola dobija ime po svom bivšem učeniku, slikaru, novinaru, književnom kritičaru i pre svega revolucionaru i učesniku Narodnooslobodilačke borbe, Moši Pijade.

Međutim, ubrzo po ukidanju usmerenog obrazovanja, zajedno sa statusom klasične gimnazije vraćen je i stari naziv Prva beogradska gimnazija, koji se od 1990. godine sve do danas više nije menjao.

Pismeni zadaci iz srpskohrvatskog jezika u 8. razredu gimnazije jubilarne školske 1938/39. godine

Pismeni zadaci iz matematike u 8. razredu gimnazije jubilarne školske 1938/39. godine

(Anđela Mrđa, CPN)

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar