VIRTUELNI RAJ

NAŠI POTOMCI ALGORITMI

900 pregleda

Ali, ono nepostavljeno pitanje, ujedno i nepruženi odgovor, koji se pomalja iz serije „Digitalni ugljenik”(Altered carbon) i svih njenih prethodnika, pitanje jestegranica ljudskosti u obzorju tehnologije.

Goran Stanković

Goran Stanković 

I digitalni život je zasnovan na ugljeniku. Ko god je gledao novu „Netfliksovu”hit-seriju Altered carbonsuočio se sa visokoholivudskom produkcijom i novim zamahom kiber-pank estetike. Ujedno i zamamnim motivom budućnosti izgrađene oko individualne besmrtnosti i biotehnološkog razvoja.

Finski avangardni umetnik i naučnik
Erki Kureniemi (1941-2017) pretvorio
je svoj život u predistoriju savremenog
umrežavanja, ne ustežući se ni od
seksualnih i pornografskih iskustava
u simbiozi čoveka i elektronike.

Sumorni, distopijski svet serije zasniva se na istoimenom romanu Ričarda Morgena (prevodilac Goran Skrobonja je naslov inventivno preveo kao „Digitalni ugljenik”). Ali, kada se samo prisetimo, ova biotehnološka maštarija niti je posebno nova niti originalna. Kao ni opsesivni san ljudskog roda o biološkoj besmrtnosti.


Erki Kureniemi

Finski avangardni umetnik i naučnik Erki Kureniemi (1941-2017), jedan od pionira multimedijalne i elektronske umetnosti, u svojoj strasnoj sajber-utopijskoj potrazi za budućnošću proširio je svoj rad na robotiku, elektronsku muziku, eksperimentalni film i interaktivne instalacije, još od sedamdesetih godina i početaka kompjutersko-digitalne kulture.

Pre 40 godina je započeo doživotni projekat pod nazivom „Godina 2048”, koji je trebalo da sačuva multimedijalne uspomena na vlastito postojanje. Erki Kureniemi je sakupljao tokom tih decenija audio i video dnevnike svog života, fotografije predmeta iz svakodnevice, sinestezičke zapise raznih muzičkih instrumenata i snimke interaktivnih alata zajedničke percepcije, koje je sam stvarao. Pravio je robote za „Nokiju”i bio fasciniran električnim aktivnostima mozga i stvaranjem elektronskih pomagala za interfejs čoveka i mašine.

Pretvorio je svoj život u predistoriju savremenog umrežavanja, ne ustežući se ni od seksualnih i pornografskih iskustava u simbiozi čoveka i elektronike. Još početkom sedamdesetih izjavljivao je da će naši pravi potomci biti algoritmi.

Učinivši sasvim poroznom granicu između nauke, muzike, fizike, filma, pornografije i elektronike, svojim životnim iskustvom sugerisao je buduću simbiozu čoveka i digitalne tehnologije, čije trijumfalno nastupanje je, cinizmom Gospodina Slučaja, dočekao kao dugogodišnji invalid posle moždanog udara.

Još dvadesetih godina 20. veka mala grupa
ruskih avangardnih pisaca, slikara i
anarhista zamislila je kriogeniku,
mistično-naučnu doktrinu čiji je cilj
bio revolucionarna – besmrtnost.

Srž njegovog životnog projekta je bilo uverenje da softver može u nekoj meri biti besmrtan, tako da bi u mreži mogla da se zapodene iskra večnog života, te digitalnog oživljavanja iz prikupljenih podataka i uspomena, vid digitalne besmrtnosti, finalno ostvarenje večnog sna, onoga o neumiranju. Mislio je da će razvoj kvantnog kompjutera moći da „učita”čoveka u digitalni format i omogući mu novi, u ovom slučaju praktično večni život.

Daleko od toga da samo naše vreme sanja o besmrtnom životu. Takvih snova će uvek biti. I uvek ih je bilo.


Još dvadesetih godina 20. veka mala grupa ruskih avangardnih pisaca, slikara i anarhista zamislila je kriogeniku, mistično-naučnu doktrinu čiji cilj je bio revolucionarna – besmrtnost. Osnivač, pesnik Aleksandar Jaroslavski oslanjao se na vizionarstvo naučnika Porfirija Bakhmeteva, čiji su eksperimenti sa zamrzavanjem malih životinja dali podstek neobuzdanim maštarijama o preuređenje planete i dosezanju besmrtnosti.
I u čemu se to razlikuje od našeg vremena? U kome, opet, ruski biznismen Dmitrij Ickov pokreće projekat The Electronic Immortality Corporatio, koji namerava da individualne ličnosti prenese u avatare, a na drugom mestu, sajtu www.eterni.me, mogu se vlastita životna iskustva pohraniti u „večnu”digitalnu sferu. Tako, podatke upućujete svom avataru, sa kojim ostvarujete trajnu interakciju dokle god ste živi.

Vratimo se „Alternativnom/digitalnom ugljeniku”,
seriji kroz koju je protkana
ideja najpribližnija filozofskom
konceptu metempsihoze, večnog seljenja
duše u istočnim religijskim doktrinama,
ali i kod pitagorejaca i Platona.

Naravno, skloni smo tome da smrt i nestajanje, suštinske komponente postojanja koje daju formu našem iskustvu proglasimo zastarelim konceptima, prevaziđenim razvojem tehnosimulacije. I činjenica da svest postoji samo u dimenziji vremena, a da je vreme usmereno ka kraju/smrti nas ne sprečava da sanjarimo. O večnosti.

Vratimo se „Alternativnom/digitalnom ugljeniku”, seriji kroz koju je protkana ideja najpribližnija filozofskom konceptu metempsihoze, večnog seljenja duše u istočnim religijskim doktrinama,ali i kod pitagorejaca i Platona. I glavni junak Takeši Kovač već svojim imenom vuče taj spoj dve tradicije večnosti, istočne i zapadne, u prisustvu tehnologije.

Vrhunski snimljena i dizajnirana serija spaja detektivski žanr sa naučnom fantastikom, nastavlja vizije „Blejd ranera”i „Neuromansera”, doduše, uz pomoć holivudskih šablona, ali ovoga puta u, srećom, intrigantno nadahnutoj verziji. Obuhvata niz motiva i tema poznatih iz kiber-pank i naučnofantastične poetike: tehno-besmrtnost, pitanja identiteta u prisustvu tehnologije, distopijsku viziju sveta budućnosti, ekstrapolaciju ekonomskih i civilizacijskih trendova…

Naravno, sve smo to već videli i čitali kod rodonačelnika ovih žanrova i tema – Filipa K. Dika, Vilijema Gibsona, Ridlija Skota, futurologa Reja Kerzvejla…Ali, ono nepostavljeno pitanje, ujedno i nepruženi odgovor, koji se pomalja iz ove serije i svih njenih prethodnika, pitanje jestegranica ljudskosti u obzorju tehnologije.

Smrtnost nas čini ljudima, kažu i filozofski i svakidašnji ljudski razum, ali čovek zapravo nije zadovoljan upravo time – da bude genetski predvidivo, smrtno biće. Kad već ima tehnologiju…

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar