MEĐU IZMEĐU

NEVIDLJIVI TOČKOVI

578 pregleda
Nanoauto (Rajs univerzitet)

Najmanje ikada sklopljene mašine pristizale su po sledećem redu vožnje u stanicu Nobelova nagrada.

Najpre je Francuz Žan-Pjer Sovaž, a Univerziteta u Strazburu, dva molekulska prstena spojio u lanac nazvan katenen (na latinskom catena znači lanac). Osam godina docnije je Britanac ser Džejms Frejzer Stodart sa Nortvestern univerziteta načinio rotaksan, nanizavši prstenove atoma unutar lanca koji su se kretali duž osovine. Napokon je 1999. Holanđanin Bernard Feringa sa Univerziteta u Groningemu načino molekularni rotor s lopaticama koji se neprestano obrtao u istom smeru.

I tako se 2011. pojavio prvi nanonauto na četiri točka u svetu. Ako ste dovoljno spretni i umešni, čak milion vozila možete da poređate na jednoj buvi! Najmanji auto, sačinjen od nekoliko atoma – samo šasija, dve osovine i točkovi – na čiju izradu su istraživači utrošili osam godina. Dugačak je tri-četiri nanometra (nanometar je milioniti deo milimetra), što je tanje od čovekove DNK i, kudikamo, od ljudske vlasi kose (u proseku, 80.000 nanometara)! Uobičajen kancelarijski papir debeo je, čak, 100.000 nanometara!

Iako toliko sićušan da se vidi jedino pod mikroskopom, neobičan četvorotočkaš se kotrlja po tankoj skrami od zlata. Na šasiju i osovine, u obliku velikog latiničnog slova „H”, načinjenih od ugljenikovih atoma, prikačena su četiri točka – četiri molekula ugljenika C60, poznatog pod imenom fuleren. Suštinsko pitanje glasi: da li se majušna skalamerija kreće ili kotrlja? U svakom slučaju, pomera se napred, doduše krivudavom putanjom, i to istraživače s Rajs univerziteta najviše raduje.

U jednom ogledu takozvano vozilo je pokrenulo bocu 10.000 puta veću! Za sledeću godinu najavljene su prve trke nanoautomobila koji će kliziti po zlatnoj podlozi ohlađenoj na 268 Celzijusovih stepeni ispod nule )apsolutna nula iznosi minus 273, 15 stepeni).

Zamišlja se da budući nanokamioni ili nanovozovi na svetlosni pogon (fotoni) prevoze teret, poput hemoglobina koji raznosi kiseonik u krvi. Svejedno je da li se koriste za izradu budućih čipova (samosklapanje tranzistora i spojeva) ili molekularnih motora u organizmu, važno je da mogu da se usmere na zadato mesto.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar