ARGUSOV POGLED

PAJSERIMA U AKADEMIJU!

637 pregleda

Kritike SANU, koje su izricane uz negiranje vrednosti te ustanove su bez osnova, jer mi imamo tu ustanovu, kao najvišu naučnu i kulturnu ustanovu, koju moramo menjati postepeno, ozdravljujući je racionalno, planski, i to dugoročno. Bila bi veoma značajna mera normalizovanja stanja u SANU, ako bi se promenom Statuta te ustanove uveli odgovarajući članovi o isključivanju iz te ustanove, u slučaju teškog ogrešenja o stručne, pravne i moralne norme.

Prof. dr Radomir Đorđević

Završeni su izbori u SANU koji su pobudili izuzetno veliku pažnju javnosti. Negde od maja u raznim glasilima objavljeno je mnoštvo tekstova koji su veoma indikativni, zaslužuju posebne analize. Naročito tokom poslednja dva-tri dana nekim od tekstova učinjen je pokušaj da se sugeriše članovima SANU kakav stav da zauzmu pri glasanju. Diskusije su imale karakter kampanje pro et contra SANU, učesnici u raspravama bili su vrlo različiti, od sasvim nekompetentnih, do onih koji su se gotovo izgubili u bezobzirnom nasrtljivom nastojanju da budu birani u tu našu najvišu naučnu i kulturnu instituciju. Nije slučajno što je neko ironično, ali veoma duhovito, konstatovao da pojedini od njih mogu da uđu u SANU samo pajserima.

Po svojoj prirodi akademije nauka su uvek bile specifične ustanove, u kojima su najistaknutiji stvaraoci, među kojima je uvek bilo znatnih neslaganja u pogledu ocena onih koji se predlažu, ili koji su već izabrani u tu ustanovu. Izuzetne sposobnosti pojedinih imale su često i drugu stranu medalje – negiranje značaja svoje sabraće i sasvim neopravdano.

Ozdravljenje prilika u SANU, inače, nije
nimalo lak zadatak, jer smo mi među retkim
bivšim socijalističkim zemljama gde još
nisu otvoreni dosijei tajne policije.

Iz istorije akademija nauka kao ustanova poznate su mnoge takve situacije, koje su imale i groteskni karakter. D.I. Mendeljejev (1834-1907), tvorac tablice Periodnog sistema hemijskih elemenata, nije bio izabran za člana Peterburške akademije nauka. On je bio, ne samo veliki naučnik priznat u celom svetu, nego i veliki mislilac, koji je predlagao velike strukturne promene u Ruskoj imperiji, koje bi joj obezbeđivale veliki procvat. Srpska Kraljevska akademija ga je izabrala za inostranog člana. Ovo je samo jedan, mada paradigmatski slučaj mešanja političkih činilaca u rad ustanova nauke, kakve su akademije ili univerziteti.

U Rusiji, Francuskoj, Nemačkoj, Engleskoj i drugim zemljama, politički činioci uticali su veoma mnogo, pa se dospevalo i do apsurda, kada su državnici i političari birani za članove akademija, doduše često i kao počasni.

Aleksandar Hercen, jedan od najvećih ruskih mislilaca, više poznat na Zapadu jer je kao plemić napustio Rusiju kao dobrovoljni emigrant, zabeležio je u svom čuvenom delu „Prošlost i razmišljanja” jedan zanimljiv slučaj. Reč je o predlogu da grof Arakčejev bude primljen u Akademiju lepih umetnosti, navodeći kao zaslugu da grof Arakčejev sedi pored samog cara Rusije i formira državnu politiku te velike zemlje. Tom predlogu se tada usprotivio jedan smeli glas i predložio da za člana Akademije bude izabran Nikita Bojkov. Tada je nastao veliki žagor u sali, jer niko nije znao za pomenutog Bojkova. Ali je taj predlagač smatrao da se na osnovu takvog kriterijuma i Nikita Bojkov može predložiti, jer on kao carev kočijas sedi ispred cara. Predlagač je, naravno, bio kažnjen.

Iz istorije naše Akademije poznati su brojni i raznovsni oblici uplitanja političkih činilaca u rad te najznačajnije i najviše naučne i kulturne ustanove, u kojoj je, kao i u drugim ustanovama, bilo grešaka. Jedna od njih, kada ona nije reagovala odgovarajućim saopštenjem u vreme kada je jedan akademik, koji je nedugo posle toga preminuo, teško kompromitovao ugled te ustanove i tako pobudio velike sumnje u rad SANU.

Ozdravljenje prilika u SANU, inače, nije nimalo lak zadatak, jer smo mi među retkim bivšim socijalističkim zemljama gde još nisu otvoreni dosijei tajne policije. Tome se energično suprotstavljaju neka deca komunizma ili njihovi izdanci, što se danas predstavljaju kao gorljivi zagovornici ulaska u Evopu koja, inače, postavlja kao obavezan uslov otvaranje policijskih dosijea. Bila bi veoma značajna mera normalizovanja stanja u SANU, ako bi se promenom Statuta te ustanove uveli odgovarajući članovi o isključivanju iz te ustanove, u slučaju teškog ogrešenja o stručne, pravne i moralne norme.

Istorija srpske filozofije

U brojnim tekstovima o radu SANU pisalo se, ponajviše, o ogrešenjima članova SANU ili o kandidatima za prijem u tu ustanovu, koje su, uglavnom, ovi predlagali. Ako zanemarimo tekstove u kojima se tražilo čak i javno glasanje za članove SANU, kao izraz nerazumevanja prirode te ustanove čiji članovi su oduvek, ne samo kod nas, nego i drugim zemljama imali pravo tajnog glasanja, glavni problem kada je reč o članovima SANU u Odeljenju za društvene nauke su, bez sumnje, ogrešenja o stručna i moralna načela. O tome dovoljno svedoči recenzija akademika Danila Baste data „na poverenje” za rukopis Slobodana Žunjića „Istorija srpske filozofije”, za drugo izdanje.

Pre svega, akademik Basta nije po struci filozof, nego pravnik. U stručnoj kritici ukazano je da već u prvom izdanju pomenute knjige nalazimo veći broj nedopustivih grešaka, a u drugom izdanju ima još više grešaka, proizvoljnih interpretacija, zbog kojih je pisac ovih redova pod punom stručnom i moralnom odgovornošću, predložio da se knjiga u luksuznom izdanju, koju je objavio „Zavod za udžbenike”, povuče iz upotrebe, bez obzira na to što bi šteta za izdavače bila velika. Međutim, veća šteta je ako se iz takve knjige čitaoci budu upoznavali sa istorijom srpske filozofije.

I to se čini kada je, na inicijativu Uprave Srpskog filozofskog društva, čiji je član i pisac ovih redova, već pokrenuta inicijativa da se na filozofskim fakultetima u Srbiji uvede predmet za studente na redovnim studijama kakav imaju sve zemlje, makar fakultativno. Da napomenem da takav predmet imaju odgovarajući fakulteti u Bugarskoj, Rusiji, Ukrajini, Hrvatskoj, Sloveniji, da o zemljama Zapada i ne govorimo. Jasno je da je ovde reč o slabostima struke gde se manifestuju razni oblici voluntarizma, a nije teško zapaziti i retrogradne tendencije, kao što je ona o državnim filozofima, koja bi filozofiju, kao slobodnu misao unazadila, ako bi bila podržavana iz sfere politike, što se kod nas ne jedanput događalo.

Kritike SANU, koje su izricane uz negiranje vrednosti te ustanove su bez osnova, jer mi imamo tu ustanovu, kao najvišu naučnu i kulturnu ustanovu, koju moramo menjati postepeno, ozdravljujući je racionalno, planski, i to dugoročno.

 

O autoru

Stanko Stojiljković

1 komentar

  • Veoma lucidna zapažanja koja su, nadam se, zapušila usta rušiocima SANU. Kao u narodnoj izreci: zbog Jovana mrzim i Svetog Jovana. Profesor je, čini mi se, prvi put u našoj javnosti obznanio predlog da se nepodobni akademici izbacuju zbog raznoraznih nepodopština. Smatram to ključnim korakom unapredf da se naša najvažnija naučna, obrazovna i kulturna ustanova, čiji su utemeljiteli slavni preci, ratosilja svakojakih naučnika i umetnika koji joj naružuju ugled. Vreme je da Herkle počisti Augijeve štale. Mihailo

Ostavite komentar