PREUMLJENJE ZEMLJE

PČELINJI ALGORITAM

1.224 pregleda
Inteligencija roja (Vikipedija).

Inteligencija pčelinje kolonije je poslužila kao izvor inovacije za rješenje problema ljudske tehnologije. Ekonomska korist koju je „pčelinji algoritam” donio internet hosting kompanijama procjenjuje se na oko 10 milijardi dolara!

Prof. dr Predrag Slijepčević

Prof. dr Predrag Slijepčević

U filozofiji nauke postoji segment, ne toliko poznat, ali sa dovoljno identiteta da zaslužuje ime: evoluciona epistemologija (EE). Jedan od ciljeva EE je da objasni kako biološki organizmi razumiju svoje okruženje i reaguju na promjene u njemu. Uslovno rečeno, kako biološki organizmi „znaju”. Novina koju nudi EE je rušenje ekskluziviteta. Inteligencija nije samo ljudska osobina nego osobina svih bioloških organizama od bakterije do kita.

„Filozofija nauke je korisna
naučnicima kao ornitologija
pticama”, Ričard Fejnman.

Koliko tačno ima bioloških vrsta na planeti stvar je procjena. Jedna od nedavnih sugeriše da na planeti živi oko devet miliona vrsta. Ova cifra se odnosi isključivo na organizme koji nisu mikrobi. Procjene broja mikrobskih vrsta idu čak do hiljadu milijardi (misli se samo na bakterije; arheje su izuzete iz ove procjene)!

Pripisivanje inteligencije bakterijama, na primjer, možda neće zadovoljiti kognitivne puritance koji vjeruju u primat ljudske inteligencije. Ali, naučnici poput uglednog mikrobiologa Džejmsa Šapira, sa Čikaškog univerziteta, spremni su da rizikuju vlastitu reputaciju da bi odbranili osnovna polazišta EE.

U tom smislu provokativna je rečenica iz jednog njegovog rada profesora koja glasi: „…bakterije su mnogo sofisticiranije nego ljudi u kontrolisanju kompleksnih operacija”. U istom radu Šapiro piše: „…naš status jedinih perceptivnih bića na planeti se raspada kako učimo više o tome koliko pametne mogu biti čak i najmanje žive ćelije”.

Fejnmanova opaska

EE pravi pragmatične korake naprijed, tiho ali sigurno, zahvaljujući upornim prirodnjacima koji se mnogo ne obaziru na naučne trendove ali ni na filozofiju nauke. („Filozofija nauke je korisna naučnicima kao ornitologija pticama”, Ričard Fejnman).

Kada posmatrate jednog drugog profesora, Toma Silija i njegov istraživački rad na pčelama (možete potražite video klipove na internetu) u iskušenju ste da zaključite da on nije dovoljno u trendu. Naime, savremena biologija najviše cijeni njen molekularni segment koji je prema vodećim naučnicima ključ za razumijevanje bioloških mehanizma korisnih za medicinu na primjer.

Za razliku od molekularnih biologa Tom Sili druguje sa pčelama. Njegova laboratorija je poljana sa mnogo cvijeća. Koristi jednostavne, staromodne i jeftine instrumente za hvatanje pčela, njihovo obilježavanje i praćenje. Rekli biste ovakva vrsta rada mu nikada neće donijeti reputaciju kakvu imaju molekularni biolozi nobelovci.

Ali, rad profesora Silija je prošle godine nagradila jedna od najznačajnijih naučnih institucija u Americi: Udruženje za napredak nauke, AAAS. O tome kako je profesorov rad na pčelama pomogao inženjerima da poprave efikasnost interneta putem „pčelinjeg algoritma” pisaću posebno. Ukratko, grupa inženjera je uočila analogiju između načina na koji pčelinje društvo raspoređuje radnice na poslove sakupljanja nektara sa cvijetnih površina slušajući radijski govor profesora Silija, i načina kojim se serverski kapaciteti raspoređuju prema potrebama individualnih sajtova.

Džejms Šapiro (Vikipedija)

Džejms Šapiro (Vikipedija)

Kontaktirali su Silija i poslije ozbiljnog matematičkog rada rođen je „pčelinji algoritam”. Inteligencija pčelinje kolonije je poslužila kao izvor inovacije za rješenje problema ljudske tehnologije. Ekonomska korist koju je „pčelinji algoritam” donio internet hosting kompanijama procjenjuje se na oko 10 milijardi dolara!

Sličnih primjera o inteligenciji iz riznice EE koji pomažu u rješavanju naših tehnoloških problema sasvim sigurno ima još. Neke od njih pokušaću da prezentiram. Međutim, u ostatku članka želim da napravim digresiju i posvetim se jednoj slabosti EE.

Ljudi u tragovima

Važno je naglasiti da EE nije jedinstveni koncept i da postoje najmanje dva programa unutar njega. Jedan program je zainteresovan isključivo za kognitivne mehanizme u rasponu od onih koje praktikuju bakterije pa do sisarskih analoga na primjer. Formalno ime programa je EEM ili Evolucija epistemoloških mehanizama. Unutar EEM-a ne vlada jedinstvo. Postoje neslaganja između neodarvinista na primjer i novih subgrupacija predvođenih mlađim naučnicima koji sve više otkrivaju slabosti neodarvinizma.

Podaci u literaturi sugerišu
da dvije grupacije organizama
dominiraju planetarnim kopnom:
biljke i mikrobi.

Drugi program EE interesuju elementi ljudske kulture: kako su se ideje i naučne teorije razvijale u svjetlu metafora evolucione biologije. Formalno ime ovog programa je EET ili Evolucija epistemoloških teorija. Zanemarimo EET za sada (sigurno ću pisati o EET u budućim člancima) i ostanimo sa EEM.

Kad se principi EEM dovedu do ekstrema posljedica je da se cjelokupna evolucija može posmatrati kao kognitivni proces. Jedna od posljedica je mogućnost obrađena u članku o mikrobima i internetu. Ukoliko prihvatimo na momenat hipotezu da je evolucija kognitivni proces bilo bi korisno napraviti hijerarhiju organizama na osnovu njihove zastupljenosti u biosferi da bismo dobili predstavu o tome da li neka evoluciona kognitivna forma dominira biosferom.

Tom Sili (Vikipedija)

Tom Sili (Vikipedija)

Podaci u literaturi sugerišu da dvije grupacije organizama dominiraju planetarnim kopnom: biljke i mikrobi. Biljke imaju ubjedljivo najveću biomasu na zemaljskom kopnu. Ako se njihova biomasa predstavi sa 100%, mikrobi dostižu između 60% i 100% biljne biomase prema starijim procjenama. Međutim, novije procjene idu na štetu mikroba. Interesantan je podatak da biljna biomasa nadmašuje animalnu biomasu 1.000 puta. Dakle, procjene nedvosmisleno sugerišu da biljke dominiraju planetarnim kopnom. Iza njih slijede mikrobi. Sve životinje zajedno ne prelaze prag od 1% biljnog ekvivalenta biomase. Jedan botaničar sugeriše da u poređenju sa biljkama, mi postojimo samo „u tragovima”.

Darvinov uvid

Ovdje dolazimo do interesantnog paradoksa. Bilo bi očekivano da grupacija organizama sa najvećom biomasom, dakle biljaka, bude priznata kao legitimna grupacija unutar EES programa. Međutim, literatura na kojoj se EES bazira uglavnom pominje čovjeka, životinje i ponekad mikrobe kao praktikante inteligentnog ponašanja. O biljkama nema mnogo pomena. Dvojica uglednih botaničara, Stefano Mankuzo i František Baluška, u svojim radovima često ističu ovu predrasudu.

Malo je poznato da je Darvin
vjerovao u inteligenciju biljaka
i smatrao da je ekvivalent biljnog
mozga u biljnom korjenu.

Njeni korjeni su duboki i prisutni su u svakodnevnom jeziku. Termin „vegetirati”, na primjer, znači živjeti pasivno kao biljka. Pasivnost vegetiranja ne asocira na inteligentno ponašanje. Predrasudi doprinosi činjenica da biljke za razliku od životinja ne posjeduju mozak ili barem ekvivalent rudimentarnog nervnog aparata. Kako očekivati inteligentno ponašanje od višećelijskih organizama koji nemaju mozak?

Mankuzo i Baluška se strpljivo bore protiv ove predrasude. Pozivaju se na nikoga drugoga nego na Čarlsa Darvina. Naime, malo je poznato da je Darvin vjerovao u inteligenciju biljaka i smatrao da je ekvivalent biljnog mozga u biljnom korjenu. Njegova knjiga „Snaga biljnog kretanja” je baza botaničke hipoteze poznate kao „korjen-mozak” hipoteza. Mankuzo i František su sljedbenici ove hipoteze i u nekim od članaka koji slijede pokušaću da objasnim hipotezu detaljnije.

Do tada, samo da naglasim da je najveći previd EES programa i cijele EE neopravdano zaobilaženje biljaka u interpretaciji evolucione kognitivnosti.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar