RASPINJANJE MUDROSTI

PRAVOSLAVNI MENADŽMENT

838 pregleda

Jedna od velikih zabluda u razvoju zapadne civilizacije jeste da su one postale razvijene zahvaljujući uspešnom menadžmentu. One jesu stvarno postale razvijene, ali prvenstveno zahvaljujući kolonijalizmu, neokolonijalizmu i imperijalizmu. Konačni cilj pravoslavnog menadžmenta mora biti stvaranje dobara za sve, a ne sticanje bogatstva za pojednince.

Prof. dr Siniša Borović

Prof.dr Siniša Borović

Ako pođemo od multidisciplinarnog pristupa problemima rukovođenja ili upravljanja, onda menadžment možemo posmatrati na nivou upravljanja poslovima koji se odnose na pojedince, na nivou poduhvata gde učestvuje više učesnika i na nivou društvenih sistema gde učestvuje državni aparat jedne ili više država sa svim svojim, ili sa ograničenim resursima.

Reč menadžment (management) potiče iz engleskog jezika i ona se više i ne prevodi, već se prihvata i uglavnom prenosi nekritički i u druge jezike i u druge kulture. Razllog tome je sledeći: oni koji tako govore vladali su resursima mnogih naroda i nametali im svoj jezik, kulturu i moral, a gde su uspeli i svoju veru. Na sreću, vere ili religije naroda koji su porobljavani, bile su jače od porobljivača, pa narodi koji su ostali odani svojim izvornim verovanjima su se uspevali osloboditi, jer viša sila od zemaljske sile i automatska regulacija u prirodi, uvek su uspevale da kroz vreme „stvari postave na svoje mesto”, a moć koja se nerazumno koristila se istopila.

Menadžment kao praksa postojao je od kada postoji ljudski rod. Po pravoslavnom vremenskom kalendaru sada je 7525. godina. Pravoslavna civilizacija je u svojoj istoriji i kulturi stvorila mnoge monumentalne spomenike i umetnička dela, koji su i danas kulturna baština čitavog čovečanstva.

Menadžment kao naučna disciplina počeo se konstituisati krajem 18. i početkom 19. veka i njegovi rezultati od tada do danas ostali su isti:

–       mnogo veći kvantitet,
–       uglavnom lošiji kvalitet(deponije otpada širom planete),
–       značajno smanjena cena rada,
–       stalno povećanje profita.

Već ovde možemo da se zapitamo da li je zbog ovoga trebalo stvarati posebnu nauku kad se zna kome je namenjen veći kvantitet a lošiji kvalitet, čija cena rada je smanjena, a kome ide profit.

Teorija menadžmenta unapredila je veštinu upravljanja i nametnula upravljačku strukturu koja permanentno pritiska prva tri elementa za račun četvrtog – stalno povećanje profita. Naučni pristup menadžmentu počinje od Frederika Tejlora, pa zatim Henrija Fajola, Maksa Vebera, Ganta, Forda i drugih do Pitera Drakera, koji u svojim radovima pokušavaju da do detalja raščlane radne procese i usavrše funkcije menadžmenta, uglavnom vodeći se profitom, a ne ljudskom srećom, humanizmom i pravednom raspodelom rezultata rada.

Frederik Tejlor (Vikipedija)

F. Tejlor, iako je dao doprinos studiju rada i pokreta,  norme je određivao prema najsposobnijem radniku i prema njemu konstruisao posebnu lopatu. Zato je njegov rad bio podržan i finansiran od strane kapitalista. Era tejlorizma smatra se erom najsurovije eksploatacije radničke klase u istoriji, ukoliko  je savremeni menadžeri po surovosti ne prevaziđu. Takvih primera već ima i u našim fabrikama, koje su u tuđem vlasništvu. Taj doprinos nauke o menadžmentu Lenjin je nazvao „naučnim sistemom za ceđenje radničkog znoja”.

Veber je iz istih motiva stvorio ADMINISTRATIVNU DOKTRINU UPRAVLJANJA ili tzv. TEORIJU BIROKRATIJE, koja je možda primerena protestantizmu, ali svakako nije primerena pravoslavlju. Od 1995. godine počinje razvoj najnovije TEORIJE KULTURNOG SKLADA. Ona je nastala pod uticajem globalizacije poslovanja i procesa tranzicije privrede bivših socijalističkih zemalja na kapitalistički način privređivanja. Ova teorija ostaje samo na preporukama menadžerima globalnih preduzeća da poštuju specifičnosti nacionalnih kultura i da ne prenose automatski rešenja u drugu sredinu. Ostaje problem što su ti menadžeri uglavnom školovani po zapadnom sistemu menadžmenta, tako izgradili svoj vrednosni sistem i ne mogu uspešno, a pravedno upravljati u drugoj sredini.

Jedna od velikih zabluda u razvoju zapadne civilizacije jeste da su one postale razvijene zahvaljujući uspešnom menadžmentu. One jesu stvarno postale razvijene, ali prvenstveno zahvaljujući kolonijalizmu, neokolonijalizmu i imperijalizmu. Na primer Engleska je 1922. godine vladala na jednoj četvrtini kopna planete Zemlje 33.700.000 km2 i nad 458 miliona stanovnika koji su za nju radili i čije je resurse nemilosrdno eksploatisala. Francuske kolonije sve do 1960. godine zauzimale su preko 13 miliona kvadratnih kilometara. Nemačko carstvo je krajem 19. veka takođe vladalo skupom prekomorskih kolonija i vodilo pljačkaške ratove po Evropi. Španska imperija sa svojim kolonijama na više kontinenata bila je prva super sila svoga vremena za koju se govorilo da u njoj sunce nikada ne zalazi. Italijansko kolonijalno carstvo trajalo je od 1889. do 1943. godine. Amerika je u poslednjih 200 godina učestvovala u 220 ratova i ubila više miliona ljudi samo radi eksploatacije tuđih bogatstava, pa je neki s pravom zovu najvećim svetskim teroristom itd.

Aleksandar Dugin (Vikipedija)

Sada, kada se konstituiše četvrta politička teorija (Dugin i saradnici), prilika je da i pravoslavni menadžeri na bazi teorije kulturnog sklada počnu kreiranje teorije pravoslavnog menadžmenta. U izgradnji ove teorije svakako treba poći od deset Božijih zapovesti, a zatim koristiti ostala pravoslavna crkvena i književna dela koja će omogućiti pravoslavnim menadžerima da sistemi kojima upravljaju, pored „SNAGE imaju i DUŠU”.

Pravoslavni menadžeri posebnu pažnju treba da obrate u menadžmentu proizvodnje na oblasti ctudija i analiza vremena izrade i normi, racionalizacija ili pojednostavljenje rada, optimizacija tipa MahMin. Pravoslavni pristup u ovoj oblasti treba insistirati na humanizaciji i obogaćivanju rada (ne da čovek za ceo radni vek radi samo jedan ili nekoliko prostih zahvata), a u menadžmentu odbrane na zapadni pristup D3 otkriti, odlučiti i uništiti (D3 – Detection, Decision, Destroy), odgovboriiti sa O3 – Otkrij, Odluči, Onemogući.

U SAVETNIKU ZA RUKOVODIOCE SA KODEKSOM PONAŠANJA koji sam napisao, svaka strana ima tri dela – po uzoru na Sveto trojstvo. Prvi deo je kratka preporuka iz literature, drugi deo je sadžaj iz upravljanja i treći deo je moja, ili prilagođena preporuka znamenitih mislilaca. To će biti pokazano na nekoliko odabranih primera:

–       Uvod,
–       Saveti rukovodiocima,
–       10 zapovesti organizacione politike i
–       Kodeks ponašanja.

UMESTO UVODA

–              Večna je reč postala telo.
–              U početku beše reč… Sve je kroz nju postalo i bez nje ništa nije postalo što je postalo. U njoj beše život i život beše videlo ljudima.
–              I videlo se svetli u tami i tama ga ne obuze…
–              Gledaj dakle da videlo koje je u tebi ne bude tama.
–              Ištite i daće vam se;
–              Tražite i naći ćete;
–              Kucajte i otvoriće vam se.
–              Onaj koji ne sakuplja, prosipa.
–              Onaj koji sluša a ne izvršava čini kuću na zemlji bez temelja.
–              Jer ništa nije sakriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće doznati.
–              Nema drveta dobra da rađa zao rod.
–              Ako vladaš nad nekim, ne gospodari nad njime žestoko. Uči ih naredbama i zakonima i pokazuj im put kojim će ići i šta će raditi.
–              Ne zakidaj… plata nadničara tvoga neka ne prenoći kod tebe do jutra.
–              Ne budi osvetoljubiv i ne nosi srdnje na sinove naroda svoga… (Iz „Svetog pisma”).
–              … Ne postoji ništa idealno, jer kada bi nešto bilo idealno, onda bi samo to postojalo. (kineska poslovica).

Ne insistirajte na minimumu i maksimumu jer su to rešenja u jednoj tački i nisu stabilna za duži period.

Sergej Jesenjin (Vikipedija)

U oluji u buri, kraj nedaća svih,
uz teške gubitke i uz tugu kletu,
biti nasmejan prirodan i tih
najveća je umetnost na svetu.

(Sergej Jesenjin)

SAVETI RUKOVODIOCIMA (ili ANALITIČARIMA TUĐEG RADA)

–              Što god se radi neka se radi promišljeno i misli na posledice.
–              Omogućite opravdane žalbe.
–              Zaključivati na osnovu činjenica koje se moraju proveriti.
–              Morate uvek sačuvati mir i dobro vladanje.
–              Biti nepristrasan, makar i na vlastitu štetu.
–              Saslušati mišljenje ostalih i ne izražavati odmah sumnju, a još manje odbijanje.
–              Do promene mišljenja i načina rada saradnika dovesti sugestivnim pitanjima (Da li bi možda bolje bilo … ?).
–              Kritikovati konstruktivno i uvek tražiti poboljšanje.
–              Uvek odati priznanje važnosti posla i ličnosti čoveka.
–              Pohvaliti dobar rad i dati priznanje za ideju i predlog.
–              Unapred obavestiti saradnike o svemu što treba preduzeti.
–              Objasniti svrhu svakog predloga i postavke i znati ih dokazati.
–              Brinuti se o napredovanju svojih saradnika.
–              Gospodo rukovodioci, ne zaboravite nikada da se radi sa ljudima i za ljude koji imaju srce, pa imajte ga i vi.
–              Budite „SRCE UPRAVLJANJA”.

„Prvo krene, poslednje stane”. Učini što
možeš tu gde jesi sa onim što imaš.

DESET ZAPOVESTI ORGANIZACIONE POLITIKE

1. Platiti sve zaposlene adekvatno zalaganju

Kada se periodično analiziraju pojedinačni rezultati svih zaposlenih vaša je dužnost da vidite da li su njihove plate pravedno određene. Kompenzacije treba da budu bazirane na sposobnosti, odgovornosti, dužini radnog staža i potencijalu za razvoj, uzimajući u obzir troškove života, opšte privredne uslove i plate u drugim organizacijama za iste poslove.

2. Održavati razumno radno vreme u skladu sa poslovnim uslovima

Posebu pažnju treba pokloniti održavanju standarda zaposlenih kroz brigu o opremljenosti proizvodnog procesa, radnih prostorija, restorana, soba za odmor i drugih uslova za rekreaciju. Pažljivo treba razmatrati radno vreme, godišnji odmor, medicinske usluge i plaćanje u slučajevima odsutnosti.

3. Osigurati kontinuiranost zaposlenosti u skladu s organizacionim uslovima

Pri upravljanju poslovnim sistemima mora postojati stalni napor da se osigura ravnomernost u poslovima i permanentna zaposlenost. Kada je smanjivanje broja radne snage neizbežno, treba nastojati da se zadrže zaposleni s dužim radnim stažom. Kada se povećava broj zaposlenih, prioritet treba dati onima koji su nekada bili zaposleni u organizaciji. Treba nagraditi one koji imaju kontinuitet u službi u ovoj organizaciji.

4. Zaposlene rasporediti na poslove koji najviše odgovaraju njihovim sposobnostima

Mora se pokloniti odgovarajuća pažnja problemu rasporeda svakog zaposlenog na posao koji mu omogućuje maksimalan razvoj i upotrebljivost. Posebno se o tome mora voditi računa prilikom raspoređivanja lica koja se prvi put zapošljavaju, a ako je potrebno pokušati s različitim poslovima.

5. Pomoći svakom pojedincu da napreduje u organizaciji

Prilikom popunjavanja upražnjenih radnih mesta prednost imaju oni koji su već zaposleni u organizaciji. Svaki zaposleni treba da razume vezu svakog posla s aktivnošću organizacije kao celine. Zaposlenog treba nagrađivati zbog usavršavanja na poslu, originalnosti i iskustva. Onima koji žele da iskoriste spoljne obrazovne mogućnosti treba omogućiti potrebne informacije i savete.

6. Pomoći zaposlenima kada je potrebno

Potrebno je da potpuno razumete cilj „Plana pomaganja zaposlenih” radi omogućavanja pomoći kada je to potrebno, npr. u slučaju bolesti ili nesrećnog slučaja i radi odobravanja olakšica pri penzionisanju. Treba da budete informisani o kreditnom fondu koji se upotrebljava u slučaju nužnosti.

7. Stimulisati zainteresovanost zaposlenih

Odgovorni ste za informisanje vaših potčinjenih o sredstvima kojima se stimulišu za rad u organizaciji. Zaposlenima koji žele informaciju i savet treba omogućiti kontakt s onima koji su najkvalifikovaniji da daju savete o poslovima, kupovanju ili izgradnji kuće, korišćenju usluga banaka, osiguravajućih kompanija i drugim poslovima finansijske prirode.

8. Podsticati društvene, sportske, rekreativne i druge aktivnosti

Ove aktivnosti treba stimulisati kroz adekvatno opremanje, sudelovanje u operativnim troškovima organizovanih aktivnosti tog karaktera, omogućivanjem boljeg korišćenja kapaciteta koji postoje u mestu stanovanja.

9. Omogućiti svakom zaposlenom pravo da slobodno raspravi s pretpostavljenima svaki problem koji se tiče pojedinca ili organizacije kao celine

Vaša je dužnost da uspostavite takav odnos sa onima kojima rukovodite i onima s kojima dolazite u kontakt da budu sigurni da će se dobronamerno shvatiti svaki onaj zaposleni koji želi raspraviti neki problem u vezi sa vlastitom dobrobiti ili dobrobiti organizacije kao celine, s vama ili bilo kojim rukovodiocem organizacije.

10. Izvršavati svakodnevni posao u duhu prijateljstva

Kako organizacija raste ona mora postajati sve humanija. Disciplina i standardi ponašanja postaju sve potrebniji sa narastanjem organizacija, ali duh u kojem se oni realizuju također postajati sve prijateljskiji. Poštovanje je isto tako važno u delovanju unutar organizacije kao i u delovanju s onima izvan nje. Neefikasnost i nezainteresovanost ne mogu se tolerisati, ali napori nadređenih moraju biti sve više usmereni na stvaranje jednog lojalnog i entuzijastičkog interesa za posao organizacije u svakom njenom delu.

Ko razume prvu istinu, razumeće i konačnu. (MUMONKAN – zen koan)

Samo ono što je bitno ima vrednosti ostalo je sve priča o bitnosti i vrednosti.

KODEKS PONAŠANJA

–       Poštovati propise i uobičajene norme ponašanja.
–       Kada si u dilemi konsultuj se sa kolegama i saradnicima.
–       Odmah reagovati na poremećaje i ponašanja koja su u suprotnosti sa interesima kompanije.
–       Obavestiti nadležne organe o kršenjima pozitivnih propisa i zakona.
–       Svaku svoju aktivnost procenjivati i usklađivati sa interesima kompanije.
–       Budi kooperativan i principijelan u saradnji sa drugima.
–       Biraj društvo, saradnike i ambijent u kome ćeš se nalaziti.
–       Upozori druge učesnike na posledice koje njihove aktivnosti mogu imati na oblast vašeg delovanja.
–       Svako stanje smatraj samo kao trenutno dostignuće na putu stalnog usavršavanja.
–       Ličnim primerom pokaži umesto verbalno iskaži.
–       Dokaži da se najviše isplati biti častan i dosledan borac za istinu i progres.
–       Pomaži gde možeš i ne pitaj se da li se isplati.
–       Imaj na umu da osveta nije pravda, a laž vrlina i afirmiši put istine i pravde kao najbolji izbor.
–       Možete se obogatiti samo radom, znanjem, dobrim delima i svojim i tuđim iskustvom, sve je drugo lažno.
–       U kontaktu sa poslovnim partnerima i trećim licima uvek štititi interese kompanije i predstavljati se kao ličnost od integriteta za koga su zakonska regulativa, istina i moralna čistoća usvojeni oblik ponašanja.
–       Stavljati do znanja sagovornicima da se i od njih očekuje uvažavanje i poštovanje kompanije i njenih rukovodilaca.
–       Sa državnim organima i institucijama se uvek ponašati sa uvažavanjem kakvo zaslužuje korektan i dobronameran vlasnik.
–       Sukobi interesa, korupcija, mito, kriminal, nelegalne aktivnosti i druge negativne pojave nikada se ne smiju odnositi i na zaposlene u našoj kompaniji.
–       Svaka privilegija ili bogatstvo koje ne proizilazi iz rezultata rada i koristi za kompaniju su štetni pre svega za samu ličnost.
–       Odabrati samo kompetentne, kvalifikovane u ugledne saradnike i partnere.
–       Uvek se informisati o aktivnosti i događajima koji mogu ispoljiti uticaj na kompaniju.
–       Poštovati svoje i tuđa radna mesta i podsticati da se na njima radi produkativno i operativno bez ikakvog ometanja i poremećaja.
–       Poverljive informacije sačuvati i ne poveravati se nenadležnima.
–       Prihvati na sebe odgovornost za svoje postupke i postupke svojih podređenih.
–       Nikada ne prekoračujte svoja ovlašćenja, smatrajte da su ona i onako prevelika.
–       Negovati uobičajene kulturne i tradicionalne norme u vlastitom ponašanju, ophođenju i poštovati i drugačije u racionalnim okvirima.

Ako ideš putem istine, probijaš se znanjem i radom, a pored tebe drugi grabi, bogati se, uspeva i bez toga, pomisli samo kakav će biti kraj njegovog puta.

Pokazan ti je ispravan put kojim trebaš ići. Ako nećeš „Idi kud si pošao”. (Prema učenju Svetog Save)

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar