ARGUSOV POGLED

PROIZVOD U POSTMODERNI

554 pregleda

Koliko je mladima Srbije poznata činjenica da je samo jedan od projekata koji su realizovala preduzeća iz Srbije bio vredan preko 250 miliona dolara? Da je realizovano na desetine projekata transfera tehnologije prehrambene industrije preduzeća iz Srbije? Znaju li išta o kompleksnosti procesa pregovaranja ovakvih projekata? O uticaju dimenzije vremena na realizaciju projekta izvoze tehnologije? Da li bi ove informacije mlade podjednako zaintrigirale poput bljeska munje ili pojave neke predivne boje prikazanog eksperimenta?

Dr Vladimir Nikolić

U Srbiji je već uspostavljena jedna lepa tradicija namenjena mladima: promocija nauke. Tada mladi, fizičari, hemičari, biolozi izvode razne eksperimente pred, takođe, mladima koji dolaze u pratnji svojih roditelja. Njihovo izvođenje mladi prate širom otvorenih očiju uz izraze divljenja. Međutim, treba se pitati: da li nešto nedostaje na ovoj slici? Da li nam nešto promiče, da li se nalazi neposredno pred našim očima, ali ga previđamo u magnovanju svakodnevice? Postavimo konkretno pitanje s obzirom na temu ovog članka: da li istraživanje organizacije može izazvati sličan efekat kod mladih? Da li bi se iznenadili kada bi ih pitali u kom smislu se sve može govoriti o značenju pojma tehnologija? Pa, i o tome možemo razgovarati nekom drugom prilikom.

Zar se o proizvodu već ne zna sve ono što
treba znati? Međutim, imamo li prava da
previđamo fenomen proizvoda i njegov uticaj
na svet, kako to vole filozofi da imenuju
sve ono što nas okružuje?

Šta je to što se nudi kupcima kada se izvozi tehnologija? Da li je to svojevrsni proizvod, i kakva ima svojstva? U praksi je uobičajeno koristiti ssintagmu: „familija proizvoda” da bi se izdvojio neki skup prooizvoda sličnih svojstava i namene. Pitanje koje smo svojevremeno postavili je: mogu li se, bar grubo, navesti bar „familije” onih tehnologija koje se uobičajeno nude prilikom njihovog transfera. Može li se na sve ono što se nudi prilikom izvoza tehnologije primeniti dobro poznati pristup marketing-miksa? Ne sumnjajte, već je razmatrana struktura (različitih) tehnologija koja su predmet izvoza, pa time i u praksi potvrđeno oblikovanje u proizvod koji odlikuju određena svojstva. Takođe, potvrđena je mogućnost i opravdanost primena pristupa marketing-miksa (doduše, varijante koja se primenjuje u slučaju usluga)[1].

Dakle, da bismo došli do našeg problema, treba da podignemo pogled i pitamo se o proizvodu. Zar se o proizvodu već ne zna sve ono što treba znati? Međutim, imamo li prava da previđamo fenomen proizvoda i njegov uticaj na svet, kako to vole filozofi da imenuju sve ono što nas okružuje? Obrazlaganje teorije proizvoda može početi sa isticanjem nekih karakterističnih pojava koje snažno utiču na razumevanje fenomena proizvoda u prvim decenijama ovog veka.

1. Savremeno poslovanje značajno utiče na promenu svojstava proizvoda. Jedna od najznačajnijih promena odnosi se na sve prisutnije uvođenje konfiguracije proizvoda. Ponuda različitih tehničkih ili estetskih karakteristika datog složenog proizvoda obezbeđuje se zahvaljujući ugradnjom sistema, podsistema i komponenata sa različim svojstavima. Na taj način, kupac, odnosno korisnik takvog proizvoda ima mogućnost izbora željene konfiguracije proizvoda različitih upotrebnih vrednosti. Ove promene su rezultat sve bržeg rasta intelektualnog kapitala koji utiče na uvođenje novih ili na inovaciju postojećih proizvoda.

2. Sve do poslednjih decenija proteklog veka proizvodna preduzeća su bila tradicionalni kreatori proizvoda. Svoje proizvode su zatim, samostalno ili preko posrednika (trgovine), nudili na tržištu.

Međutim, u savremenoj prooizvodnji je sve prisutnija promena tradicionalnih uloga u proizvodnji i prometu. O širenju ovakvog pristupa kreiranja proizvoda govori sve šira primena lon-aranžmana upravo u oblasti modne konfekcije i obuće. Sve je prisutnija praksa da veliki trgovinski lanci kreiraju ime (marku ili brand, a recimo i srpski: zaštićeni žig) različitih proizvoda, a da pri tome nemaju odgovarajuće sopstvene proizvodne kapacitete. Rezultat ovakve prakse su izuzetno značajne promene u poslovanju poslovno-proizvodnih sistema, jer su proizvođači (na primer, prehrambenih proizvoda, modne konfekcije, obuće) prihvatili pasivnu ulogu u kreiranju sopstvenih proizvoda. Neposredna posledica je ograničavanje vizije sopstvenog razvoja gušenjem sopstvenih potencijala, najčešće, otpuštanjem stručnjaka angažovanih na kreativnim zadacima.

Ilustracija (Vikipedija)

Vremenom je u poslovanju na međunarodnom tržištu uveden drugačiji način poslovanja – outsourcing[2]-a. Poslovni subjekt koja preduzima ovakve poslovne poduhvate usmerava se na preciziranje upotrebnih vrednosti datog proizvoda, odnosno proizvodnog programa i kontrolu tržišta. Ovakav pristup za lidera u realizaciji ovakvih poduhvata predstavlja potez koji mu omogućava da smanji sopstvene troškove angažovanja kapitala i umanjuje rizik osvajanja novog proizvoda. Proizvođač angažovan da razvije i proizvode dati proizvod zahtevanih upotrebnih vrednosti i svojstava u početnom periodu uspešno angažuje sopstvene proizvodne kapacitete.

Procesori su uveli još jednu osobinu
proizvoda koja do tada nije bila moguća:
uvođenje upotrebnih vrednosti proizvoda
koje su izvan kontrole njegovog korisnika.
Kada se zna da je korisnik kupovinom ujedno
postao i vlasnik takvog proizvoda, ovim
se ujedno ograničava i njegovo pravo
vlasništva, a time i raspolaganja
upotrebnim vrednostima datog proizvoda.

Međutim, ovakva praksa je ukazala na znatno veći rizik u dugoročnom smislu. Primalac zahteva za proizvodnju datog proizvoda (proizvodnog programa) dobija priliku da upozna tržište i uslove nastupa, sagleda politiku cena. Pored toga, samostalno vlada lancem snabdevanja materijalima i komponentama. Vremenom, stiče sposobnost za samostalni nastup na datom tržištu, pa čak i eliminisanju posrednika (koji je pokrenuo postupak outsourcing-a).

3. Za rastuću složenost proizvoda verovatno da je najznačajnija sve prisutnija primena procesora, koji su uz sve veći spektar performansi, uticali na uvođenje i novih usluga: obuku za korišćenje i održavanje, implementaciju softverskih rešenja i sl. Međutim, procesori su uveli još jednu osobinu proizvoda koja do tada nije bila moguća: uvođenje upotrebnih vrednosti proizvoda koje su izvan kontrole njegovog korisnika. Kada se zna da je korisnik kupovinom ujedno postao i vlasnik takvog proizvoda, ovim se ujedno ograničava i njegovo pravo vlasništva, a time i raspolaganja upotrebnim vrednostima datog proizvoda.

4. U savremenim uslovima su sve prisutnije devijacije u proizvodnji i plasmanu proizvoda.

Istrajavanje u primeni:

–         hormonskih preparata u uzgoju stoke,

–         ishrane goveda proteinskom hranom na bazi ovčijih iznutrica (sa poznatom posledicom – bolesti „ludih krava”, koja se prenosi i na ljude),

–         genetski modifikovane stočne hrane, za ljudsku ishranu – ali, bez odgovarajuće provere zdravstvene ispravnosti, pogotovo u dugoročnom smislu,

–         istraživanja mogućnosti kloniranja živih bića, pa i čoveka (i pored prisutnih pravnih ograničenja),

–         programirano skraćivanje životnog veka proizvoda;

samo su neki od pojavnih oblika navedenih devijacija.

U pogledu kategorije vrednosti takođe su prisutna dve međusobno suprotstavljene tendencije. S jedne strane, sve više se insistira na politici kvaliteta sa zahtevom da svi proizvodi, odnosno komponente ispunjavaju zahteve kvaliteta. S druge strane, sve je prisutnija praksa smanjenja životnog veka proizvoda.

Međutim, ono što začuđuje jeste višedecenijsko ćutanje o ovoj pojavi. Tek nedavno se na stranicama medija (koga reprezentuje najviši nivo verodostojnosti) pojavila vest o navedenoj pojavi. Kako se ispostavilo, dva proizvođača sa značajnim učešćem na tržištu mobilnih telefona kažnjeni su zbog ovakvih zloupotreba.

Svojevremeno su istraživanja Rimskog
kluba po prvi put jasno i nedvosmisleno
ukazala na materijalna, pa i prostorna
ograničenja na planeti Zemlji. Jedan
od najvažnijih zaključaka ovog istraživanja
jeste negiranje mogućnosti beskonačnog
privrednog rasta na celoj planeti.

5. Poznati su problemi s kojima se suočavaju u preduzećima pri utvrđivanju egzaktnog broja proizvoda u okviru sopstvenog proizvodnog programa (problemi zbog sortimenta, dimenzija, boje i sl). Jedna domaća fabrika deklarisala je sopstveni proizvodni program dva tipa dizel motora i u njihovom okviru nekoliko verzija u zavisnosti od njihove snage. Međutim, pri otvaranju naloga za proizvodnju postojalo je preko 250 različitih verzija dizel-motora. Slično tome, pojedina preduzeća definišu veličinu sopstvenog proizvodnog programa preko broja kataloških odrednica (zanemarujući pri tom razlike u dimenzijama, boji ili nekim drugim karakteristikama). Navedeni primeri ukazuju na potrebu preciziranja definicije proizvoda i strukture proizvodnog programa (uključujući i njegove kategorije ili atribute).

6. U savremenom poslovanju je sve prisutnija težnja uvođenja različitih ograničenja. Različiti su razlozi za uvođenje sve raznovrsnijih ograničenja u poslovanju poslovnih subjekata. Svojevremeno su istraživanja Rimskog kluba[3] po prvi put jasno i nedvosmisleno ukazala na materijalna, pa i prostorna ograničenja na planeti Zemlji. Jedan od najvažnijih zaključaka ovog istraživanja jeste negiranje mogućnosti beskonačnog privrednog rasta na celoj planeti. Prva karakteristika se odnosi na porast stanovništva i industrijski razvoj. Druga je saznanje o ograničenim izvorima različitih sirovina, pre svih, nafte, kao izvora energije i sirovine za industrijsku proizvodnju. Sadašnje tendencije ukazuju i na saznanje da u budućnosti neće biti dovoljno vode. Treći vid prisutnih ograničenja odnosi se na sve nižu raspoloživost poljoprivrednog zemljišta (a time i ograničenost mogućnosti proizvodnje hrane), zatim, pitanje zaštite životne sredine, s obzirom na otpadne materije nastale industrijskom proizvodnjom i život u urbanim područjima i dr.

S druge strane, u međunarodno poslovanje se uvode svojevrsna pravila igre koja ograničavaju promet roba i usluga i koja, šta više, imaju suprotstavljene tendencije. Sposobnost tržišta da prihvati, apsorbuje, sve veću količinu proizvoda ima rezultat u uslovljavanju mogućnosti uvoza na tržišta jedinstvenih privrednih sistema (država ili njihovih regija) – uvođenjem različitih vidova ograničenja – u vidu određenih kvota, postavljanjem različitih zahteva proizvođačima. Koincidira porast vancarinskih barijera i materijalnog stimulisanja proizvodnje industrijski razvijenih zemalja (pre svega u poljoprivredi i prehrambenoj industriji) s procesom industrijalizacije manje razvijenih zemalja.

Nasuprot proklamovanoj tezi o presudnoj ulozi tržišta, jača uloga države u promociji preduzeća i otvaranju novih tržišnih segmenata za njihove proizvode. Zaštita proizvodnih preduzeća u industrijski razvijenim državama sprovodi se po cenu odbacivanja sopstvenih ekonomskih i ideoloških principa (zaštita sopstvenog tržišta zbog očuvanja stope zaposlenosti). Ugrožavanje opstanka na planeti (odbijanjem da se smanji emitovanje toplote – kao posledice rada industrijskih postrojenja) je predmet značajnih međunarodnih ugovora i neposredno utiče na troškove proizvodnje.

Paradoks je da se uz istovremenu primenu
antimonopolskih zakona u pojedinim
državama, kao uslova za regulatorno delovanje
tržišta sve više otvaraju mogućnosti za
monopole, kartele na globalnom tržištu.

Začuđuje, da se, istovremeno, uz finansiranje sopstvene (poljoprivredne) proizvodnje ograničava pravo drugim državama da primenjuje ovakav koncept podsticanja privrednog razvoja u skladu sa svojim uslovima i potrebama. Ovim ograničenjima se pridružuju zahtevi za omogućavanje prodora megakorporacija iz visoko razvijenih industrijskih država na tržišta srednje i manje razvijenih država. Paradoks je da se uz istovremenu primenu antimonopolskih zakona u pojedinim državama, kao uslova za regulatorno delovanje tržišta sve više otvaraju mogućnosti za monopole, kartele na globalnom tržištu.

7. Prethodno ukazane promene u privređivanju značajno su uticale na uspostavljanje potpuno drugačijih odnosa u savremenom poslovanju.  Prvobitni način razmene (u feudalnom, pa i robovlasničkom društvu) karakteriše komplementarna trgovina – kada se težilo da se razmenom proizvoda dođe u posed nedostajućih dobara. Kako Piter Draker navodi, engleski trgovci su portugalskim prodavali svoje štofove i od njih kupovali vino. Sa industrijskom revolucijom uspostavlja se konkurentska trgovina kojom se na drugačiji način uređuju odnosi na tržištu. U konkurentskoj trgovini – više ponuđača nudi isti proizvod a pobeđuje onaj koji nudi najbolje uslove i upotrebne vrednosti. Piter Draker ukazuje da se nakon naftnog šoka sredinom osme decenije HH veka uspostavlja protivnička trgovina. Od tada, na tržištu na kome vladaju megakorporacije, cilj je uništiti protivnika[4]. Za ovakve odnose u poslovanju očigledan primer je u automobilskoj industriji.

Piter Draker (Vikipedija)

Prema Helingu[5] je 1986. godine analizirana lista od 40 najvećih proizvođača automobila u svetu. Sredinom druge decenije XXI veka u svetu aktivno posluje tek 10-12 proizvođača automobila. Ostali proizvođači automobila su prestali sa proizvodnjom automobila ili su pripojeni nekom od postojećih proizvođača.

8. Brojni autori su poslednjih decenija HH veka ukazivali na nastupajuće promene u privrednom, odnosno, industrijskom razvoju. Najava Galbrajta o predstojećem dobu neizvesnosti[6], Alvina Toflera o promenama na globalnom tržištu i informatičkoj revoluciji[7], razmatranja o novom svetskom poretku[8], konačno, studija Adamović S. o interakciji visokih tehnologija i strukturnih promena, kao posledice deindustrijalizacije[9] i dr, tokom osamdesetih godina prošlog veka najavili su ovakve trendove u korišćenju industrijskih kapaciteta.

Tako Le Mond diplomatique u aprilskom broju 2003. iznosi da je: „…osim u Kini, ostvarena proizvodnja na 65% svojih kapaciteta”[10]. Ovaj podatak govori o tome da su industrijski kapaciteti u svetu predimenzionisani i da prelaze nivo realne potražnje. Istovremeno, ovo znači da je, grubo rečeno, trećina industrijskih kapaciteta na planeti Zemlji nepotrebno. Poslovanje na granicama rasta onih industrijskih kapaciteta koja primenjuju zrele tehnologije evidentno je u automobilskoj industriji, industriji bele tehnike i kućnih aparata, poljoprivrednih mašina, mašina-alatki, prehrambenoj i tekstilnoj industriji i dr. Intenzitet i obuhvat promena industrijskog razvoja ukazuje na neophodnost sagledavanja problema industrijskog, odnosno privrednog razvoja tokom ovog stoleća, u svetlu evidentnog približavanja granicama rasta industrijskih kapaciteta.

Značaj proizvoda za zadovoljavanje potreba čoveka, odnosno čovečanstva, zahtevi za postizanjem i održavanjem liderske uloge prilikom kreiranja proizvoda u savremenim uslovima, navedene negativne tendencije prilikom kreiranja proizvoda, približavanje granicama rasta industrijskih kapaciteta (čime se, svakako, ograničavaju mogućnosti ulaganja u razvoj), i konačno, složenost ovog fenomena, su, kako se smatra, osnovani i opravdani razlozi za istraživanje u okviru posebne teorije: teorije proizvoda. Kako je već rečeno, fenomen proizvoda pretpostavlja multidisciplinarno istraživanje. Međutim, prezentiranje teorije proizvoda je razmatrano isključivo u kontekstu nauke o organizaciji poslovanja.

Savremeni pristup nekoj teoriji odlikuje kriterijum njene praktične primenljivosti[11]. Govoreći o strukturi naučne teorije Mihajlo Marković ističe da neka teorija treba da obuhvati: (a) semantička pravila (kojima treba odrediti značenje ne-logičkih termina i područje primene); (b) bliže (uslovne) odredbe (qualifying clauses) – kojima se određuju uslovi u kojima ta teorija važi; (v) osnovne teorijske pretpostavke (g) metod i tehniku istraživanja[12]. Imamo li razloga da odstupimo od ovakvog pristupa?

Mihajlo Marković (Vikipedija)

(a) Semantička pravila kojima se objašnjava ovakav pristup istraživanja fenomena proizvoda podrazumevaju razmatranje odgovarajuće definicije pojma „proizvod”. Čudi da je broj dostupnih definicija pojma „proizvod” svedena na veoma ograničen broj. Prema ISO seriji standarda o menadžmentu kvalitetom i oceni kvaliteta[13], „proizvod je rezultat procesa”. Pri tome, ističe se da mnogi proizvodi „sadrže elemente koji pripadaju različitim kategorijama proizvoda”[14]. Ali, definicija po kojoj je proizvod rezultat procesa, preuzeta iz ISO standrada, pokazuje svoju nedorečenost kada treba odgovoriti na pitanje: Da li je rezultat svih procesa – proizvod?

Nešto proširena definicija fenomena proizvoda data je u „Leksikonu menadžmenta”[15]: „Proizvod (Product). Rezultat čovekove proizvodne aktivnosti čiji je cilj stvaranje novih upotrebnih predmeta ili usluga, potrebnih za podmirenje ličnih i društvenih potreba. U širem smislu, proizvod je izlazni rezultat svakog organizacionog sistema, a u užem, proizvod je rezultat procesa proizvodnje, koji može biti količina proizvedenih predmeta ili kvalitativno i kvantitativno određena usluga koju jedno lice pruža drugom licu.”

Svakako, moramo se pitati da li se može govoriti o tome da li proizvod može biti „izlazni rezultat svakog organizacionog sistema”? Da li se u organizacione sisteme čiji je izlaz karakterističan proizvod i političke partije, različite inspekcije (kao državni organ uprave), pa i mafija (koja, svakako, predstavlja organizaioni sistem).

U „Leksikonu menadžmenta”,čiji je izdavač FON, Beograd, proizvod je definisan na sledeći način[16]: „PROIZVODI (Products) – Predstavljaju izlaz tehnološkog sistema i određeni su količinom, kvalitetom, cenom i vremenom. Karakteristike proizvoda zavise od karakteristika ulaza u tehnološki sistem: količine, kvaliteta, cene i vremena ulaznih elemenata tehnološkog sistema, od karakteristika samih tehnoloških procesa, kao i od tržišnih uslova.” Može se zapaziti da se u ovoj definiciji težište postavlja na tehnologiju proizvodnje i unekoliko na zahteve tržišta, a potiskuje koncept proizvoda i njegovih upotrebnih vrednosti.

Neizbežan je utisak, da je u praksi dominatno razumevanje proizvoda kao sredstva – instrumenta za ostvarivanje profita. Najčešće definicije o proizvodu koje se susreću u domaćoj i stranoj literaturi su:

– da je proizvod „dobro“ koje služi zadovoljavanju potreba čoveka, kao i da je:

– proizvod generator svih poslovnih procesa u preduzeću.

Kao i prethodno navedene definicije, i ova dva određenja, nisu ni dovoljno precizna, ni potpuna.

U odnosu na drugu tvrdnju – sa stanovišta prakse – postavimo pitanje da li je generator zbivanja u preduzeću proizvod ili profit? Ako je to profit – proizvod je instrument čija svojstva usmeravaju poslovne odluke. Ali, ako je to proizvod, onda se time otvara put razmišljanju o drugačijim putevima izgradnje savremenog društva, civilizacije zasnovane na drugačijim postavkama.

Kako ukazuje Mihajlo Marković, semantičkim pravilima se podrazumeva preciziranje odgovarajuće definicije pojma „proizvod”: Proizvod je entitet, rezultat svesnih namera i napora, namenjen razmeni (na tržištu), sa ciljem zadovoljavanja potreba (pri čemu ne ugrožava opstanak ili osporava etički stav) čoveka (čovečanstva).

Prema Svetislavu Mariću, pojam „entitet” označava „biće jedne stvari”, a pojam „biće” („bitak”) „ono što postoji, stvarno ili u mislima”, odnosno, „suštinu, jezgro, prirodu stvari”[17]. Tako pojam „entitet” ukazuje na to da proizvod jeste, da postoji i da ima svoju suštinu i svrhu, razlog postojanja: zadovoljavanje potreba čovečanstva.

Svaki proizvod ima svoju svrhu (teleološku opredeljenost), jer njegov nastanak zahteva prethodno promišljen rad, odnosno, namenu, dakle, cilj da se ponudi na tržištu. Na ovaj način se ukazuje na razliku u odnosu na one entitete koji to nisu: kada uberemo divlju jabuku i odmah pojedemo, takva jabuka nikako nije proizvod, već plod prirode; ili, kada na nekoj planini uberemo divlje borovnice ili kupine, pa kod kuće napravimo slatko namenjeno za sopstvenu upotrebu. Samo ono slatko za koje smo brali (ili kupili) voće, pa ga spravljali sa namerom da nešto zaradimo nudeći ga na pijaci ili prodavnici može se smatrati proizvodom.

Podrazumeva se da proizvod poseduje određene upotrebne vrednosti za čoveka. Ali, i ovde treba naglasiti finu razliku. Na primer, uspešna pljačka, proizvodnja i distribucija narkotika jeste, svakako, rezultat pomnih priprema i zahteva uložen trud, a otuđene stvari su po pravilu namenjene razmeni na „crnom tržištu”. Međutim, kriminalne aktivnosti su i u suprotnostima sa etičkim, a time i društvenim opredeljenjima. Takođe, etički stav kojim se zadovoljavaju potrebe jednog ili nekog broja ljudi utiču na određivanju pripadnosti kategorija proizvoda. Na primer, neodgovarajuće odlaganje štetnih materija, zbog negativnih posledica i zagađenje prirode – svakako ugrožava opstanak čovečanstva. Time, taj oblik usluga se ne može tretirati kao proizvod.

(b) Utvrđivanje bližih (uslovnih) odredaba kojima se ograničava istraživanje u okviru teorije proizvoda je naredni korak. Prva, pretpostavlja postavljanje proizvoda u središte istraživanja (sl. 1). Naredna, druga, je da istraživanje fenomena proizvoda podrazumeva celovit i multidisciplinarni pristup, zasnovan na metodološkom strukturalizmu. Pri tome, „osnovni principi metodološkog strukturalizma glase: (1) Svaka složena pojava je objašnjena otkrićem njegove strukture i (2) Sam elemenat je objašnjen otkrićem njegovog mesta u određenom sistemu elemenata i njegovih veza i odnosa sa drugim elementima sistema”[18].

Sl. 1. Prikaz područja karakterističnih za proizvod

(v) Da bi se odgovorilo na pitanje šta se dešava sa proizvodom tokom njegovog nastajanja, ili eksploatacije i konačno kakve potrebe treba da zadovolji – biće neophodno razmotriti njegova svojstva, podrazumevajući već da je neophodno postaviti proizvod u središte istraživanja. Nakon primarne klasifikacije svojstava, može se proširivati opseg istraživanja na ostala bitna pitanja: uticajima kategorije prostora, vremena, (lancu) vrednosti i drugim relevantnim svojstvima za proizvod.

Na navedena istraživanja može se primeniti određenje naučnog posmatranja kao „organizovano, plansko i metodski izvedeno opažanje u cilju otkrića novih činjenica ili proveravanja naučnih hipoteza”[19]. Pri tome, nije dovoljno istraživati samo u okviru pojedinih područja, već i razmatrati šta se događa u graničnim područjima (sl. 2).

Sl. 2. Područja istraživanja u okviru teorije proizvoda

Zaključujući ovo izlaganje možemo se osvrnuti i na ostale aspekte neophodne za sagledavanje uticaja teorije proizvoda na istraživanje organizacije poslovanja. Svrha i ishodište istraživanja fenomena proizvoda jeste objedinjavanje napora istraživača i stručnjaka u sagledavanju potrebnih svojstava i uloge u savremenom društvu, u svetlu naučnotehnološkog, odnosno civilizacijskog razvoja.

Postavljanjem proizvoda u središte istraživanja ispunili bi se primarni zahtevi za njegovo razumevanje kao entiteta, koji treba da omogući zadovoljavanje potreba čoveka (čovečanstva). Ovome se može dodati jasno iskazan stav da na generisanje proizvoda utiče veliki broj činilaca i okolnosti čiji uticaj treba istraživati. Visok stepen racionalnosti, posmatrano sa aspekta održivog razvoja, biće sve prisutniji u budućem periodu, pa će se proučavanju proizvoda i pristupati iz brojnih uglova.

Važna karakteristika koja se odnosi na poslovanje industrijskih poslovnih subjekata odnosi se na pristup razvoju proizvoda. Jedan pravac ukazuje na potrebu posedovanja snažnih istraživačkih laboratorija i opitnih centara, koja zahtevaju visok stepen koncentracije kapitala, naučnih potencijala i materijalnih resursa.

Drugi pravac ukazuje na to da se zahvaljujući posedovanju znanja u određenim oblastima, mogu razrađivati ideje koje postaju stožer okupljanja ad hoc poslovne grupe s ciljem razvoja, osvajanja proizvodnje i nastup ns tržištu s novim proizvodom, dakle, da je potrebna i dovoljna kreativna grupa. A ovaj zaključak ukazuje da mladi imaju svoju šansu.
[1] Videti više: Nikolić, M.V., (2005) Diptih o organizaciji poslovanja, Viša politehnička škola,

Beograd
[2] Outsourcing – postalo je uobičajeno da se novi izrazi ne prevode, ali, u ovom slučaju ovakvi poslovni poduhvati označavaju proizvodnju i nastup na tržištu „bez sopstvenih resursa“.
[3] Medouz, H.D., i dr. (1974) , Granice rasta, Stvarnost, Zagreb
[4] Druker, P., (1995), Menadžment za budućnost, Grmeč – Privredni pregled, Beograd, str. 16
[5] Heling, J. (1993) Svetski šampioni – jedna nova generacija proizvodnih preduzeća, Prometej, Novi Sad,  str. 45–47
[6] Galbrajt, J.K., Zagreb, (-), Doba neizvesnosti, Stvarnost, Zagreb
[7] Tofler, A. (1983) Treći talas, knj. 1 i 2, IZ Jugoslavija & Prosveta, Beograd
[8] Grupa autora, (1983) 1983, Novi međunarodni ekonomski poredak – putevi, ostvarenja, perspektive, projekat – Ekonomika, Beograd
[9] Adamović, S., (1991) , Visoka tehnologija i strukturne promene – Strategija SAD, Japana i Zapadne Evrope, Dečije novine, Gornji Milanovac
[10] Le Mond diplomatique, (podlistak) Politika, 2003, str. A6
[11] Videti više: Nikolić, M.V. (2018) Nauka o organizaciji poslovanja – Teorijski osnovi, Ekonomski institut, Beograd
[12] Marković, M., (1981) Filozofski osnovi nauke, SANU, Beograd, str. 505
[13] SRPS ISO 9000:  2015, Zavod za standardizaciju Republike Srbije, Beograd, 2015.
[14] isto
[15] Sajfert, Z., Đorđević, D., Bešić, H.C., (2006) Leksikon menadžmenta, Tehnički fakultet „Mihajlo Pupin“, Zrenjanin
[16] Jovanović, P. (red.), (2003) Leksikon menadžmenta, Fakultet organizacionih nauka, Beograd
[17] Marić, S., (2004) Filozofski rečnik, Dereta, Beograd
[18] Šešić, B., (1980) Opšta metodologija, Naučna knjiga, Beograd, str. 316
[19] isto, str. 319

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar