MEĐU IZMEĐU

PRVA SENKA „CRNE RUPE”

324 pregleda

Međunarodni naučni tim predstavlja neverovatno naučno otkriće u astrofizici – prvu fotografiju crne rupe, što je podvig koji će staviti na probu stub nauke: opštu teoriju relativiteta Alberta Ajnštajna.

Konferencije za štampu istovremeno se održavaju u Vašingtonu, Briselu, Santijagu, Šangaju, Tajpeju i Tokiju, a njihovi učesnici predstavljaju ovaj pionirski rezultat projekta „Ivent horajzon teleskop” (Event Horizon Telescope – Teleskop horizonta događaja). Opservatorija „Ivent horajzon teleskop” dobila je prve fotografije takozvane senke „crne rupe” u centru galaksije M87, saopštili su naučnici na konferenciji za novinare u sedištu Evropske komisije u Briselu.

„Nikada nisam verovao u to da ,crna rupa᾽ u galaksiji M87 ima tako velike razmere, kao što su pokazali naši proračuni. Kada sam video tu fotografiju, svojim očima sam se uverio u to. Vatreni prsten koji se može videti na tom snimku stvoren je zahvaljujući ogromnoj snazi gravitacije tog objekta”, izjavio je Hajno Falke s Univerziteta Nejmegen u Holandiji. 

Većina astronoma danas smatra da u centru svih galaksija postoje veoma masivne „crne rupe” – objekti koji imaju masu jednaku milionima i milijardama Sunaca i koji neprekidno privlače i gutaju materiju. Deo te materije preživljava „crnu rupi” i izbacuje se u vidu džetova – tankih pramenova plazme koja se kreće brzinom svetlosti.

U Mlečnom putu i nizu drugih galaksija takva „crna rupa” je u hibernaciji, a džetova nema. Naučnici već dugo pokušavaju da shvate kada se ona „uspavala” i koliko je aktivna bila u prošlosti, kako je ta aktivnost uticala na život zvezda u centru galaksije i na njenim rubovima. Tu tajnu Falke i njegove kolege pokušavaju da otkriju uz pomoć interferometra „Ivent horajzon teleskop”, u okviru kojeg su nedavno ujedinjeni kapaciteti najosetljivijih radio-opservatorija sveta u Čileu, Španiji, Kaliforniji, u Arizoni, na Havajskim ostrvima i na Zemljinom Južnom polu.

Teleskop kao Zemlja

„Crne rupe” su izuzetno gusti nebeski entiteti sa gravitacionim poljima koja su tako moćna da ni svetlost ni materija ne mogu da pobegnu iz njih, što ih čini izuzetno teškim za posmatranje uprkos njihovoj ogromnoj masi.

Inače, ovaj projekat započet je 2012. godine da bi se direktno posmatrala neposredna okolina crne rupe uz pomoć globalne mreže teleskopa, prenosi Rojters. Horizont događaja „crne rupe”, odnosno njena granica, jeste tačka bez povratka posle koje sve –  zvezde, planete, gas, prašina i svi oblici elektromagnetnog zračenja – odlazi u zaborav.

Projekat je ciljao na dve supermasivne „crne rupe” koje se nalaze u središtima različitih galaksija. Istraživanje će testirati Ajnštajnovu opštu teoriju relativiteta iz 1915. godine, koja objašnjava zakone gravitacije i njihov odnos prema drugim prirodnim silama.

Ajnštajnova teorija dozvoljava predviđanje veličine i oblik „crne rupe”. Ako se ispostavi da to predviđanje nije tačno, teoriji će trebati preispitivanje. Jedna od „crnih rupa”, Strelac A, nalazi se u centru naše galaksije Mlečni put, na 6.000 svetlosnih godina od Zemlje i ima 4 miliona puta veću masu od Sunca. Druga „crna rupa” M87 u centru je susedne Devica A galaksije, sa masom od 3,5 milijardi puta većom od Sunca i udaljenošću od 54 miliona svetlosnih godina od Zemlje.

„Crne rupe”, koje mogu imati različite veličine, nastaju kada supernove, veoma masivne zvezde eksplodiraju na kraju svog životnog ciklusa. Činjenica da „crne rupe” ne dozvoljavaju izlazak svetlosti, čini njihovo posmatranje veoma teškim.

(Izvor Sputnjik)

VATRENO OKO SAURONA

Mreža od osam radio-teleskopa širom sveta uspela je da zabeleži istorijsku fotografiju. Slika prikazuje oreol prašine i gasa, koji okružuje ogromnu „crnu rupu”, u srcu galaksije Mesije 87 koja je 55 miliona svetlosnih godina udaljena od Zemlje. Sama „crna rupa” – iz koje ne mogu pobeći ni svetlost ni materija – nevidljiva je. Ali najnoviji snimak prvi put otvara potpuno novo polje iza koga se svi poznati zakoni fizike dovode u pitanje.

„Crne rupe” su najtajanstveniji objekti u univerzumu. Videli smo ono što smo smatrali nevidljivim. Slikali smo crnu rupu”, rekao je Šepard Doelman, direktor projekta Event Horizon Telescope, profesor Harvardskog univerziteta, na zajedničkoj konferenciji za novinare.

Slika daje prvi direktan pogled na akrecioni disk „crne rupe”, nejasan prstenasti omotač od gasa i prašine koji stalno „hrani” čudovište u njemu. Istraživači okupljeni oko ovog projekta prve podatke su uspeli da prikupe pre dve godine uz pomoć teleskopa koji se nalaze u Arizoni, na Havajima, u Meksiku, Čileu i na Antarktiku, i teleskopa u Francuskoj i na Grenlandu, koji su se naknadno uključili u ovo istraživanje.

Materija oko „crne rupe” kruži skoro brzinom svetlosti pre no što je ona proguta. Činjenica da „crne rupe” ne dozvoljavaju da im „pobegne” čak ni svetlost, dodatno je otežavala ovo istraživanje. Zato su se astronomi usredsredili na prsten svetlosnog zračenja i materije koja kruži na rubu horizonta oko područja tame koje predstavlja „crnu rupu”, poznato kao sena „crne rupe” ili silueta.

S obzirom na to da su „crne rupe” mračne i udaljene, za njihovo posmatranje bi nam trebali teleskopi tako visoke rezolucije kojima bi se mogao videti đevrek na Mesecu. Ovo se doskora smatralo nepremostivom preprekom.

Sauron (Pinterest)

Međutim, istraživači okupljeni u ovu globalnu mrežu teleskopa uspeli su da prevladaju ovaj nedostatak kombinovanjem podataka sa osam najmoćnijih radio-teleskopa na svetu, uključujući ALMA interferometar, sistem radio-teleskopa koji se nalazi u pustinji Atakama u Čileu i teleskop na Severnom polu, stvarajući na taj način teleskop veličine Zemlje.

Zamenik direktora istočnoazijske opservatorije na Havajima, Džesika Dimpsi, navela je da ju je slika na prvi pogled podsetila na moćno vatreno oko Saurona iz „Gospodara prstenova”. U poduhvatu koji je trajao dve godine učestvovalo je preko 200 naučnika. Projekat je koštao između 50 i 60 miliona dolara, i prema rečima nekih naučnika, možda je vredan i Nobelove nagrade.

(Izvor RTS)

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar