EKSPLOZIJA INTELIGENCIJE

PUŠKIN ČITA MISLI

1.197 pregleda
Veštačka pesnikova glava („Njurobotiks”)

Dvojnik slavnog ruskog pesnika Aleksandra Puškina ne piše stihove, ali čita misli. Istoimeni robot, delo softverske kompanije „Njurobotiks iz Moskve, prima i izvršava moždane komande iz glave čoveka.

Za to služi naročita naglavica (neuro-headset) od neoprena (vrsta veštačke gume), načičkana elektrodama, nalik kapici za vaterpolo. Naredbe se, naime, mislima (moždani talasi) prenose bežičnim putem do računara ugrađenog u pesnikovog dvojnika. Pozadi (na potiljku) smešten je pojačivač signala. Da bi elektrode upijale moždane talase, kapa se sa unutrašnje strane namaže provodnim gelom. Sledeća ćr biti suva, neće morati da se premazuje.

Ovakve naprave poznate su pod imenom „nervni međusklopovi (interfejsi)”, a služe nadziranju i upravljanju različitih pomagala (robotizovanih) kojima se nepokretni ili slabopokretni ispomažu. Za rečenu „neuro kašu“ dovoljno je pola sta do sat vremena uvežbavanja pre nego što počne da se uživo koristi.

Sadašnja cena iznosi 1.285 dolara, a u kompaniji najavljuju da će se raznim unapređenjima uskoro sniziti na oko 400 dolara da bi bila dostupna što većem broju kupaca.

Pokretanje i upravljanje
predmetima snagom vlastitih
misli odavno zaokuplja
naučničke umove.

Na Tehnološkom univerzitetu u Gracu su još 2005. napravili svojevrsni međusklop mozak–kompjuter, koji je prepoznavao zbivanja u vezi s kretanjem u određenim moždanim područjima. Bila je dovoljna pomisao na pokret koja je uzbuđivala nerve za stvarno kretanje. Moždane talase hvatale su elektrode postavljene na ključnim mestima u lobanji – iznad moždanih oblasti koje učestvuju u pokretanju određenih delova tela, a računar umeo da razlikuje signale koji odgovaraju različitim vrstama pokreta. Pe ovog poduhvata za tačno otkrivanje moždane aktivnosti bilo neophodno usađivanje (implantacija) elektroda direktno u mozak.

Sledeće godine su istraživači Fraunhofer instituta i Medicinske škole Univerziteta Humbolt iz Berlina prikazali računar kojim se upravlja mislima. Nazvali su ga „Mentalna pisaću mašinu” (Brain-Computer Interface, BBCI). Naprava je da ispisivala poruke na ekranu pomoću mentalne kontrole kretanja pokazivača. Korisnik je morao da nosi specijalnu kapu koja ima elektrode za merenje elektronskih promena u mozgu, poznatiju kao elektroencefalogram (EEG) i da zamišlja kretanje svoje leve ili desne ruke da bi usmeravao kursor.

Za nadaleko poznati i naveliko omiljeni multimedijalni „pametni telefon” iz proizvodnih pogona „Epla” – „ajfoun” (iPhone), pre pola decenije osmišljen je dodatak (XWave) sa odgovarajućim programom omogućuje da nosilac predmete (ili ikonice) na ekranu nadzire vlastitim mislima. Samo pomisli, a ona se pomeri ili otvori! Da biste u uzbudljivoj igrariji uživali, morate dodatni uređaj, nalik slušalicama za bežično razgovaranje i slušanje, nositi na glavi (headset) i uključiti u vlastiti „ajfon”. Unutra je najsavremeniji senzor (javljač) koji kroz ljudsku lobanju snima moždane talase, pretvara ih u digitalne signale i prikazuje na monitoru u boji pomenutog mobilnog telefona.

Pokretanje i u upravljanje predmetima snagom vlastitih misli odavno zaokuplja naučničke umove, proučavanja ovakve vrste započela su otprilike pre dve decenije u čuvenoj (i tajanstvaenoj) Agenciji za napredna odbrambena istraživanja pod okriljem Ministarstva odbrane SAD. Predočava se doba kada nećemo viđati svakojake prenosive elektronske naprave sa ekranima, pa ni mobilne telefone na svakom koraku. Umesto toga, ljudi će na glavama imati poveze neposredno povezane s desnom moždanom polutkom  (hemisfera). I preko ovakvih traka ulaziće u planetarnu mrežu gotovo beskrajnog propusnog opsega.

Na mračnu stranu takve svakodnevice ukazao je 1981. dr Vernor Vindž, čuveni matematičar i računarski stručnjak, u svojem romanu „Istinita imena” najavivši iskustvena osećanja nadzirana pomoću računara. Sledeće godine pisac naučne fanstastike Spajder Robinson je u pripovesti „Ubica uma” opisao napravu koja snima (krade) i ozvučujuće ljudske doživljaje i šalje ih drugom umu.

Srodne maštarije su i ranije pretakane u knjige. Podsetimo se Rodžera Železnog koji je 1967. u „Gospodaru svetlosti” ispričao da su iseljenici na drugu planetu poneli takve tehnološke skalamerije kojima su delovali na potomke, izigravajući bogove. Pored ostalih, koristili su ispitivačke mašine da pronađu ubicu.

Vratimo li se u 1958. naići ćemo na priču Smita Kordvejnera „Ne, ne, ne Rogov”, u kojoj Josif Staljin traži da naučnici izmisle naročitu napravu za čitanje svačijih misli na daljinu.

Stanislav Vrani

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar