MEĐU IZMEĐU

RASPAD HIGSA NA DVA KVARKA

381 pregleda

Šest godina nakon što je Higsov bozon otkriven, konačno je uočeno kako raspada na osnovne česticepoznate pod nadimkom „dno”(bottom) kvarkovi) ima ih šest) koji se među fizičarima uobičajio kao ime. U CERN-u (Evropska organizacija za nuklearna istraživanja) juče su dokaze predstavile dve najveće istraživačke družine, ATLAS i CMS, koje koriste Veliki sudarač hadrona (LHC). I obe su odmah svoje nalaze poslale na objavljivanjejednom od vodećih naučnih časopisa,Physical Review Letters-u.

Provera pretpostavke da se Higsov bozon
raspada na dva „dno”(bottom) kvarka od
ključnog je značaja za savremenu fiziku.

Kako je saopšteno, otkriće je u skladu sa uveliko prihvaćenom pretpostavkom da sveprožimajuće kvantno polje Higsovog bozona daje masu i pomenutom kvarku. Zapravo, prema Standardnom modelu fizike elementarnih čestica, čak 60 odsto vremena Higsov bozon se raspada, upravo, na par „donjih”kvarkova, koji su drugi po masi među šest vrsta. I ostalih pet imaju duhovita imena (gornji, donji, šarm, čudni, vrh), a svih šest tvore svu poznatu materiju.


Sudar snopova čestica (Atlas)

Provera pretpostavke da se Higs raspada na dva „dno”kvarka od ključnog je značaja za savremenu fiziku: rezultati mogu da sasvim uzdrmaju sadašnje teorije i da nagoveste novu fiziku ili da potvrde Standardni model, zasnovan na zamisli da Higsovo polje daje masu kvarkovima i drugim elementarnim česticama.

Istraživači su, inače, ukrštali podatke iz prve i druge faze rada akceleratora LHC, iz sudara snopova čestica na energijama od 7, 8 i 13teraelektronvolti (TeV).„Ovo merenje je prekretnica u istraživanju Higsovog bozona”, rekao je portparol ATLAS-a Karl Jakobs. „Izvrsne osobine akceleratora LHC, uz moderne tehnike mašinskog učenja, omogućile su da postignemo ovaj rezultat ranije nego što smo očekivali”, dodao je Džoel Batler, portparol CMS-a.

U pomenutom poduhvatu učestvuju dva tima srpskih istraživača, iz Instituta za fiziku (ATLAS) i „Vinče”i Fizičkog fakulteta (CMS), saopštava Institut za fiziku.

O autoru

Stanko Stojiljković

1 komentar

  • Standardni model jeste velika teorija. Ali u njoj postoji jedna pukotina. To su beskonačnosti, a najvažnija beskonačnost je elektronova masa. Svi pokušaji da se izračina ta masa završava u beskonačnosti. Čudno je to da ogromna uložena energoja u tako maloj zapremini neizostavno sugeriše da elektron ima ogromnu masu, to sledi iz one Ajnštajnove ekvivalencije E=mc2 . Ali eksperimenti ukazuju da on ima manju masu nego ijedna druga čestica. Ovde je očigledna matematička protivurečnost u odnosu na eksperiment.

Ostavite komentar