EKOSOFIJA

REKA U CEVI NIJE REKA

1.478 pregleda

Izgradnja 700 malih HE, sa desetinama kilometara tokova reka u cevima, rezultirala bi uništenjem okoline, problematičnim snabdevanjem naselja vodom, povećanom verovatnoćom od nekontrolisanih poplava, i sve to zbog čega?

Ivan Nikolić

Zašto se u Srbiji ne grade male hidroelektrane? Esencijalna izjava ministra zaštite životne sredine Gorana Trivana glasi: „Zabraniti mini hidrocentrale.Hoćemo li dozvoliti da nam mini hidrocentrale unište životnu sredinu? Ja to neću sigurno, po svaku cenu.”

Sokratovim postupkom, koji se zove indukcija (ἐπαγωγή), dolazimo do jasnijih odgovora na ovu izjavu. Šta je u izrečenom istina?

Mora li naša zemlja pronalaziti nove
izvore energije? Mora. Može li da iskoristi domaće hidropotencijale, a da ne ugrozi eko sistem? Može. Mogu li se ovi kontradiktorni stavovi rešiti? Mogu. Kako? Kao što to
čine ostali narodi u svetu.

Krenimo redom. Da li je ovakva izjava jasna? Jeste. Da li je ona politički korektna? Ne baš. Zašto? Zato što u politici važi zakonopravilo ravnoteže stvarnog i mogućeg. Je li istina da energije u svetu sve manje ima, a sve je više potrebna? Jeste. Je li tačno da derivacione ili cevne mini hidroelektrane narušavaju bioravnotežu okoline? Tačno je. Je li tačno da Srbija ima solidne hidropotencijale čistih planinskih rečnih tokova? Ima. Mora li naša zemlja pronalaziti nove izvore energije? Mora. Može li da iskoristi domaće hidropotencijale, a da ne ugrozomo eko sistem? Može. Mogu li se ovi kontradiktorni stavovi rešiti? Mogu. Kako? Kao što to čine ostali narodi u svetu.

Razjašnjeni odgovori i potvrde slede u nastavku promišljanja. Svemu dobrom što smo kroz iskustva predaka nasledili pridodajmo sve ono novo što su drugi već proverili i o dokazali, i eto uspeha. Tačka.

Hidroelektrana Vučje (Vikipedija)

Idemo dalje. E sad, na ovu ministarovu isključivu izjavu koja nije politički korektna, nameće se pitanje kako odvojiti dobre od loših projektata obnovljivih izvora energije ili, još jasnije, kako da se iskoriste prirodni potencijali a da ne poremetimo eko sistem? U našem slučaju hidrotokova. Ova upitanost je rebus cele priče.

Najbolje što se može učiniti dok reka teče jeste da je pustimo da teče. Gde je problem?

Iako bi naslov ove kolumne podjednako i opravdano mogao glasiti: Nekontrolisana gradnja mini HE isušuje Srbiju. Naime, pošast energetskog ludila zahvatila je ceo region. U ovom slučaju  zadržaću se na zapadnoj Sebiji, meni bliskim i poznatim rekama nad kojima se nadvija veoma taman oblak remećenja prirodne harmonije što vremenom može proizvesti negativne promene u životnoj sredini.

Srećom da svaka od tih planiranih mini
HE nikad neće ni zaživeti jer su kao
idejni projekti promašene.

Gorenavedeni plan se sprovodi godinama, neprimetno, bez glasa javnog mnjenja, vaninstitucionalno, samovoljom opštinskih komisija sastavljenih od poslušnih kvazistručnjaka što u prostorne planove ucrtavaju na desetine lokacija, za koje bi se izdavale dozvole za izgradnju cevnih mini hidroelektrane. Da glupost bude veća tek te lokacije su promašaji, kako finansijski tako i geodetski. Za neukazivanje na opasnosti po prirodno okruženje i, posredno, komunalne potrebe bliskih naselja kada bi projekat zaživeo, to bi rezultiralo brukom. Srećom da svaka od tih planiranih mini HE nikad neće ni zaživeti jer su kao idejni projekti promašene.

I u tom delu iskaza je ministar u pravu. Zato što su sve cevne do jedne uvedene u protokol odlučivanja kao mini protočne hidroelektrane, dok se u stvari radi o namernoj zameni pojma za derivacione elektrane, koje svoj kinetički energetski potencijal dobijaju odlivanjem ogromnog dela vodenog toka u cevovode, uzimanjem direktno iz rečnog korita, pa ono nizvodno više kilometara ostaje potpuno suvo.

Tu ima jedna pravna zamka – zato što se za sve zamišljene hidroelektrane tipa „malih”, dozvole dobijaju ubrzanim postupkom, naravno zakonom izmeštenim sa lokalnog na nivo ministarstava i, gle čuda, za sve dosadašnje projekte mišljenje o uticaju na životnu srdinu daje samo jedna organizacija.

Solotouška reka (Vikipedija)

Evo par loših primera iz takve prakse na rečicama Kopaonika i Vlasinskog platoa govori nam da bahati investitori uzimaju svaku kap iz toka, iako su im idejnim projektima fusnote pune biološke održivosti, minimalnih i optimalnih protoka i godišnje vremenske ograničenosti broja radnih sati.

Da zaključim: izgradnja 700 malih HE, sa desetinama kilometara tokova reka u cevima, rezultirala bi uništenjem okoline, problematičnim snabdevanjem naselja vodom, povećanom verovatnoćom od nekontrolisanih poplava, i sve to zbog čega? To sve mogu izazvati sadašnje koncesije privatnim licima i firmama, od kojih će elektroenergetska mreža odnosno država, kupovati struju novcem dobijenim od građana. Postoji doduše i jedna, nama tako svojstvena logičnost, korupcije i ulazak investicija-novca, kome će država teško proveriti poreklo i legalne tokove.

Zar u iznetom ima bilo kakve nelogičnosti, jer potencijalne štete ne postoje za one projekte koji odgovaraju svetskim standardima o nenarušavanju eko sistema i kompatibilnosti mikro HE sa sredinom na kojoj se postavlja.

Rešenje moramo naći, ono je u sferi ravnoteže između potreba i obaveza prema prirodi. Onako kako su to radili naši mudri preci sa vodenicama. Prvo treba isključiti gramzivost finansijera, jer pojma nemaju o mogućnostima koje ove reke i rečice mogu dati ulagačima. Svi sanjaju brzu i laku zaradu. E od tog posla nema ništa samo će baciti kapital u nepotrebne brane i kilometrima ukopane cevi koje znače smrt za bistre planinske reke.

O autoru

Stanko Stojiljković

2 komentara

  • Gospodin Nikolić ima neobične uglove posmatranja pojava. Meni se čini da je ovoga puta pogodio u samo središte teme koja se nama čitaocima u medijima servira na svakojake načine. Čudi me što nema osporavalaca, a još više podržavalaca ovakvih ideja, Mihailo Cvetković

    • @Mihailo Cvetković
      Hvala na komentaru,
      Dobro ste primetili, imao sam ideju da nametnem temu širem auditorijumu.
      Otprilike za sada nije uspelo, jer većinu ljudi ne zamimaju obične stvari koje život znače. Živimo u svetu iluzija koje nam deformišu realno stanje gledanja u budućnost.
      Moje ideje nisu nove one su formirane dugi niz godina upravo čitajuće ‘staru’ GALAKCIJU iz koje je mlad čovek moga mnogo praktičnog da nauči.
      Nekada je Galaksija posvećivala ogroman prostor, alternativnim izvorima energije, sunca, vetra, vode. U raspravi su učestvovali naši poznati stručnavi a kometare slali čitaoci od Slovenije do Makedonije.
      Te činjenice govore sve.
      U sledećem prilogu pokušaći da odgovorim na pitanje
      – Jesu li MHE zaista štetne po okolinu koji tip ili model primenuti na naše uslove?
      Znači da bide na korist lokalnoj zajednici i da investitorima donosi povraćaj uloženog.
      Rešenja ima treba da ga društvo prihvatiti.
      Učimo od drugoh koji to već primenjuju.
      Pozdrav

Ostavite komentar