LESTVICE ŽIVOTA

SEKS IZVOR OKREPLJENJA     

398 pregleda

Granice dostupnih uživanja su praktično ostale nepromenjene, jer im Evropa (više od hiljadu godina posle Ovidija i Lukrecija) nije imala šta dodati. 

Ana Pavlović

Suprotno očekivanom, zadovoljstva seksa su se kroz vekove pre sužavala nego što su se proširivala. Premda je čudo koje čini da ksenofobične privuče, čini se da mu još nije pošlo za rukom da proizvede ni delić osećanja i(li) razumevanja od kapaciteta kojim inače raspolaže.

Paganske religije su učile kako seksualnim odnosom zadobiti nešto od topline i sigurnosti koje pruža, primerice, majčina kuhinja. Po njima je svet jedna velika perpetuum mobile mašina: nebo je plodilo zemlju svojom rosom, a svako sparivanje je bilo deo ovog neprekidnog procesa samoobnavljanja, i to ne nekog poganog čina već jedne potvrde srodstva sa celom prirodom. Tako je Šiva sopstvenim zadovoljstvom prilikom oplođavanja žena slao poruku sledbenicima da svoje seksualne nagone imaju smatrati božanskim.

Deo zdravog življenja

Zadovoljenje koje je nosilo osećaj da smo deo celine bilo je pojačano onim da se može lično doprineti opstanku sveta, jer je čovek morao prirodu da ohrabruje, barem jednako koliko joj je i zahvaljivao. Istočnoafričko pleme Masai činilo je to kroz periodične svetkovine ljubavi: tokom nekoliko meseci sve zabrane druženja i venčavanja bile bi ukidane, i ljudi su se pribirali sa područja udaljenih stotinama milja ne bi li pred svojim sveštenicima plodili zemlju, životinje, te sami sebe međusobno. Osim majki i sestara, sve ostale kombinacije su bile prihvatljive.

Kinezi su od seksualnog čina stvorili
izvor okrepljenja tako što su ga stavili
u centarsvog sistema medicine i
istaklinjegovu značajnu ulogu, kako
preventivnutako i terapijsku.

Ti događaji nisu bili orgastični, već su za cilj imali da simbolički vrednuju život. „Seks je naporan rad”, poverila je Kikuju žena izvesnom antropologu, „čovek nema vremena za priču” ‒ što nikako ne umanjuje količinu (ovako teško zarađenog) zadovoljstva.

Kinezi su od seksualnog čina stvorili izvor okrepljenja tako što su ga stavili u centar svog sistema medicine i istakli njegovu značajnu ulogu, kako preventivnu tako i terapijsku. Tako su se muškarci snažili učestalim polnim odnosima kroz koje su, sjedinjavajući jin i jang, proizvodili energiju. Budući da životni sokovi koji održavaju zemljino tlo u dobrom stanju i produžavaju život ‒ jesu produkt žena, muškarci su bili u obavezi da im priušte podjednako uživanje.

Istovremeno, i u Evropi je drevni folklor opominjao da nijedno začeće nije moguće ako žena ne dosegne vrhunac. Neplodnost, po Kalpeperovom „Uputstvu za babice” iz 1656, prouzrokovana je „nedostatkom ljubavi između muškarca i žene”. Oni koji danas seksualnu aktivnost smatraju sastojkom zdravog življenja ukorenjeni su u ovim paganskim tradicijama posvećenim (kako naglašavaju i taoisti) „jednostavnoj i razdraganoj umetnosti življenja samo u svrhu življenja”.

Negde oko 450. godine tehnike seksualnog
uživanja opsežno su opisane u „Kama
sutri”, sažetku mnogih radova koje je
sačinioasketski celibata Vatsjajana.

Ipak, poput otvaranja egzotičnih restorana usled nedovoljno zabavnih klasičnih recepata, neki su u egzotičnim krevetima tragali za zabavom radi zabave. Nažalost ‒ dok se gastronomija (posledičnim razvitkom trgovine, transporta i turizma) širila i neprestano razvijala, dotle je erotska mašta, čini se, stagnirala. Negde oko 450. godine tehnike seksualnog uživanja opsežno su opisane u „Kama sutri”, sažetku mnogih radova koje je sačinio asketski celibata Vatsjajana. Granice dostupnih uživanja su praktično ostale nepromenjene, jer im Evropa (više od hiljadu godina posle Ovidija i Lukrecija) nije imala šta dodati.

Pornografija je raspolagala sopstvenim svetim knjigama, a poklonici su težili da postanu zavisni od neke naročite opsesije. Fantazije koje su se nastanile u umove ljubavnika usredsredile su se, pre svega, na osvajanje, prevlast i potčinjavanje, kao da je najobičniji odnos dostupan van kreveta stvorio bedem oko kreveta. Nije bilo istinske pobune u tome što se maštalo o činjenju zabranjenih dela, ili zavedenosti od zabranjenog obožavaoca.

Iako je svako naredno pokolenje ovo fantaziranje doživljavalo kao ključ slobode, ono je zapravo predstavljalo samo zatezanje iste stare omče ‒ ili jedne u skromnom nizu omči ‒ oko vlastite mašte.

(Izvor RTS)

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar