MEĐU IZMEĐU

SIBIRSKA VRATA PAKLA

929 pregleda
Batajka krater (Aleksandar Gabišev)

U tundrama niotkuda iskrsavaju velike rupe, a jedna od najvećih jeste Bagatajka krater koji se neprekidno povećava.

U tundrama Sibira niotkuda iskrsavaju velike rupe, jer se tanki slojevi leda koji su ih prektivali sve brže otapaju. Novo istraživanje je pokazalo da je jedna od najvećih Bagatajka krater, 660 kilometara na severoistoku od glavnog grada Jakuutije – Jakutska, koji su domoroci odavno prozvali „vratima u podzemni svet”. Sada se pomalja sve više ispod 200.000 godina starog „klimatskog prekrivača”.

Iz godine u godine je sve
dublji, a pojavio se šezdesetih
godina prošlog stoleća.

Ne samo da je najveći te vrste, gotovo kilometar dugačak i 86 metara dubok, već se neprestano uvećava. Istraživači iz Instituta Alfred Vegener (Nemačka) otkrili su da je čeoni zid rastao godišnje 10 metara u proseku u protekloj deceniji posmatranja, a u toplijim godinama trostruko više.

U mesecima mesecima sa otopljavanjem na severnoj hemisferi stići će do obližnje doline,
što bi moglo dovesti do još više urušavanja okolnog zemljišta. Iz godine u godine je sve dublji. Pojavio se, inače, šezdesetih godina prošlog stoleća kada je na tom području iskrčena šuma. Velika poplava 2008. pogoršala je stanje.

Naučnici to zovu pozitivnom
povratnom spregom: zagrevanje
ubrzava zagrevanje.

Procenjuje se da u večitom ledu (permafrost) zarobljena otprilike ista količina ugljenika kao u Zemljinom gasovitom omotaču. S nastavljanjem sveopšteg otopljavanja, oslobođeni gasovi „staklene bašte” završiće u atmosferi, što će, svakako, pospešiti dalje zagrevanje površine planete. Naučnici to zovu pozitivnom povratnom spregom: zagrevanje ubrzava zagrevanje.

Na površinu su isplivala zamrznuta stabla, uzorci polena, ostaci muflona i mamuta, pa i 4.400 godina starog konja.

Dok je većina naše planete prošla kroz razdoblja hlađenja i zagrevanja u minulih 200.000 godina, klimatska istorija Sibira je veoma nepoznata. Nešto slično se. Vaerovatno, dogodilo
pre oko 10.000 godina, kada je Zemlja izašla iz
poslednjeg ledenog doba.

U međuvremenu je gasova „staklene bašte” više nego pre deset milenijuma: sada čestica ugljen-dioksida ima 400 na milion, a tada ih je bilo 280 na milion.

Mihailo Terzinski

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar