DIGITALNI DOMOROCI

SILICIJUMSKI BEOGRAD

1.397 pregleda
Branko Militunović (Startit)

„Nismo to uradili da bismo se obogatili. Želeli smo da živimo od programiranja igrica”, kaže plavokosi Branko Milutinović (34), koji je visok, atletski građen i ima bokserski nos, opisuje ga ugledni „Blumberg”. I obećava da neće prodati „Nordeus” ili uzimati investicije sa strane.

Tokom odrastanja u Beogradu, sirene su redovno prekidale Branka Milutinovića dok je s drugovima igrao fudbal.

– Kad bi se oglasila sirena, imali ste od pet do deset minuta da potražite sklonište – priča Milutinović, koji danas ima 34 godine. – Gledate kroz prozor kako rakete najpre poleću uvis, a zatim padaju i eksplodiraju. Bilo je kao na filmu.

„Njegov uspeh je neverovatan, a
dolazi sa prostora na kojima to
ne biste očekivali”, kaže Kristijan
Ernandez, bivši izvršni direktor
u kompanijama „Gugl” i „Fejsbuk”.

Bombardovanje je prestalo 1999. i dovelo do konačnog pada bivšeg predsednika Srbije, koji je optužen za ratne zločine, ali je dugotrajni rat uništio ekonomiju. Milutinović, koga su zanimali kompjuteri, bio je dobar đak i stekao je master u oblasti programiranja. A onda je, kao i mnogi drugi ambiciozni mladi Srbi, napustio zemlju čim mu se pružila prva prilika, piše u velikom članku koji je čuveni „Blumberg” posvetio Milutinoviću.

Iz „Majkrosofta” nazad u Beograd

Otišao je u Kopenhagen, gde je našao posao nižeg ranga u korporaciji „Majkrosoft”. Posao je bio dobar, ali mu nije pričinjavao zadovoljstvo. Jedva je čekao da se vrati kući da bi bio uz bolešljivog oca.

Godine 2009, Milutinović i dvojica prijatelja s koledža, Ivan Stojisavljević i Milan Jovović, koji su takođe došli iz Srbije i zaposlili se u „Majkrosoftu”, odlučili su da se vrate. Razmatrali su nekoliko mogućnosti da bi na kraju sastavili ušteđevinu i osnovali kompaniju za video-igre, kojoj su dali ime „Nordeus”. Mislili su da će im novac trajati godinu dana, jer je život u gradu relativno jeftin, i da uvek mogu da nađu drugi posao kao programeri kada im ponestane novca.

– Nismo to uradili da bismo se obogatili. Želeli smo da živimo od programiranja igrica, kaže plavokosi Milutinović, koji je visok, atletski građen i ima bokserski nos, opisuje ga ugledni „Blumberg”.

Jedna ideja bila je dovoljna da zapale internet i zarade milione. Uspeli su u tome i još mnogo više od toga. Napravili su fudbalsku igricu Top Eleven, koja je skinuta sa interneta više od 170 miliona puta i postala kultna među entuzijastima širom sveta. Igrači formiraju timove tako što biraju i razmenjuju igrače, poput menadžera prvoligaškog kluba. Godinu dana posle izlaska na tržište Top Eleven postala je najpopularnija igra na „Fejsbuku”, ispred igara kompanija kao što su Electronic i Zunga.

„Živeti od programiranja” (Nordeus)

Dok su mnoge druge kompanije za aplikacije, ostvarile veliki uspeh i ubrzo nestale bez traga, Top Eleven i dalje se širi. Spada među deset najuspešnijih aplikacija u sedam zemalja, pri čemu je naročito omiljena u Evropi, jugoistočnoj Aziji i Latinskoj Americi. Prošle godine, „Nordeus” je ostvario prihod od preko 75 miliona dolara.

„Ne želimo investitore, hoćemo slobodbu”

– Njegov uspeh je neverovatan, a dolazi sa prostora na kojima to ne biste očekivali – kaže Kristijan Ernandez, bivši izvršni direktor u kompanijama „Gugl” i „Fejsbuk”, koji je danas partner u londonskoj kompaniji White Star.

„Nordeus” zauzima nekoliko spratova
moderne poslovne zgrade u centru grada,
gde rade domaći radnici i više od 30
ljudi izvan Srbije, među njima iz SAD,
Velike Britanije, Francuske i Nemačke.

Već tri nedelje posle debija, Top Eleven postao je profitabilan i tako je sve do sada. Zbog toga Milutinović nikad nije uzimao novac od investitora. Pošto su mali i nemaju finansijskih teškoća, mogu da rade šta god žele – bilo da je reč o kolektivnom godišnjem odmoru na nekom grčkom ostrvu, višegodišnji rad na ambicioznoj igrici koja treba da se pojavi ove godine, ili o tome da postanu jedan od najvećih dobrotvora Srbije.

– Investitori rizičnog kapitala daju vam mnogo novca i ograničavaju vam slobodu. Prvo nas mnogo ne interesuje, a sloboda je najdragocenija stvar – kaže Milutinović.

Deda bio zarobljenik Gestapoa

Milutinović je dobio ime po dedi, šampionu u rvanju i vođi pokreta otpora u okupiranom Beogradu, koji je završio u Gestapovom zatvoru. On mu je i kupio prvi kompjuter.

Milutinovićev otac je bio advokat, ali iz političkih razloga nije mogao da se bavi tim poslom. Očevo i dedino iskustvo pod autoritarnim vlastima uticali su na Milutinovića, koji je u dva intervjua upotrebio reč „sloboda” najmanje 15 puta. S obzirom na to da su se ratovi na Balkanu odigravali daleko od Beograda, nisu previše uticali na njegovo detinjstvo. Provodio je vreme baveći se sportom i igrajući video-igre. Prvi program je napravio kada je imao samo deset godina, a osvajao je medalje na takmičenjima u matematici i fizici.

Među najvećim dobročiniteljima u Srbiji

Uprkos tome, stalno ga je nešto podsećalo na rat. Kada je kao jedanaestogodišnjak operisao slepo crevo, u bolnici je video decu bez udova i siročad, čiji su roditelji ubijeni u ratu, koji je zahvatio veći deo devedesetih godina i okončan intervencijom NATO snaga i raspadom Jugoslavije. Njegova srednja škola neprekidno je primala decu izbeglice iz Hrvatske i drugih susednih oblasti pogođenih ratom.

– Ta deca su bila toliko potresena da ni sa kim nisu razgovarala. Saosećao sam s njima. Svi su saosećali – kaže Milutinović.

Deo profita „Nordeus” je uložio u izgradnju 11 pedijatrijskih odeljenja u bolnicama širom Srbije. U tim bolicama se rodi oko 21.000 beba ili oko trećina od ukupno 65.000 beba rođenih u Srbiji.

– Ranije nismo imali tu opremu, sve je bilo improvizacija. Sve je to namenjeno spasavanju ljudskih života – kaže dr Biljana Pejović, dok pokazuje odeljenje za prevremeno rođene bebe.

Studenti, ostajte u Srbiji

Ove godine Milutinović se udružio s prijateljima iz „Majkorosofta” i kompanijom za mapiranje genoma Seven Bridges Genomics oko inicijative Digital Serbia kako bi podstakao razvoj tehnološkog sektora. On želi da Srbiju u svetu posmatraju izvan konteksta zemlje obeležene ratom, ali je svestan da je za to potrebno vreme. Jedan od najvećih izazova jeste ubeđivanje najboljih studenata da ostanu u zemlji.

„Najbolji da ostanu” (Nordeus)

Jedan dan nakon što je tek svršeni student prihvatio posao u „Nordeusu”, došao je plačući i rekao da ne može da prihvati posao zato što njegov otac želi da prihvati posao van Srbije. Milutinović je pozvao oca, koji nije verovao da digitalna kompanija u Beogradu može da opstane.

– Nisam hteo da dozvolim da ode – kaže on. Milutinović je tri sata ubeđivao oca i na kraju se sin ipak zaposlio kod njega.

„Ponosni smo što smo iz Beograda,
Srbije i što smo počeli ni iz čega.
Hteli smo da budemo slobodni.”

(Branko Milutinović)

„Nordeus” zauzima nekoliko spratova moderne poslovne zgrade u centru grada, gde rade domaći radnici i više od 30 ljudi izvan Srbije, među njima iz SAD, Velike Britanije, Francuske i Nemačke.

Usred Beograda kao u Silicijmskoj dolini

Imaju sve pogodnosti kao i zaposleni u startap kompanijama u Silicijumskoj dolini. Ketering, sladoled i supe koje se pripremaju u mikrotalasnoj pećnici čuvaju se u frižiderima koji su svima na usluzi. Lokalni restoran priprema ajvar specijalno za „Nordeus” (40 tegli mesečno). Pored sale za konferencije je zombi u prirodnoj veličini, a u posebnoj prostoriji su simulatori automobila i naočare za virtualnu stvarnost.

Milutinović je oženjen i ima dvoje dece, živi u stanu iznad majčinog u centru Beograda. Kaže da je tehnološka industrija previše opsednuta bogatstvom i obećava da neće prodati „Nordeus” ili uzimati investicije sa strane. Planira da ograniči broj zaposlenih na 250 ljudi – trenutno ih ima oko 170 – jer će u suprotnom „biti manje zabavno dolaziti na posao svaki dan”. Uprkos tome, priznaje da je uživao u đakonijama kojima su ih častili investitori koji su želeli da ulože u kompaniju.

– Mnogo smo naučili o dobrim vinima, hrani i tartufima i šta je dobar suši – kaže on.

Da li će „Nordeus” ostati nezavisan, zavisi od uspeha u budućnosti. Top Eleven je i dalje veoma popularna igrica među onima koji su spremni da potroše mnogo novca na razne adute koji im omogućavaju da brže napreduju, ali je poznato da su ljubitelji video-igara veoma nepredvidljivi. Milutinović zna da uspeh može da bude prolazan, ali ističe da na osnovu prvih testova prilično siguran da će nova fantazi-igrica Spellsouls biti uspešna. Ako i ne bude, uštedeli su dovoljno novca da podnesu i poneki neuspeh.

– Ponosni smo što smo iz Beograda, Srbije i što smo počeli ni iz čega – kaže on. – Hteli smo da budemo slobodni.

(Adam Satarijano, Blumberg)

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar