SRPSKI PANTEON

SOKRAT I PLATON NAŠE FIZIKE

2.060 pregleda
Akademik Zvonko Marić

Kao naučnika velikog dometa, otvorenog duha i izražene humanosti, neminovno ga je zaintrigiralo pitanje epistemioloških i filozofskih implikacija pojave kvantne mehanike na status fizike i ljudskog saznanja uopšte, što je bio predmet interesovanja tvoraca kvantne mehanike – Bora, Ajnštajna, De Brolja i Hajzenberga.

Akademik Đorđe Šijački

U osvit 18. oktobra 2006. ugasio se telesni život Zvonka Marića (rođen 1931. u Bujanovcu). Nosio je mučnu nemoć bolesti dostojanstveno i bez žalbi, kao što je i svaku drugu životnu tegobu. Njegovo nekoristoljubivo življenje u smrtnome svetu okončalo se bez vapaja i gorčine. Za njega nije bilo granice. Zakoračio je u večnu svetlost kojoj je uvek pripadao.

Granica je ostala pred nama, ali se dveri bogate riznice njegovog blistavog duha nisu zatvorile. Nesebično nam je ostavio svoje naučno delo, svoju filozofsku misao, svoja opredeljenja o važnim životnim pitanjima. Sve izrečeno jezikom čistim kao dijamant, jezikom široko obrazovanog intelektualca, kakvih je sve manje među nama. Da, baš kao dijamant, njegova je reč bila čvrsta i plemenita.

Saznavao je od najvećih
naučnika i harizmatskih
ličnosti tog vremena s
nezasitom strašću.

Njegova misao izbrušena blistavom inteligencijom i neprekidnim saznavanjem lako je nalazila put kako do svojih učitelja u mladosti, tako i do svojih učenika kasnije. Nije prezirao ničije mišljenje, znajući da svaka misao ima svoj trenutak, a svaki čovek svoje mesto.

Bogatstvo istine

Ako bih morao u nekoliko reči da sažmem život Zvonka Marića, izabrao bih mudrost, blagost, skromnost i bogatstvo. Bio je bogat jer je težio istini, uvek zadovoljan materijalnim što ga okružuje, uvek u potrazi za spoznajom, blag jer je svakog primao s mirnom radošću. Mudrost mu je dozvolila da rano spozna da nije na njemu da delo završi, već da mu učenje i stvaranje budu uobičajena navika i svakodnevni posao.

Osnivač teorijske fizike
u nas, naučnik koji je 1986.
u SANU uveo ovu oblast nauke.

Za vreme izrade svog doktorata kod nobelovca Nilsa Bora u Kopenhagenu, Atini nuklearne fizike tog vremena, začelo se u Zvonku Mariću ono što će ga učiniti Sokratom i Platonom srpske fizike. Saznavao je od najvećih naučnika i harizmatskih ličnosti tog vremena s nezasitom strašću, kao da jede zrelo grožđe i pije staro vino. Saznavao je o fizici, ali i o filozofiji nauke i njenom humanom aspektu. Izabrao je sebi najbolje učitelje, stekao mudre i časne prijatelje.

Ovo razdoblje bilo je „veliki plavi krug i u njemu zvezda” za Zvonka Marića. S godinama, „veliki plavi krug” širio se zaslugom ovog izvanrednog čoveka. Imao je talenat da sakupi ljude oko sebe, da ih sasluša, posavetuje i poduči, imao je izvanrednu osobinu podarenu velikima da od svakoga nešto nauči i da svaki nauk poštuje.

Osnivač teorijske fizike u nas, naučnik koji je 1986. u SANU uveo ovu oblast nauke, bio je i svestran intelektualac i violinista. Kloneći se formalnih položaja, vladao je svojom plemenitom mišlju i lepotom svoje muzike. U svojoj knjizi „Ogled o fizičkoj realnosti” Zvonko Marić je rekao: „Za fiziku je to ishodište utočište svih pitanja; fizička realnost je predmet njenog istraživanja i određenja”. Ishodište zemaljskog trajanja Zvonka Marića je utočište svetle uspomene na naučnika, koju ćemo čuvati nastavljajući njegovo delo. Postavio je mnoge temelje. Na nama je da zidamo.

Bio je besednik koga smo svi pažljivo slušali, sagovornik koji je umeo da sluša, pronicljivi istraživač, skroman, ali odvažan; strog prema sebi, a blag, ali dosledan prema svojim učenicima i sledbenicima. Jasnog stava, velikog autoriteta, otmene misli, čisto i bez oklevanja izrečene na svakom od pet jezika kojima je govorio, Zvonko Marić, u koga se uvek moglo pouzdati, kome se uvek moglo verovati, čija je svaka reč bila potvrda naučnoj, moralnoj i ljudskoj istini, izneverio je nas smrtne samo jednom: onda kada je napustio nikada s njim dovršen razgovor i zakoračio u večnost.

Biografski podaci, koliko god laskavi, samo su štura informacija o velikanu srpske naučne misli, koga je bilo zadovoljstvo poznavati i čast slediti. Školovao se kao stipendista Ested-Fordove fondacije i CERN-a 1956-58. u Centru za teorijsku fiziku Nilsa Bora u Kopenhagenu. Ova škola je u to vreme bila centar razvoja kvantne teorije i centar rasprava o epistemiološkim i metodološkim problemima kvantne teorije i njene interpretacije. Potom je ostvario istraživačku saradnju sa Teorijskim odeljenjem Instituta za nuklearnu fiziku u Orseju u Francuskoj i Instituta za nuklearna istraživanja u Dubni u Rusiji.

Svestrana ličnost

Zvonko Marić se bavio, takođe, metodološkim i osnovnim problemima kvantne teorije i dugi niz godina sarađivao po ovom pitanju sa grupom istraživača Instituta Poenkare u Parizu. Njegov ovako sveobuhvatni prilaz imao je za rezultat niz značajnih radova iz oblasti nuklearne fizike na niskim i srednjim energijama, na problemima objedinjavanja nuklearne fizike i fizike elementarnih čestica, atomske i molekularne fizike, fundamentalnih pitanja kvantne mehanike i statističke fizike. Ne manje važan je njegov rad na filozofiji i teoriji saznanja.

Kao naučnika velikog dometa, otvorenog duha i izražene humanosti, neminovno ga je zaintrigiralo pitanje epistemioloških i filozofskih implikacija pojave kvantne mehanike na status fizike i ljudskog saznanja uopšte, što je bio predmet interesovanja tvoraca kvantne mehanike – Bora, Ajnštajna, De Brolja i Hajzenberga. U ovoj oblasti najviše je došla do izražaja svestranost i sveobuhvatnost Marićeve ličnosti.

Svoju duboku intelektualnu potrebu da sagleda problem u svim njegovim aspektima zadovoljio je i tako što je proučio delo Alberta Ajnštajna, Nilsa Bora i Ervina Šredingera i napisao studije o značaju njihovog stvaranja za fizičku misao i revoluciju u fizičkim naukama s početka prošlog veka. Rezultat ove analize predstavlja okosnicu njegove monografije „Ogled o fizičkoj realnosti”, za koju je dobio „Nolitovu” nagradu 1987.

Zvonko Marić bio je prvi
profesor kvantne teorije
polja kod nas.

Zvonko Marić je izabran za dopisnog člana SANU 1986, a za redovnog 1991. godine. Zahvaljujući sveobuhvatnosti njegove misli, Zvonko Marić je bio ne samo osnivač, već i duhovni voditelj teorijske fizike u Srbiji. U vreme kada je tvrdio da se procesi rasejanja na jezgrima moraju studirati upotrebom teorije polja, na našim fakultetima se kvantna teorija nije ni predavala. On je inicirao uvođenje ovog predmeta u nastavu fizike na Prirodnomatematičkom fakultetu u Beogradu. Zvonko Marić bio je prvi profesor kvantne teorije polja kod nas. Mnogi njegovi učenici danas su istaknuti istraživači u oblasti kvantne mehanike, fizike elementarnih čestica i gravitacije. Izvanredno širok spektar znanja i istraživački opus Zvonka Marića našao je odjek u radovima mnogih teorijskih fizičara.

Napustio nas je osnivač i doajen teorijske fizike u Srbiji, jedan od osnivača Instituta u Vinči, osnivač i lider teorijske fizike u Institutu za fiziku, jedan od glavnih pokretača i realizatora institucionalne međunarodne saradnje, rukovodilac međudržavnih naučnih projekata Srbije i Francuske, predsednik Društva fizičara Srbije, dobitnik „Nolitove” nagrade, dugogodišnji član Saveta za nauku Srbije, poliglota, filozof, erudita, naučnik sa kojim je moderna, kvantna i relativistička teorijska fizika stupila u SANU.

O autoru

Stanko Stojiljković

1 komentar

  • Da se ne zaboravi,
    Hvala gospodine Šijački.
    Divan nekrolog o smrti i sećanju na jedan plodan život.

Ostavite komentar