ARGUSOV POGLED

SRBIJA BEZ NAUKE U EVROPU

1.596 pregleda
Bezuslovna predaja (Vikipedija)

Na 104 strane izlaganja buduće predsednice srpske vlade, sa ukupno 38.372 reči, nijednom se ne pominje nauka (osim pet puta kroz nazive fakulteta). Zamislite koliko je truda i pažnje moralo da se uloži, pa da se u tekstu od 104 strane, slučajno ne potkrade reč nauka, kao nečega što vam treba, na šta ćete da se oslanjate u radu?!


Prof. dr Branislav Simonović

Srbija je jedna od retkih zemalja kojima nije potrebna nauka i znanje. Znanja ima u izobilju i preliva se na sve strane. Verovatno nema zemlje u svetu u kojoj gotovo svaki građanin zna bolje da sastavi fudbalsku reprezentaciju od selektora. Gotovo da nema građanina koji ne zna kako je Novak Đoković trebalo da igra da dobio neki od odlučujućih mečeva. Kad god se dogodi neki udes na ulici, sjati se mnogo dokonog i radoznalog sveta. Svako od njih ima svoju verziju onoga što se dogodilo, zna tačno ko je i koliko kriv za udes. U čekaonici svakog doma zdravlja širom Srbije gotovo svi koji čekaju u redu za pregled postaviće vam dijagnozu. I ne samo to, preporučiće vam i terapiju jer je neki njihov bliži ili dalji rođak, prijatelj ili poznanik bolovao od iste bolesti i izlečio se terapijom koju vam kazuje.

Kad vas neko zamoli da mu pozajmite olovku da se potpiše, kazaće vam „hvala”, kad vam je vraća. A kad vas neko pita da mu nešto objasnite ili da ga naučite nečemu što ne zna i vi to učinite, niko vam neće zahvaliti. Čim nekome nešto objasnite ili ga naučite nečemu što nije znao, prvo što će vam novo naučeni da kaže jeste: „pa ja sam to znao”. Zato i nema onog „hvala”.

Jasno je, valjda, svima kakva se poruka s najvišeg mesta šalje svim školovanim ljudima, a i celom svetu. Da Srbija srlja u Evropu bez nauke.

U pristupnom izlaganju (ili srpski rečeno u ekspozeu) buduće predsednice Vlade Srbije, održanom pred izabranim predstavnicima naroda (partija) Srbije na Vidovdan 2017. godine uopšte se ne pominje reč nauka. Na 104 strane izlaganja, sa ukupno 38.372 reči, nijednom se ne pominje nauka (osim pet puta kroz nazive fakulteta). Zamislite koliko je truda i pažnje moralo da se uloži, pa da se u tekstu od 104 strane, slučajno ne potkrade reč nauka, kao nečega što vam treba, na šta ćete da se oslanjate u radu.

A gde ti je doktorat? (Vikipedija)

Jasno je, valjda, svima kakva se poruka s najvišeg mesta šalje svim školovanim ljudima, a i celom svetu. Da Srbija srlja u Evropu bez nauke. Ne verujem da buduća premijerka nije stigla da sazna da u vladi koju sastavlja ima i ministra za prosvetu i za nauku. Znači, u naredne četiri godine, a verovatno i mnogo duže, nauka nije uopšte potrebna Srbiji, čim je precrtana s najvišeg mesta.

Dobronamerni građanin se pita kako to da niko od 250 izabranih predstavnika naroda nije postavio pitanje budućoj predsednici kako će sve ono što je na 104 strane ispisala da postigne bez nauke. Ne čudi što to nisu uradili predstavnici većine. Oni su predlaganjem nekoliko stotina amandmana na Zakon o budžetu radi njegovog poboljšanja, pa onda naglim odustajanjem od svih predloženih poboljšanja, pokazali da im nije stalo da građani Srbije dobiju bolji budžet. Zašto bi inače odustali od svih amandmana kojima su tražili poboljšanja, ako im je imalo stalo do građana? A predstavnici opozicije su, dok su bili na vlasti, pokazali koliko im je stalo do boljitka građanima.

Buduća predsednica srpske vlade znala je, još pre nego što je stupila na dužnost, da u Srbiji svi znaju sve o svemu bez ostatka i da se u sve razumeju. Pa pošto je to dobro znala, sigurno je znala da to isto važi i za njene buduće ministre. Zbog toga i nije morala mnogo da se upinje i da lupa glavu koji će resor kome da dodeli. Unutrašnji ili spoljni poslovi, socijala ili odbrana, saobraćaj ili građevinarstvo, trgovina ili digitalizacija i veze, sve mu to dođe na isto.

Ni državna statistika ne može blagovremeno da ažurira broj diplomiranih i novopečenih doktora.

Svi znaju sve o svemu, pa uopšte nije važno koji će resor kome da se zalomi. Važno je jedino da taj resor donosi što više mesta u nadzornim odborima državnih preduzeća i da ima što veći budžet na raspolaganju. Zato što je i stranka koja ih je predložila prepuna onih koji sve znaju o svemu. Koji jedva čekaju da uskoče u neki nadzorni odborčić ili da štrpnu deo iz budžeta kroz javne nabavke. („Sve radimo javno, da ne bi izgledalo da radimo tajno”).

I pored ogromnog znanja koje se preliva na sve strane, nove demokratske vlasti su omogućile svima da, preko noći i uz izvestan trošak, svoje veliko znanje i formalizuju. Širom Srbije otvoreni su brojni super i hipermarketi, u kojima može da se kupi sve, od igle do diplome (ne samo obične i master, već i doktorske). Kupcima takvih diploma uopšte nije važno što su one samo za unutrašnju upotrebu, posebno za državnu službu. Ni državna statistika ne može blagovremeno da ažurira broj diplomiranih i novopečenih doktora. Zato što nema toliko činovnika koji bi ispred svakog supermarketa zavirivali u potrošačku korpu i brojali kupljene diplome.

Ako se dobro sećam, diploma još nije ušla u prosečnu potrošačku korpu. Imajući na umu da promet diploma u supermarketima ubrzano raste, može da se očekuje da ih naša statistika uskoro uvrsti u prosečnu potrošačku korpu. Stvari s prometom diploma menjaju se iz sata u sat. Tako se dešava da brat ne zna koju diplomu ima njegov rođeni brat. Moguće je da bio dva dana na putu, pa nije mogao da zna u koji je supermarket njegov brat išao u kupovinu. A i bolje je kad se prvo dobije nameštenje. Tada nameštenik zna koja diploma naviše odgovara mestu na koje je imenovan, pa može da ode u tačno određeni supermarket i da kupi odgovarajuću diplomu.

Sve su to blagodeti privođenja Srbije u Evropsku uniju. Liberalizacija celokupnog tržišta, jedna je od (neo)liberalnih dogmi koju su nam poturili uz demokratiju. A dobro se zna da čim ima dogmi, mora da ima i dogmatika koji sprovode dogme. I šta je gore moglo da nas snađe od liberalnih dogmatika? Budući da su liberalni takvi dogmatici su slobodni da rade sve što požele ili pomisle.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar