SRICANJE ISTORIJE

SRBIN PRVI ČASOMERNIK

1.024 pregleda

Lazar, crnorizac i hilandarac, rodom iz Prizrena, 1404. godine je osmislio, izradio i postavio prvi časovnik u Rusiji na pročelju stupa dvora Velikog kneza u Moskovskom Kremlju. Časovnik je radio bez prekida punih 217 godina.

Prof. dr Predrag Ristić

Prof. dr Predrag Ristić

Časovnik je po potrebi svoga vremena imao samo jednu nepokretnu kazaljku, dok su se diskovi brojčanika sa ćirilskim brojevima okretali. Prvi disk pokazivao je zemaljske časove, ostali su pokazivali položaje planeta.

Do tada je budni zvonar pomno posmatrajući sunce i sunčanik označavao udarcem čekića u zvono samo dnevne časove, i to je mogao da čini kada je bilo sunca. Noću bi vreme utonulo u mrak bez kraja i početka.

Pretpostavljena srpska
časovničarska škola, svakako,
nije beslovesno umnožavala
zupčanike čime bi se sva posvećena
tajna zanata svodila na slepo kopiranje.

Odjednom, dolaskom Srbina Lazara, dogodilo se neviđeno čudo. Nije se više na stupu pojavljivao živ čovek, već mehanizam u obliku čoveka, koji je udarcem čekića označavao časove, ne samo dnevne već i noćne kako je zapisano.

Helicentrični brojčanik

Nikonovski letopis i drugi kratki zapisi svedoče, pak, da je uzgred Lazarev brojčanik bio model heliocentričnog sistema. Lazar, međutim, sigurno nije bio vuk samotnjak, koji je sve to sam izmislio.

Njegov podvig u Moskvi je samo bio nošen valom viševekovne – u saboru znanja –  jelinsko-romejske tradicije i posvećene zanatske veštine koja se uporno prenosila još od obeliska drevnog Misira, pa preko Aleksandrije i njenih klepsidri i Museona, u kome je Aristarh još u 4. veku pre Hrista upoređenjem senki obeliska i bunara proračunao veličinu okrugle Zemlje i veličinu Sunca oko kojeg se Zemlja okreće, zatim atinske ,,Kule vetrova”, pa 24-oro vrata klepsidre na Svetoj Sofiji u Carigradu čiji je mehanizam ,,bučno tandrkao”, sve do pretpostavljene prizrenske časovničarske škole odakle je potekao.

Napomenimo da su samo
legende večne, kao i ova
ovde predočena, zapisana u
ruskom letopisu iz 16. veka, a
da su naučne istine podložne promenama.

Pretpostavljena srpska časovničarska škola, svakako, nije beslovesno umnožavala zupčanike čime bi se sva posvećena tajna zanata svodila na slepo kopiranje. Treba uzeti i obzir da je u Prizrenu boravio slavni polihistor Teodor Metohit koji je tu pisao i podučavao Evklidove aksiome, prenoseći nauku carigradskih universiteta, pa je čvrsta pretpostavka da je i sam Lazar bio učeni polihistor, jer je očigledno nosio u sebi ono pravoslavno, vaseljensko što je dovelo do modela heliocentričnog sitema.

Despotovo časovnik

Ostaje još i pitanje: Ko je izradio časovnik na dvoru despota Stefana, ,,čija su se zvona čula na dan hoda?”.

O Lazaru časovničaru možemo da postavimo još mnoštvo slobodnih teza, ali prvenstveni cilj ove kratke beleške jeste da se vaskrsne i oživi svojevremeno zapisana legenda i da joj se postavi duhovno i umetničko otvrđenje za uspešan početak fundamentalnog naučnog istraživanja koje će najzad, nadajmo se, preuzeti institucije kako u Rusiji tako i u Srbiji.

Napomenimo da su samo legende večne, kao i ova ovde predočena, zapisana u ruskom letopisu iz 16. veka, a da su naučne istine podložne promenama.

,,U leto 6912. (1404) veliki knez (Vasilij Prvi) naumi časnik (časovnik) i postavi ga na svome dvoru kod crkve Sv. Blagovesti. Ovaj se pak časnik naziva časomer, i svaki (puni) čas udara čekićem o zvono, odmeravajući i odbrojavajući časove dnevne i noćne; ne udaraše čovek nego (ono) čoveku nalik, samozvono i samopokretno, čudnovato lepo nekako, stvoreno čovečijom oštroumnošću, premaštovito i premudro. Majstor i umetnik ovoga bejaše neki monah, koji je došao sa Svete Gore, rodom Srbin, po imenu Lazar, a cena ovom bejaše više od 150 rubalja.”

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar