GAGARINOVI PUTOKAZI

SRPSKI SATELIT

2.320 pregleda
Sputnjik-1 (Vikipedija)

Dokumentacija je prosleđena Ministarstvu za nauku, Novosadskom univerzitetu i Katedri za vojno mašinstvo Mašinskog fakulteta u Beogradu. Usledilo je nekoliko pokušaja da „Tesla-1” započne kao projekat od nacionalnog strateškog značaja, ali nije bilo ikakvih reakcija.

Mr Grujica S. Ivanović

Posle lansiranja prvog „Sputnjika” (oktobar 1957) vazduhoplovni inženjeri, diplomci Mašinskog fakulteta u Beogradu koji su učestvovali u projektovanju naših prvih aviona, pokrenuli su razgovore o letu u kosmos. Vodeću ulogu imao je Milivoj Jugin.

Te 1957. u selu Lozovik, nadomak Ivanjice, profesor geografije Rade Marković osnovao je vazduhoplovno-raketni klub, koji je posle slanja prvog čoveka u kosmos preimenovan u Klub mladih astronautičara „Jurij Gagarin”.

Tadašnje rukovodstvo SFRJ
je snažno podržavalo kosmičke
zamisli Milivoja Jugina.
Tako je 1967. u Beogradu otvorena
prva izložba „Kosmos miru”.

Kada je Jurij Gagarin poleteo (april 1961), iz TV Beograd je stigao poziv u Vazduhoplovnotehnički institut u Žarkovu da pošalju nekoga ko bi prokomentarisao ovaj istorijski događaj. Pre toga dipl. inž. Milivoj Jugin je nekoliko puta gostovao komentarišući prve automatske misije na Mesec.

Prvi kosmonaut koji je posetio Jugoslaviju bio je German Titov, drugi čovek u orbiti. Za razliku od Gagarina, on je u jesen 1961. u svoju svetsku turneju uvrstio Beograd. Sledeće godine našu zemlju posetili su prvi Amerikanac u orbiti Džon Glen i treći sovjetski kosmonaut, Andrijan Nikolajev.

Prijatelj Srbije

Tadašnje rukovodstvo SFRJ je snažno podržavalo kosmičke zamisli Milivoja Jugina. Tako je 1967. u Beogradu otvorena prva izložba „Kosmos miru” koja je, koliko mi je poznato, bila prva u svetu posvećena kosmičkim istraživanjima, sa eksponatima SSSR, SAD i evropskih zemalja. Specijalni gost bio je proslavljeni sovjetski kosmonaut Pavel Popovič, veliki prijatelj Srbije.

Stariji čitaoci se, nesumnjivo, sećaju kada su Beograd posetili prvi ljudi s Meseca, astronauti Nil Armstrong, Edvin Oldrin i Majkl Kolins.
Sledeća izložba „Kosmos miru” održana je u junu 1971. Pored kosmonauta Pavela Popoviča, gost je bio legendarni američki astronaut Tomas Steford, komandant misije „Apolo-10”, kojom je u maju 1969. obavljena generalna proba uoči prvog spuštanja ljudi na Mesec.

Sovjeti su, pored ostalog, prikazali sletajući aparat kosmičkog broda „Sojuz”, „Lunohod”, i „Lunu-16” koja je prva sa Meseca donela uzorke tla, a štand NASA (SAD), uz nekoliko izložaka, krasili su kapsula „Apola-10” u kojoj je oko Meseca, upravo, leteo Tomas Steford, i kamenje s Meseca.

U našim gradovima i selima otvarani su raketni klubovi (bio sam član jednog od njih), a selo su posetili kosmonauti Nikolajev, Popovič, Titov, Vladimir Šatalov, Vitalij Sevastjanov, akademik Valentin Sjedov.

Neumorni Milivoj Jugin
pokrenuo je inicijativu da
se pri vladi SFRJ ustanovi
Kosmička agencija Jugoslavije.

Pored redovnog pojavljivanja Milivoja Jugina na televiziji, radiju i u novinama, veliku ulogu u popularizaciji kosmosa imali su časopisi „Vasiona” (izlazi pod pokroviteljstvom Astronomskog društva „Ruđer Bošković” od ranih pedesetih, inače najstariji evropski astronomski časopis), „Kosmoplov” (pokrenut krajem šezdesetih) i čuvena „Galaksija” (koja je pod rukovodstvom Gavrila Vučkovića i Tanasija Gavranovića pod okriljem BIGZ-a 1972. odmenila „Kosmoplov”).

Brežnjevljev poziv

U to vreme neumorni Milivoj Jugin pokrenuo je inicijativu da se pri vladi SFRJ ustanovi Kosmička agencija Jugoslavije. Predlog nije prihvaćen, ali je pri Saveznom izvršnom veću osnovana Komisija za mirnodopska kosmička istraživanja, koja je pod pokroviteljstvom Međunarodne astonautičke federacije (IAF) 1978. organizovala u Dubrovniku 29. Međunarodni astronautički kongres (IAC). Pored ostalog, gosti su bili kosmonauti Leonid Leonov, Valerij Kubasov i Pjotr Klimuk. To je poslednji veliki međunarodni kosmički skup u Jugoslaviji.

Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih počela su dramatižna politička zbivanja. Iz Moskve (lično od Leonida Brežnjeva, prvog čoveka SSSR) stigao je predlog Beogradu da pošalje dva pilota da se obučavaju u Zvezdanom gradu pod okriljem „Interkosmosa”. Budući da je najveći broj pilota Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva bio sprskog porekla, došlo je do neslaganja u rukovodstvu države u vezi s tim ko će biti prvi Jugosloven u kosmosu, tako da ponuda nije prihvaćena.

Smrću Josipa Broza Tita i početkom rastakanja SFRJ interesovanje za kosmos ubrzano opada. Poslednje decenija 20. i prvih godina 21. veka kosmonautika u Srbiji, i na balkanskim prostorima, potpuno je potisnuta. Jedino su saradnici-entuzijasti časopisa „Vasiona” i „Galaksija”, a od 2004. i „Astronomija”, pisali o kosmičkim istraživanjima.

Nije mi, nažalost, poznato od kada postoji ideja za lansiranje prvog jugoslovenskog satelita. Prolazeći kroz ovu, kako napisa pesnik Žak Prever „galeriju uspomena”, stižemo u jesen 2008. Tada sam posetio Srbiju i u oktobru na Kolarcu i u Novosadskoj opservatoriji održao predavanja „Čovek i kosmos”.

Dogovoreno je da počne da se
pravi srpski satelit na
osnovama projekta Slavka Stojanova.

Poslednji slajd bio je posvećen ideji da se Srbija, uz podršku vlade, SANU, univerziteta, instituta i privatnih kompanija, uključi u neku od kosmičkih institucija, a pre svih u ESA. Kao što je poznato, članstvo u Evropskoj svemirskoj agenciji nije uslovljeno punopravnim statusom zemlje u EU.

Dokumentacija „Tesle-1”

Posle prezentacije u Novom Sadu, okupili smo se u Opservatoriji i prvi put pokrenuli ideju za lansiranje prvog srpskog satelita. Na tom sastanku su učestvovali urednik časopisa „Astronomija” Aleksandar Zorkić, Dušan Mrđa sa Novosadskog univerziteta i Slavko Stojanov koji je samoinicijativno nacrtao osnovne elemente letelice.

Dogovoreno je da počne da se pravi srpski satelit na osnovama projekta Slavka Stojanova, uz podršku Ministarstva za nauku i privatnih kompanija. Osnovan je tim „Tesla-1” (TGPSS) u koji su ušli: Aleksandar Zorkić, Slavko Stojanov, prof. dr Vladimir Ajdačić, Branislav Kojadinović i Grujica Ivanović.

TGPSS je početkom 2009. pripremio projektnu dokumentaciju, koja se sastoji od sledećih dokumenata:
PSS01 – Predlog koncepcije projekta prvog srpskog satelita Ministarstvu za nauku Srbije;
PSS02 – Organizaciona strukture projekta;
PSS03 – Menadžment projekta i
PSS04 – Tehnički zahtevi i karakteristike satelita „Tesla-1”.

Dokumentacija je prosleđena Ministarstvu za nauku, Novosadskom univerzitetu (prof. dr Ištvan Bikit) i Katedri za vojno mašinstvo Mašinskog fakulteta u Beogradu (prof. dr Đorđe Blagojević). Usledilo je nekoliko pokušaja da se „Tesla-1” pokrene kao projekat od nacionalnog strateškog značaja, ali nije bilo ikakvih reakcija.

Časopis „Astronomija” je objavio članak „Prvi srpski satelit” u kome su navedeni osnovni razlozi zašto Srbija treba da se uključi u kosmička istraživanja.

O autoru

Stanko Stojiljković

1 komentar

  • Kao predsednik Jugoslovenskog astronautičkog raketnog društva, profesor Tatomir Anđelić, počev od 1958, učestvovao je na svim sastancima Internacionalne astronautičke federacije. Dva puta je biran (1967. i 1978.) za potpredsednika ove organizacije za dvogodišnji period.
    U popularizaciji nauke, astronautike i tehnike uopšte u Srbiji, profesor Anđelić učinio je mnogo. Pored stotinu predavanja objavio je i knjigu „Međuplanetne putanje i Čovek u međynlanetnom prostoru“.
    Kao gost Uprave za kosmička istraživanja (NASA) proveo je mesec dana 1967. godine i posetio sve važnije centre kosmičkih istraživanja u SAD-u. Posada Apolo 11 posetila je Beograd samo 90 dana po spuštanju na Mesec i to zahvaljujući, pre svega autoritetu profesora Anđelića
    Prilikom održavanja Kongresa Međunarodne astronautičke federacije u Beogradu organizovane njegovom zaslugom, kao prvom inostranom predstavniku, Komisija za kosmička istraživanja Sovjetske akademije nauka dodelila mu je spomen-plaketu Ciolkovskog i spomen-plaketu Jurija Gagarina.
    Izvor podataka „Zbornik radova Matematičkog instituta 4 (12), 1984“

Ostavite komentar