MEĐU IZMEĐU

SUPERHRANA BANANA

1.695 pregleda
Banana (Vikipedija)

Ko je smestio majmunima, usput i ljudima? Nije lekovita, kako se dugo smatralo, ali može da se pije ako umete da od ploda napravite vino ili pivo. Ali pre toga namirite račun na kasi.

 

Čim je spaze prvi poskakuju od sreće, kad je zgrabe odmah je oljušte i u slast pojedu, samozadovoljno mljackajući. Ni potonji nisu u stanju da joj odole, uz razumljive izuzetke.

Može i crvena i purpurna
Banana je jestivi plod nekoliko vrsta zeljastih biljaka skrivenosemenica. Različite je veličine, boje i čvrstine, obično izdužen i zaobljen, s mekim mesnatim delom bogatim skrobom i pokriven korom koja može biti zelena, žuta, crvena, purpurna ili braon kada uzri. Uzgaja se u najmanje 107 država, prvenstveno zbog ploda, u manjoj meri da bi se on pravila vlakna, vino i pivo. I kao ukrasna biljka.

Jedna od najstarijih voćki, veruje se da je prvo rasla u južnoj Aziji i da se vekovima kasnije proširila na istok i zapad. Muhamedanci su drvo na kojem rastu nazivali rajsko drvo, a Hindusi su verovali da je ono posvećeno njihovoj bogilji Kali.

Početkom 16. veka sveštenik Toma de Barlanga preneo je koren u Novi svet i nadajući se da će ovim slatkim voćem zlatne boje zadobiti prijeljstvo Indijanaca i lakše ih pokrstiti. Iz ovih nekoliko stručaka iznikle su banane koje se danas gaje na ogromnim plantažama u tropskim krajevima Severne, Srednje i Južne Amerike.

Indijanci su koristili plod banane na više načina. Pržili su je pre nego što sazre i jeli umesto hleba, barili je kao povrće, dodavali jelima, sušili je kao što se služe smokve, čak su i pravili jaka pića.

Decenijama se pripovedalo i propovedalo da je banana superhrana. Koliko puta ste čuli ili pročitali da je baš ona najkorisnija za ljudsko zdravlje? Ne opsedaju li vas svakodnevno sa novinskih stranica i malih ekrana i upućeni i neupućeni da u jelovnik uvrstite ovu ili onu namirnicu. Prethodno treba da namirite račun na kasi. „Plati, pa nosi” – poručuju s jednog oglasa! (Izvinite, nismo znali da nam je novčanik danas prazan)!

Kakvu tajnu krije voćka koja
neke navede na bezobrazna
poređenja? Ne žurite sa
skidanjem kore!!

Ni omiljena majmunska (i ljudska) poslastica nijednom nije izostavljena. Kakvu tajnu krije voćka koja neke smesta navede na bezobrazna poređenja?
Pozivajući se na lekarska i nutricionistička svedočenja, kompanija „Junajtid frut” je na prelazu u 20. stoleće obasula Amerikance napadnim porukama da je plod biljke koja je, verovatno, prvi put počela da se uzgaja na Papui Novoj Gvineji – dragocen u ishrani.

Čak je izdala knjižicu „Hranljive vrednosti banane”, pozivajući se na tvrdnju „Časopisa Američkog medicinskog udruženja” da u neoljuštenu bananu ne može da prodre nijedna zarazna klica. Ne žurite sa skidanjem kore, strpite se malo!

Brojni stručnjaci nisu se nimalo libili da jemče kako se odlikuje lekovitim svojstvima! Lekarima nije preostalo drugo: supervoćku su prepisivali obolelima za koje u to vreme nije postojala nada u izlečenje, kao što je jedna vrsta autoimunog obolenja sa izraženom naslednom preosetljivošću na protein gluten.

Čuveni američki pedijatar Sidni Has je nekolicini malenih bolesnika preporučio svakodnevne obroke od banane i mleka, kojima su povremeno pridodavani supa, želatin i pomalo mesa.

U članku iz 1924. godine napisao je da je ishod bio iznenađujući: od desetoro lečene dece, osmoro je doživelo oporavak, praćen povećanjem visine i težine. Za dvoje je saopštio da se nisu povinovala njegovim strogim savetima. Brže-bolje je pohitao da vidljivo poboljšanje pripiše zagonetnom enzimu.

Za bananama je nastala istinska pomama 1934. godine: dr Džordž Harop iz Džon Hopkins bolnice obznanio je da se šećerna bolest nije povukla kod obolelih, ali su svi koji su je imali u svojim obrocima prilično smršali. Lišavanje viška kilograma oduvek je bilo primaljivo, osobito ako se pripiše tropskoj voćki. Narode, navali na obrano mleko s bananom!
I preko noći je navalio, ne čekajući da svane.

Ni danas bananoljupci ne prestaju da je veličaju, uspevaju da je nahvale na najposećenijim sajtovovima na internetu. Zasluge se delom pripisuju tome da je već ustoličena kao superhrana. Ugledni list „Njujork tajms” otišao je korak dalje 1932. s člankom „Banana je od pomoći bolesnom detetu”. Niste saglasni?

A onda se pojavio holandski
naučnik Viljem Dike koji je
dokazao da banane nemaju
izvikano lekovito svojstvo.

Drugi svetski rat ju je uzdigao na presto poželjnosti, jer su iz SAD prepuni teretni brodovi upućivani na ratište. Nedeljnik „Njuzvik” i dnevnik „Njujork tajms” zabeleželi su potresne ispovesti majki koje su tumarale gradovima tražeći banane za svoje obolele mališane. Umešao se dotični Sidni Has pravdajući „Junajtid frut” da čini sve što može da ugodi kupcima.

U kompaniji su zadovoljno trljali ruke, predanje je iz dana u dan sticalo sve više poklonika. Pedijatar Vilijam Fredi je šezdestih godina u novinskim napisima i knjigama savetovao majke da već od četvrte ili pete sedmice počnu bebe da kljukaju bananama, ne čekajući da napune četiri ili pet meseci! Majke su se pokorno utrkivale, šta bi drugo?

A onda se pojavio holandski naučnik Viljem Dike koji je dokazao da banane nemaju izvikano lekovito svojstvo, čak ni kod autoimunog obolenja sa izraženom naslednom preosetljivošću na gluten. Ode sanak pusti! Kao što ovi bolesnici znaju, bolest je i dalje neizlečiva, zato moraju da se uzdrže od unosa glutena.

Banana je, ipak, samo banana.

Stanislav Ostrovski

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar