VREMENSKA MAŠINA

TAJNA ĆILIBARSKE SOBE

2.024 pregleda
Osmo svetsko čudo (Vikipedija)

Jedni veruju da je svih dvadeset šest kutija uništeno prilikom bombardovanja. Drugi kažu da je blago preživelo bombardovanje, ali ne i vatre koje su podmetale sovjetske trupe. Treći tvrde da se nalazi u napuštenim rudnicima Poljske, četvrti da blago leži na dnu Baltičkog mora… Ne postoji saglasnost čak ni povodom godine kada je Ćilibarska soba nestala – da li je to bilo krajem 1944. ili početkom 1945.

Kažu da pobedniku ide ratni plen, ali Hitlerovi nacisti su bili nezasiti. U okviru plana za preoblikovanje sveta u kome bi Nemačka bila centralna sila, nacisti su sistematski isplanirali kako da prisvoje velika umetnička dela, koja je trebalo da budu izložena u njihovoj otadžbini. Najveći plen kog su se dokopali bila je ruska Ćilibarska soba, koju neki smatraju „osmim svetskim čudom”.

Za izradu utrošeno je neverovatnih šest
tona ćilibara. Da bi ta čudesna barokna soba
bila napravljena, angažovano je na hiljade
rudara i na stotine zanatlija.

Na ceni zbog divne boje, ćilibar sam po sebi nije toliko vredan. To je fosilna smola nastala od praistorijskog drveća, starog između trideset i pedeset miliona godina. Međutim, u rukama veštih zanatlija ta fosilna smola može da se pretvori u jedinstveno blago, kakvo su bile ploče kojima je obložena poznata Ćilibarska soba. Za izradu te sobe utrošeno je neverovatnih šest tona ćilibara.

Da bi ta čudesna barokna soba od ćilibara bila napravljena, angažovano je na hiljade rudara i na stotine zanatlija.

Kopija u Carskom selu

Originalna Ćilibarska soba, koju su nacisti odneli, toliko je značila ruskom narodu da su se dvadeset četiri godine posvetili izradi njene kopije. Rekonstrukcija je počela 1979. godine i rađena je prema fotografijama originalne sobe. Javnosti je predstavljena 2003. godine u Carskom selu povodom tristote godišnjice Sankt Peterburga.

Paneli od ćilibara obloženi su dragim kamenjem i zlatom, a na pojedinim mestima ugrađene su slike, mozaici i minijaturne skulpture. Teško je i zamisliti koliko rada, znoja i mašte je bilo uloženo u stvaranje tog jedinstvenog umetničkog dela.

Dok su nacisti ulazili u Carsko selo,
gde se nalazila Ćilibarska soba, kustosi
su odlučili da prelepe tapete preko
ćilibarskih panela i tako prevare uzurpatore

Izgradnja Ćilibarske sobe započeta je 1701. godine, za vreme vladavine pruskog kralja Fridriha Prvog, i trajala je punih deset godina. Soba se nalazila u okviru kraljevske palate u Pruskoj sve do 1717. godine, kada je Fridrih Vilhelm Prvi poklanja Petru Velikom u zalog prusko-ruskog savezništva u ratu protiv Šveđana. Ćilibarska soba je rastavljena, spakovana i preseljena u Sankt Peterburg. Po dolasku u Rusiju, ona je dva puta renovirana, a njena površina povećana.

Ćilibar ili elektron

Ćilibar je još u praistoriji korišćen kao nakit. Ta fosilizovana, stvrdnuta crvenkastožućkasta smola predstavljala je dragocenost u ranim ljudskim kulturama i civilizacijama. Stari Grci su za ćilibar koristili reč „elektron”. Tales iz Mileta je u 7. veku pre nove ere ispitivao čudna svojstva ćilibara. Naime, kada se ćilibar protrlja krpom, on tada privlači paperje i komadiće papira.

Tales iz Mileta (Vikipedija)

Tales nije mogao da objasni tu pojavu, ali reč elektron je kasnije korišćena za prenosioce unutar elektronskog polja, a sam naboj je nazvan elektricitet. Kroz vekove ćilibaru su se pripisivala razna lekovita, pa čak i mistična svojstva. Naziva se još i zlatom severa jer se skoro 90% nalazišta ćilibara na svetu nalazi u baltičkim zemljama.

Dvadeset drugog juna 1941. skoro četiri miliona Hitlerovih vojnika izvršilo je invaziju na Sovjetski Savez. Trebalo im je samo dve nedelje da stignu do Lenjingrada, bivšeg Sankt Peterburga. Dok su nacisti ulazili u Carsko selo, gde se nalazila Ćilibarska soba, kustosi su odlučili da prelepe tapete preko ćilibarskih panela i tako prevare uzurpatore.

Međutim, nacisti su tačno znali šta traže. U dobro isplaniranoj operaciji, za samo trideset šest sati oni su je rastavili, spakovali u dvadeset šest drvenih sanduka i transportovali u Kenigsberg. Pod budnim okom nemačkog konzervatora, ukradene ploče su sastavljene i izložene u tamošnjem zamku.

Rudnik u Kenigsbergu

Ćilibarska soba je najvećim delom i napravljena od ćilibara koji potiče iz kenigsberških rudnika. Kenigsberg je bio grad u Pruskoj i vekovima se nalazio na granici između dve velike kulture: nemačke, na jugozapadu, i ruske, na severoistoku. Više od trista godina taj grad je centar ćilibarske industrije. Posle Drugog svetskog rata, pripao je Sovjetima, koji su mu promenili ime u Kalinjingrad, kako se i danas zove. Direktor muzeja je bio veliki zaljubljenik u ćilibar. On je proučavao istoriju ćilibarskih ploča i ostalih elemenata. Kako se bližio kraj rata, dobio je naređenje da sobu ponovo rastavi i skloni.

Komad ćilibara (Vikipedija)

Ćilibarska soba je ponovo spakovana u dvadeset šest kutija i prema nekim izvorima preneta u podrum tvrđave, spremna za dalju evakuaciju. Grad je bombardovalo Britansko ratno vazduhoplovstvo i tom prilikom je uništen i muzej. Šta se dalje desilo sa Ćilibarskom sobom ‒ dugo je predmet rasprave.

Jedni veruju da je svih dvadeset šest kutija uništeno prilikom bombardovanja. Drugi kažu da je blago preživelo bombardovanje, ali ne i vatre koje su podmetale sovjetske trupe. Treći tvrde da se nalazi u napuštenim rudnicima Poljske, četvrti da blago leži na dnu Baltičkog mora… Ne postoji saglasnost čak ni povodom godine kada je Ćilibarska soba nestala – da li je to bilo krajem 1944. ili početkom 1945.

Mnogi istoričari, ali i lovci na blago, pokušali su da reše tu misteriju. Bilo je veoma teško zamisliti da više tona ćilibara može tek tako da nestane. Smatra se da je Ćilibarska soba najveće izgubljeno umetničko delo na svetu. Zato će se potraga za njom nastaviti sve dok tajna originalne Ćilibarske sobe ne bude najzad rešena.

(Blaženka Bijelić, RTS)

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar