TESLIANUM

TESLIN SUPERBRZI VOZ

3.428 pregleda

Japanci su prvi, šezdesetih godina prošlog veka, razradili ideju srpskog naučnika i konstruisali superbrzi voz. Od elemenata rotora asinhronog motora izradili su prugu, a razvijeni stator tj. Teslino linearno magnetno polja su ugradili u lokomotivu.

Mr Mitar Boroja

Mr Mitar Boroja

Za razliku od Aragovih elektromagneta, Teslini elektromagneti su oni elektromagneti koji se u električna kola ne uključuju istovreneo, nego asinhrono. Ako se Teslini elektromagneti postave (rasporede) duž prave linije i priključe na fazno pomerene struje dobije se Teslino linearno magnetno polje, u daljem tekstu.

Ukoliko u Teslino linearno magnetno polje postavimo elektroprovodljiv materijal, on će se asinhrononom brzinom kretati duž tog polja. Brzina pokretnog dijela će zavisiti od međusobnog rastojanja polnih nastavaka, jačine magnetnog polja magneta i frekvencije kojom se magneti napajaju. Primenom Teslinog linearnog magnetnog polja konstruisani su tzv. linearni elektromotori, a to su elktromotori posebnog oblika, bez rotirajućih delova, odnosno rotora.

Godine 1892. Nikola Tesla je podneo
patentnu prijavu za električni
sistem železnice, gde se struja za
elektromotore beskontaktno dovodi
kroz specijalne kanale između šina.

Teslinim magnetnim lineanim poljem može se saopštiti početna brzina projektilima, raketama ili nekim drugim elektroprovodljivim telima.
Teslina linearna magnetna polja našla su široku primenu kod linearnih akceleratora tj. mašina za proizvodnju visokoenergetskih čestica, šok-cevi, linearnog Faradejevog efekta i drugih pokternih objekata na princip rada „brzog voza” (slika 1).


Slika 1. Teslino linearno magnetno polja (Crtež po Teslinoj ideji)

Fizički, Teslino linearno magnetno polje možemo dobiti ako stator asinhronog elektromotora razvijemo u ravan. Pokretni elektroprovodljivi deo bi se asinhronom brzinom kretao u smeru Teslinog linearnog magnetnog polja. Ukoliko između dva (istih osobina) paralelna Teslina linearna magnetna polja, koja imaju suprotne smerove kretanja, postavimo elektroprovodljiv pokretni deo, on se neće kretati, ali će se grejati, a taj efekat se koristiti kod indukcionih grejanja.

Na određenoj temperaturi pokretni deo se može istopiti i u tečnom stanju će se ponašati kao i u čvrstom stanju. Promenom jačine jednog od Teslinih linearnih magnetnih polja, pokretni deo će se kretati u smeru jačeg magnetnog polja, a to znači da se na taj način može regulisati brzina kretanja pokretnog dela tj. elektroprovodljive tečnosti.

Pri uključenju linearnih polja u istom smeru, otopljeni fluid kreće se pod većim pritiskom.
Ako bi se elektroprovodljiva tečnost u smeru Teslinog linearnog magnetnog polja kretala većom brzinom od linearnog polja, onda bi se jedan deo njezine kinetičke energije odavao u mrežu koja napaja magnete tj. sistem bi radio kao Teslin linearni asinhroni generator bez pokretnih delova (naravno osim fluida).

Uzajamno delovanje Teslinog linearnog
magnetnog polja iz lokomotive i
indukovanog magnetnog polja u pruzi
dovodilo je do linearnog asinhronog
kretanja lokomotive tj. brzog voza.

Godine 1892. Nikola Tesla je podneo patentnu prijavu za električni sistem železnice, gde se struja za elektromotore beskontaktno dovodi kroz specijalne kanale između šina. Predvideo je da se koristi struja visoke fekvencije i visokog napona za napajanje beskontaktnih sistema prenosa energije do pogonskog dela lokomotive (slika 2).

Slika 2. Teslina železnica sa beskontaktnim napajanjem

Zamislio je „brzi voz” tako da se u lokomotivu ugradi linearno magnetno polje, a da se pruga napravi od istih elemenata od kojih se pravi rotor asinhronih elektromotora. Razmišljao o „brzom vozu” koji bi se kretao po nekoj od paralela Zemljine lopte.

Japanci su prvi, šezdesetih godina prošlog veka, Teslinu ideju razradili i konstruisali tzv. superbrzi voz. Od elemenata rotora asinhronog motora izradili su prugu, a razvijeni stator tj. Teslino linearno magnetno polja su ugradili u lokomotivu. Uzajamno delovanje Teslinog linearnog magnetnog polja iz lokomotive i indukovanog magnetnog polja u pruzi dovodilo je do linearnog asinhronog kretanja lokomotive tj. brzog voza.

Teslinim linearnim magnetnim poljam se pokreću i brzi čamci po površini mora.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar