MEĐU IZMEĐU

VEČNI RIMSKI BETON

2.082 pregleda
Rimski vodovod (Vikipedija)

Savremeni beton koji se koristi u svemu – od puteva preko zgrada do mostova – može da popusti za pola veka. Ali hiljadama godina nakon što se Rimsko carstvo raspalo, njegova betonska zdanja i dalje stoje. Naučnici su konačno shvatili zašto: to je poseban sastojak koji čini cement jačim, a ne slabiji tokom vremena.

Svoje traganje su započeli drevnim receptom koji je smislio rimski inženjer Markus Vitruvius 30. godine pre nove ere. Spravljan je od vulkanskog pepela, vapnenca i morske vode, pomešanog s vulkanskim stenama, nalivan u drvene kalupe i više puta potopan u morsku vodu.

Istorija sadrži mnoge dokaze izdržljivosti rimskog betona, uključujući tajnu belešku 79. godine pre Hrista koja opisuje beton izložen morskoj vodi kao „kamenu masu natopljenutalasima i svakog dana sve jaču”. Šta ovo znači? Da bi saznali, istraživači su izvadili uzorke u zalivu Pozuoli blizu Napulja. Kada su ih proučili, ustanovili su da je morska voda rastvorila sastojke vulkanskog pepela, što je omogućilo rast novih vezivnih minerala.

Za jednu deceniju u betonu se stvorio veoma redak hidrotermalni mineralni materijal aluminijum tobermorit, odavno poznat da jača rimski beton. Može se dobiti u laboratoriji, ali ga je vrlo teško ugraditi u beton. Kada morska voda struji kroz cementnu matricu, ona reaguje s vulkanskim pepelom i kristalima i obrazuje aluminijum tobermorit i porozni mineral filipsit.

Dakle, hoćemo li uskoro videti jače stubove i lukove? Potrebno je da prohuje vekovi da bi oba minerala ojačala beton, zato današnji naučnici uveliko rade na tome da smisle savremeni oblik rimskog cementa.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar