MEĐU IZMEĐU

VODA BEZ ARSENA

689 pregleda
Moćni filter (Tehnološki uiverzitet Sidnej)

Novi postupak prečišćvanja, osmišljen na tehnološkom univerzitetu u Sidneju, mogao bi da bude jeftin i jednostavan, a napravljen je od recikliranih delova.

Australijski naučnici smislili su prečistač koji uklanja arsen iz vode za piće. Ovaj otrovni hemijski element je i dalje zdravstvena pretnja za 137 miliona ljudi u više od 70 zemalja širom sveta. Novi postupak filtriranja mogao bi da bude jeftin i jednostavan, a napravljen je od recikliranih delova.

Postojeći načini uklanjanja arsena iz podzemnih voda, kao što su obratna osmoza ili razmena gvožđa, nisu isplativi ili delotvorni, pa nisu od velike koristi u zemljama kojima su preko potrebni, kao što su Vijetnam i Bangladeš.

Membrana uklnja i bakterije
i čvrste otpatke iz zagađenih
podzemnih voda, a gotov proizvod
je čista i za piće bezbedna voda.

Na Tehnološkom univerzitetu u Sidneju (UTS) ističu da postoje tri bitna dela novo filtera: organski membrane, rezervoar u koji se one ubacuju i upijajuća kaseta. Membrana će, takođe, ukloniti bakterije i čvrste otpatke iz zagađenih podzemnih voda, a gotov proizvod biće čista i za piće bezbedna voda.

Sve je, inače, jednostavno: napajanje je pomoću gravitacije ili solarno ili ručno (pumpa), membrane traju do tri godine, a kasete koje apsorbuju arsen zamenjuju se novim svakih tri do šest meseci. Još je važnije: da se sve može sklopiti na licu mesta u svakoj od zemalja.

Arsen (arsenium) je metaloid s četiri izotopa, od kojih je postojan samo jedan. Zastupljen je u Zemljino u količini od 2,5 čestice na milion u vidu nekoliko minerala, a najrasprostranjeniji je arsenopirit koji se često nalazi u ležištima pirita.

Jedinjenja su mu poznata još od antičkog doba. U čistom obliku prvi ga je izdvojio alhemičar Albert Veliki u 12. veku, mada na to otkriće pretenduju stariji arapski alhemičari i kineski narodni lekari.
Najpoznatije jedinjenje je vrlo otrovni arsentrioksid (As2O3), a isto tako su toksične i soli koje izazivaju rak, čija mrtonosna doza iznosi 50 miligrama.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar