MEĐU IZMEĐU

ZAPISIVANJE SVETLOŠĆU

339 pregleda
Briše (levo)-piše (desno) Američko hemijsko društvo.

Istraživači su izmislili hartiju na kojoj se zrakom ultraljubičaste svetlolsti više od 80 puta može iznova pisatim, a svaki prethodni zapis izbrisati zagrevanjem na 120 Celzijusovih stepeni.

Mastilo odlazi u muzej, za pisanje na hartiji dovoljan je tračak svetla. Kineski naučnik Venšou Vang i saradnici sa Univerziteta Šandong (Kina), Kalifornijskog univerziteta u Riversajdu i iz Nacionalne laboratorije „Lorens Berkli” (SAD), nedavno je objavio naučni članak u časopisu „Nano leters” na papiru po kojem se piše svetlošću. Zašto da se muči ubeđujući neverne tome?

U nastojanju da se umanje štetne posledice proizvodnje papira na životnu sredinu, istraživači su izmislili hartiju na kojoj se zrakom ultraljubičaste svetlolsti više od 80 puta može iznova pisatim, a svaki prethodni zapis izbrisati zagrevanjem na 120 Celzijusovih stepeni.

Prevlaka se sastoji od dve
vrste nanočestica: jedne su
od plavog pigmenta, druge od
titanijum-dioksida (TiO2).

Ko zna, možda se učiteljica života poigrala s narodom za koji se pretpostavlja da je prvi, 23 stoleća pre nove ere, mastilom beležio svoja sećanja i događaje.

Tajna zapisivanja svetlošću leži u hemiji, u menjanju boje nanočestica (milioniti delić milimetra): tanušan sloj se može lako naneti na uobičajeni papir da bi ga pretvorio u svetlosni ispis. Najveći doprinos ogleda se u tome što je osmišljen tehnološki postupak izrade papira za višekratno pisanje (i brisanje) svetlošću, bez upotrebe mastila, koji po izgledu i dodiru ne razlikuje od običnog.

Zanimljivo je da ovaj papir podjednako može da se koristi za dnevne novine, magazine, postere, računare-beležnice (notepad), nalepnice s promenljivim sadržajem, obeleživače itd.

Prevlaka se sastoji od dve vrste nanočestica: jedne su od jevtinog neotrovnog plavog pigmenta (prusko plavo), koji se preobrati u bezbojan kada dobije elektrone, i titanijum-dioksida (TiO2), fotokatalizatora koji ubrzava hemijske reakcije nakon izlaganja ultraljubičastom zračenju. Kada se i jedne i druge nanesu na površinu neispisanog papira, ona postane tamnoplava.

Da bi se otisnuli tekst ili slika, papir se izlaže ultraljubičastoj svetlosti koja pobudi titanijum-dioksidne nanočestice. A ove ispuštaju elektrone koje hvataju okolone nanočestice prusko plave boje, koje se preobraze u bezbojne. Osim plave, na pozadini je moguće naneti druge boje.

Jednom odštampan papir ostane nepromenjen najmanje pet dana, sa oštrinom zapisa (rezolucija) od pet mikrometara, a potom počinje plako da bledi. Da biste ga brže izbrisali, treba da ga grejete oko deset minuta da se vrati u pređašnje tamnoplavo stanje.

Dotični naučnici su najavili da će uskoro načiniti laserski štampač koji će velikom brzinom štampati na ovom papiru.

Stefan Vukašin

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar