ATINSKI TRG

VARIOLA, NATO, KORONA (ili: moje tri izolacije)

882 pregleda

Te 1999. godine smo, naime, štampali osam članaka u visokorangiranim međunarodnim časopisima. Zanimljiv događaj bila je prepiska sa glavnim urednikom prestižnog časopisa Biomaterials, koji je tada, a i danas, bio najbolje rangirani u svojoj oblasti. U jeku ratnih operacija, 15. aprila, nedugo nakon što je naš članak o keramičko-polimernim kompozitima objavljen na portalu časopisa, naprasno je skinut odatle i na njegovom mestu je ostala samo velika belina.


Prof. dr Dragan P.
Uskoković

Prva u doba variole vere koju sam proveo na Batajničkom aerodromu na odsluženju vojnog roka, druga za vreme NATO bombardovanja u Beogradu i okolini, a treća tokom pandemije korona virusa, počev od 20. marta, u svojoj kući u Maloj Moštanici. Intenzivni kontakti i kreativan rad u sva tri slučaja pomogli su mi da lakše savladam pomisao na ogromna ljudska stradanja.

Jednog kišnog septembarskog dana, neposredno nakon Druge svetske konferencije o sinterovanju, održane krajem avgusta 1971. godine u Herceg Novom, uspešno sam odbranio magistarski rad na temu kinetike sinterovanja u neizotermskim uslovima i otišao na odsluženje vojnog roka na aerodrom u Batajnici. Nakon završetka obavezne tromesečne obuke, preuzeo me je komandant jedinice za održavanje vazduhoplova. S obzirom da sam posedovao skromno istraživačko iskustvo i bio zaposlen u Institutu za nuklearne nauke u Vinči, dozvolio mi je da slobodno vreme organizujem na sebi svojstven način, što je podrazumevalo poprilično naučnog rada.

Često sam išao u Vinču, u najmlađu, mada vrlo perspektivnu laboratoriju za reaktorske materijale. Uoči proglašenja epidemije boginja, marta 1972. godine, redovno sam išao i na Surčinski aerodrom da bratu Slobodanu koji je u to vreme sa porodicom živeo u Bejrutu pošaljem neke sitnice, najčešće novine. Sećam se gužvi kada su mase ljudi sa islamskim obeležjima išle na hadžiluk u Meku. Kasnije se ispostavilo da je tako u zemlju unet virus variole vere, poznate kao velike ili crne boginje. Nedugo zatim, virusna infekcija se rasplamsala i prerasla u epidemiju koja je odnela 40 života.

U garnizonu smo svi odmah vakcinisani, tako da smo izolaciju lakše podnosili jer nije bilo straha od zaraze. Najteže mi je padalo to što nisam mogao da idem u Vinču. U to vreme sam sa profesorima Ristićem iz Vinče i Samsonovom iz Kijeva razrađivao koncept i pisao poglavlja za knjigu Aktivirano sinterovanje”. Čak i bez direktnih konsultacija i razgovora, u karantinu sam bio posvećen razvijanju ideja koje su na koncu našle mesto u knjizi. Godinu-dve kasnije knjiga je štampana na ruskom jeziku i dugo vremena bila izvor značajnih informacija istraživačima u ovoj oblasti.

NATO bombardovanje, marta 1999. godine, zateklo je moju suprugu Jasminu, mlađeg sina Nikolu i mene u Maloj Moštanici. Nikola je taman ušao u period inkubacije malih boginja, pa je morao biti izolovan od gradske sredine. Tog 24. marta, kada sam napuštao SANU i krenuo kući, sreo sam starog druga koji me je na kraju razgovora upitao: Da li znaš da večeras počinje NATO bombardovanje?” U neverici da će se tako nešto zaista dogoditi odvezao sam kući i uistinu, nedugo nakon večere, začuli su se zvuci sirena, aviona i uplašenih ljudi; strašne reči mogadruga iskočiše preda mnom.

Svo troje smo otrčali u podnožje stepeništa u središnjem delu kuće, za koje smo mislili da je najsigurnije. Kasnije smo prešli u podrum ispod betonske terase gde su nam dolazile i komšije, da bismo posle nekoliko dana mirno spavali u svojim krevetima. Ne sećam se da li nam je bilo teže u Maloj Moštanici dok su bombardovani Barič, Straževicu i Batajnicu ili kada smo noćili u Beogradu, na Zvezdari, dok su Generalštab, CK i sklonište kod Gradske bolnice bili na meti zlokobnih letača.

Posle višemesečnih priprema, pre neki dan smo podneli članak koji opisuje devetogodišnji rad (od 2011. do 2019) na projektu Od molekula do nanočestica i funkcionalnih materijala”, koji je finansiralo Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja. Pokazalo se da je projekat i po kvantitativnim i po kvalitativnim merilima najbolje rangiran od svih osamnaest na temu nanonauka i nanotehnologija.

Vuk je neposredno pre početka bombardovanja overio vizu za Holandiju, sa željom da u aprilu provede izvesno vreme s mladim istraživačima na Univerzitetu Ajndhoven univerzitetu. S obzirom da su iz Srbije bili blokirani svi izlasci, nakon duge avanture napustio je zemlju teretnim brodom iz Bara, preko Barija, Rima, Marselja, Pariza, i Brisela, u štrokavoj majci U2-War, nakon dana nespavanja, stigao u Ajndhoven. Vratio se psole ratnih operacija, diplomirao i prihvatio ponudu da spema doktorsku disertaciju u Institutu Jožef Štefan u Ljubljani. Tih dana sam, prepun entuzijazma, išao u Akademiju, iz Moštanice ili iz Beograda, i pamtim to vreme kao period izuzetne uspešnosti. Te 1999. godine smo, naime, štampali osam članaka u visokorangiranim međunarodnim časopisima.

Zanimljiv događaj iz tog perioda bila je prepiska sa glavnim urednikom prestižnog časopisa Biomaterials, koji je tada, a i danas, bio najbolje rangiran u svojoj oblasti. U jeku ratnih operacija, 15. aprila, nedugo nakon što je naš članak o keramičko-polimernim kompozitima objavljen na portalu časopisa, naprasno je skinut odatle i na njegovom mestu je ostala samo velika belina. Prazna strana, bez ikakvog objašnjenja. Smesta sam napisao poruku profesoru Dejvidu Vilijamsu, glavnom uredniku, i saopštio mu da takva odluka nije fer i da podseća na uklanjanje nepodobnih ruskih političara sa grupnih fotografija u vreme Staljinovih čistki u SSSR-u. Odgovorio mi je da je to bila odluka izdavačke kuće Elsevier, te da će on učiniti sve što je u njegovoj moći da se članak vrati tamo gde mu je mesto. I zaista, nekoliko dana nakon naše prepiske vraćen je na sajt. Do danas je, kao kuriozitet, citiran više od 300 puta od istraživačkih grupa iz Amerike, Japana, Nemačke, Švajcarske, Kine, Koreje i pedesetak drugih zemalja.


Grafitna bomba (
Wikipedia/Marko M.)

Isto tako sam bio presrećan kada smo otkrili da tzv. grafitne bombe kojima je NATOdelovao na naša elektroenergetska postrojenja i prouzrokovao trenutne nestanke struje, nisu grafitna vlakna korišćena u Zalivskom ratu u Iraku 1991. godine, već znatno sofisticiranija kombinacija slepljenih vlakana aluminijuma i aluminijumsilicijumoksida, prečnika desetak mikrometara.To saznanje doprinelo je da radnici Elektroprivrede započnu čišćenje visokonaponskih vodova sa maskama na licu da bi zaštitili pluća i druge disajne organe od toksičnih čestica.

U samoizolaciji u Maloj Moštanici sam od 15 marta nakon što je proglašeno vanredno stanje. Radim na člancima, a i po kući i oko nje. Mesecima nisam dolazio i koristim lepo vreme da prošetam okolnim livadama. Puno vremena provodim na otvorenom, u prirodi i zelenilu. Dobijam vesti od meni drage osobe. Tri meseca nakon hirurškog zahvata, rezultati su dobri, zato sam srećan.

Internet mnogo koristim, sa saradnicima i kolegama sam u kontaktu. Na skajpu svako veče pričam sa Vukom, koji je nakon Ljubljane već četrnaest godina u SAD, tako da rastojanje od 10.300 kilometara ni ne osećamo.Nikola dolazi dva puta nedeljno i donosi sve što je potrebno. Nauštrb svega, imam nevolje s kablovskom televizijom, nedostaju mi na koje sam se navikao u Beogradu.

Posle višemesečnih priprema, pre neki dan smo podneli članak koji opisuje devetogodišnji rad (od 2011. do 2019) na projektu Od molekula do nanočestica i funkcionalnih materijala”, koji je finansiralo Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja. Pokazalo se da je projekat i po kvantitativnim i po kvalitativnim merilima najbolje rangiran od svih osamnaest na temu nanonauka i nanotehnologija. Sve što je bilo predviđeno, ostvareno je. Osamdeset publikacija je štampano u visokorangiranim svetskim časopisima. Sedam mladih istraživača je promovisano u doktore nauka i, što je još važnije, ostali su da rade u našoj sredini.

Međunarodna promocija je obavljena kroz organizovanje devet YUCOMAT konferencija i isto toliko konferencija mladih istraživača. Registrovano je pet nacionalnih patenata i idejno formulisan jedan spin-off projekat. Formirana je ne najskuplja, ali jedna od najproduktivnijih i najbolje opremljenih laboratorija za dobijanje nanočestica i funkcionalnih materijala. Puno poruka je proisteklo, uključujući ovu „da se ne treba odricati uspešnih istraživača zbog godina u kojima su”. Rukovodio sam projektom od svoje 67. do 75. godine i bio plaćen samo četiri meseca rada od ukupno devet godina.

Veoma sam zadovoljan i što smo nakon 17 godina obnovili Međunarodni institut za nauku o sinterovanju (IISS). Dizajnirali smo sajt (www.iiss-sci.org) na kojem se lepo vidi kakva smo snaga bili, mi Jugosloveni, naročito u doba Hladnog rata. Jedina zemlja gde su naučnici i sa Istoka i sa Zapada mogli doći, upoznati se, porazgovarati, razmeniti ideje, sprijateljiti se i razbiti političke granice i predrasude. Mladi naučnici iz sveta su dolazili kod nas da se uče, da bi desetak godina kasnije napravili značajne istraživačke prodore, ponekad i finansijske imperije kroz razne svetske akademije, ekspertske konzorcijume, te akademske i industrijske centre izvrsnosti i inovacija.

Svakodnevno razgovaram sa saradnicima, ponajviše u vezi sa organizovanjem ovogodišnje YUCOMAT 2020 konferencije (www.mrs-serbia.org.rs).Ukoliko nam ove sitne, ali vrlo vešte prirodne sile, kao što je korona virus, dopuste, ona će se održati druge nedelje septembra u Herceg Novom. Istovremeno planiramo da obeležimo 25 godina od prve YUCOMAT konferencije, održane 1995. Te godine nismo imali nijednog inostranog predavača, da bismo nakon dve godine dobili dvoje. Prošle godine bilo ih je više od stotinu. U septembru očekujemo izlaganja nekih od najznačajnijih imena iz oblasti novih materijala i nanotehnologija.

Dok razmišljam, bagremi, sveže ošišana trava i drugo zelenilo oko kuće čudesno mirišu. Lokalni uzgajivač cveća mi je upravo doneo petonije da ih posadim u betonskim žardinjerama. Ovo je šesta godina kako to činim bez Jasmine, možda me ona odozgo gleda.

O autoru

administrator

2 komentara

  • Bravo, ali ne samo za lični doprinos za prodore u nepoznato već još više za to što ste za sobom povukli mnoge mlade ljude. Kao i zato što ste pokazali kako se pritisku zlokobnosti može suprostaviti virtuoznošću znanja.

Ostavite komentar