ARGUSOV POGLED

ZAŠTO STRUKA, A NE NAUKA?

244 pregleda

Ako je već reč o potpuno novoj bolesti, onda je tu jedino nauka mogla i može da pomogne. Čudno je da to nikome od nadležnih nije palo na pamet. U uglednom časopisu Science (tzv. impakt faktor 41,063) navedeno je da je do 13. maja 2020. godine objavljeno više od 23.000 naučnih radova o COVID-19, te da se na svakih 20 dana ovaj broj udvostručuje.


Prof. dr Branislav Simonović

Nema dana da ne čujemo od svih nadležnih da je tako odlučeno jer je struka to rekla. Te struka rekla ovo, te struka rekla ono, te struka preporučila, predložila, tvrdi… Samo struka i niko više. Blago nama, pomislio je svaki dobronamerni građanin, sad se, valjda prvi put, za sve pita struka.

A svi iz te struke, ali ne samo oni, kažu da je ovo potpuno nova bolest, kakve do sada nije bilo u svetu. Složićemo sa ovakvom tvrdnjom, ali ne zato što naša struka tako kaže, već i zbog toga što to kažu i svetski poznati lekari.

Ko god je iole pratio naučnu literaturu od pomenutih 44.357 publikacija, mogao je da se uveri da ničeg od navedenog što je deo naše struke tako uporno preporučivao nema u naučnoj literaturi. Deo naše struke, očigledno, više je poverovao Volteru da „sva veština medicine ogleda se u zabavljanju pacijenta, a priroda leči bolest.

Pa, ako je već reč o potpuno novoj bolesti, kako onda možemo da očekujemo da struka sve to reši? Zar to nije preveliki zahtev za struku? Struka je skup znanja i veština stečenih kroz posebne obuke koje omogućuju da se neki posao uspešno obavi. Nauka je, da se poslužimo definicijom Britanskog saveta za nauku, „sticanje i primena znanja i razumevanja prirodnog i društvenog sveta pomoću sistematske metodologije zasnovane na dokazima. Dakle, struka može da popravi, čak i da napravi već postojeći automobil.

Ali, samo nauka može da stvori potpuno novi tip automobila. Ili, primenjeno na ovaj slučaj, struka može da izleči samo ono što je već lečila i za to ima neka iskustva i znanja, ali samo nauka, uz mukotrpni i dugotrajni rad, može da pronađe lek i načine za izlečenje od potpuno nove bolesti.

Ako je već reč o potpuno novoj bolesti, onda je tu jedino nauka mogla i može da pomogne. Čudno je da to nikome od nadležnih nije palo na pamet. U uglednom časopisu Science (tzv. impakt faktor 41,063) navedeno je da je do 13. maja 2020. godine objavljeno više od 23.000 naučnih radova o COVID-19, te da se na svakih 20 dana ovaj broj udvostručuje. Ovo potvrđuje i baza radova Svetske zdravstvene organizacije, na dan 15.07.2020., u kojoj je 44.537 naučnih radova o COVID-19. Sve to trebalo je proučiti i izvlačiti odgovarajuće zaključke, baš onim redom kojim su nova saznanja pristizala.

Dakle, jedinu stvarnu pomoć u prevazilaženju pandemije sa što manje posledica, mogla je i može da pruži samo i jedino nauka, a ne samo struka. To znači da je naša nauka morala svakodnevno da prati sve što je u svetu objavljivano o COVID-19, te da se delovanje u toku pandemije stalno prilagođava najnovijim proverenim naučnim saznanjima.

Ostajući na nivou struke, slušali smo tome da virus napada samo starije osobe, da mlađi ljudi gotovo i ne osete tegobe i posledice (što je mlade ljude osokolilo da se opuste i tako su nam dovukli drugi talas pandemije), da je hidroksihlorokin čudesni lek koji će da izleči sve obolele (iako u naučnoj literaturi gotovo svi ukazuju na njegovo štetno delovanje), da smo imunitet stekli od predaka koji su prešli Albaniju (baš toga ima najviše u naučnoj literaturi, u svakoj od 44.357 publikacija), da virus nalazi Ahilovu petu u svakom organizmu (u naučnoj literaturi to je dokazano u preko 13 miliona organizama)…

Ko god je iole pratio naučnu literaturu od pomenutih 44.357 publikacija, mogao je da se uveri da ničeg od navedenog što je deo naše struke tako uporno preporučivao nema u naučnoj literaturi. Deo naše struke, očigledno, više je poverovao Volteru da „sva veština medicine ogleda se u zabavljanju pacijenta, a priroda leči bolest.

O autoru

administrator

Ostavite komentar