PO GLAVI ČITAOCA

RACIONALNI OPSTANAK

275 pregleda

Na više mesta u knjizi autor ukazuje na značaj dostizanja eksponencijalnog rasta za razvoj ljudske civilizacije, a to je jedan od glavnih efekata svrhovitog delovanja, što je i krajnja svrha uvođenja ekonomske organizacije rada i kapitala”.


Prof. dr Đuro Koruga

Pre predstavljanja knjige potrebno je reći nekoliko reči o samom autoru koga poznajem iz osamdesetih godina prošlog veka kada je bio direktor Jugoslovenskog zavoda za produktivnost i domaćin poznatom japanskom racionalizatoru proizvodnje Šigea Šingu, tvorcu japanske proizvodne filozofije. Autor je završio Fakultet organizacionih nauka i prvi stepen Fakulteta političkih nauka. Iz bogate biografije Ljubiše Milovića navešćemo samo nejvažije podatke vezane za temu knjige: (1) pored toga što je višegodišnji direktor društvene ustanove Jugoslovenskog zavoda za produktivnost, bio je vlasnik i direktor Centra za produktivnost – Dubrovnik, i time stekao iskustvo rukovođenja u društvenom i privatnom sektoru (2) tokom višegodišnjeg konsultantskog rada u oko 40 preduzeća, različitih delatnosti i veličine, primenjivao je koncept proizvodne filozofije opisan u ovoj knjizi, i (3) osim praktičnih problema ekonomskog organizovanja rada i kapitala, promišljao je teorijska dostignuća i na sebi svojstven način pravio sinergijski koncept teorije i prakse.

Proučavao je „Kapital, čiji mu je sadržaj postao jasniji tek kada je pročitao doktorsku disertaciju Karla Marksa „Razlika između Epikurove i Demokritove filozofije prirode”. Razlog tome leži u činjenici da se uoči i shvati protivrečnost finoće (istovetnosti) i strogosti (razdvajanja, odnosno otklona, na prvi pogled istog).

Sadržaj knjige bavi se, inače, problemima racionalnog/svrhovitog delovanja ljudi i njihovih zajednica, radi opstanka, odnosno održanja. Takvo delovanje ima za krajnju svrhu sticanje slobode ovladavanjem vremenom i prostorom. Međutim, krajnja svrha jeste rezultat niza parcijalnih (lokalnih) nastojanja ljudi i njihovih zajednica da ostvare postavljeni cilj. Tu međuzavisnost parcijalnih nastojanja i dostizanja krajnje svrhe (koja ima bezvremene vrednosti), mnogi su do sada gubili iz vida. Neuočavanje te protivrečnosti dovodi do neshvatanja svrhe ljudskog postojanja i delovanja, pa i osnovne teme koju knjige obrađuje: Ekonomska organizacija rada i kapitala: Od Adama Smita do četvrte industrijske revolucije”.

Autor se u knjizi bavi svojevrsnim otklonom, tj. onim što na prvi pogled izgleda isto, zato jasno definiše razgraničenje predmeta knjige od politike. Naravno, to mu služi i za razgraničenje predmeta knjige od delatnosti koje se razvrstavaju kao neekonomske. Otklon od političkog uticaja na slobodni/prirodni tok razvoja ekonomske organizacije rada i kapitala jeste jedna od osnovnih ideja vodilja.

Sadržaj je podeljen u tri glavna dela: prolog, praksa i epilog. Prolog sadrži analizu misli Adama Smita (poglavlja 1.Polazna zamisao i 2. Nasleđe Adama Smita), a kao rezultat toga u trećem poglavlju se definiše Dijalektika rada i kapitala”. Meni je posebnu pažnju privukao deo u kome se tvrdi da se u vreme Adama Smita i dva veka nakon toga desilo Istorijsko razmeđe”. Taj naziv autor koristi da bi označio period u kome je došlo do nastanka dva koncepta političke ekonomije i na njima zasnovana dva osnovna modela društvenog uređenja – kapitalizma i socijalizma. Izrazi kapitalizam” i socijalizam” nastali su tek u devetnaestom veku, i to u redovima marksista, nakon viševekovne upotrebe izraza kapital”.

Na kraju autor konstatuje: Još je važnija činjenica da do dana današnjeg većina marksista nije razlučila suštinske razlike u funkcijama i odnosu dve osnovne ekonomske kategorije – rada i kapitala. Istovremeno, pobornici kapitalizma su u teoriji i praksi uspešno razradili mehanizme i instrumente kapitalističkog sistema zasnovanog na kapital-odnosu, i to pre svega pogrešnim tumačenjem misli Adama Smita, iza kojih su krili svoje namere.”

U drugom delu (praksa) analizirana su dva ekstremna stanja: željeno stanje definisano na osnovu izveštaja Svetskog ekonomskog foruma u Davosu o četvrtoj industrijskoj revoluciji (Industry 4.0) i realno stanje, koje je posebno opisano. Autor svoje vizije želi da dočara čitaocu ne samo rečima nego i slikom, pa je tako željeno stanje” na naslovnoj korici prikazano kompozicijom voza koji je kreće nizbrdo, od Adama Smita do četvrte industrijske revolucije. Ovim ukazuje na ubrzanje razvoja industrije 4.0 do eksponencijalnog nivoa, što ilustruje osnove tog razvoja.

Na više mesta u knjizi ukazuje na značaj dostizanja eksponencijalnog rasta za razvoj ljudske civilizacije, a to je jedan od glavnih efekata svrhovitog delovanja, što je i krajnja svrha uvođenja ekonomske organizacije rada i kapitala”. Da je to glavna tendecija razvoja ekonomije, tehnologije i organizacije pokazuju trendovi u proteklih dva i po veka, od vremena Adama Smita (prva industrijska revolucija) do četvrte industrijske revolucije koja za osnovu ima veštačku inteligenciju i nanotehnologije. U trećem delu (epilog) autor objašnjava da se željeno stanje može ostvariti jedino svrhovitim delovanjem. Međutim, upozorava da je ostvariva pretnja za dalji razvoj čovečanstva pod imenom apokalipsa”, ako se nastavi upravljanje privrednim subjektima, državnim poslovima i na globalnom nivou na klasičan način.

„Ekonomska organizacija rada i kapitalaod Adama Smita do četvrte industrijske revolucije”, u izdanju izdavačke kuće Donvas” iz Beograda, autor Ljubiša Milović, štampai distribucija Školski servis Gajić” iz Beograda. Štamapanje omogućila kompanija ZEPTER INTERNATIONAL.

Svoj trud da podstakne različite stručnjake na saradnju u budućim aktivnostima, autor je proširio na pitanja zasnivanja ekonomske organizacije rada i kapitala. Da bi pokrenuo tu saradnju, on je u završnom delu ponudio osnovne premise celovite teorije svrhovitog delovanja, oblikovane u šest tema: modelovanje opšte teorije svrhovitog delovanja, filozofsko-antropološke osnove, dva osnovna uticajna faktora, moguće faze razvoja civilizacije, četiri industrijske revolucije i biti ili ne biti – pitanje je opstanka. Zato tehnika najozbiljnije postavlja pitanje: šta je to čovek! Pored nuklearne energije, sa biotehnologijom i nanotehnolohijom ovo pitanje sve više dobija na značaju jer to su mačevi sa dve oštrice, koji se mogu upotrebiti i za dobrobit čoveka i za njegove uništenje. Stoga autor sa aspekta opstanka navodi koliko su vazduh, voda i hrana važni za čoveka. Bez vazduha može izdržati do pet minuta, bez vode do 12 dana, a bez hrane do 48 dana.

Naposletku je dao prikaz protogonista četiri tehnološko-ekonomsko-poslovne (TEP) revolucije. Tako se u okviru prve formira pentagon od Smita, Marksa, Lajbnica, Vata i Papena, druge Tejlora, Forda, Faradeja, Tesle i Tjuringa, treće Hamera, Šinga, Vinera, Minskog i Grozberga i četvrte Fajmmana, Osave, Kadote-Kaneskog, Ceptera i Maska. I obrazlaže zašto je baš izabrao navedene ličnosti kao protogoniste.

Prema Ljubiši Moloviću: „Svakom čoveku je ostavljeno da potpuno slobodno sledi svoj interes na vlastiti način i da i svojom radinošću i svojim kapitalom konkuriše radinošću i kapitalom svakom drugom čoveku ili ljudima dokle god ne povređuje zakone pravednosti”.I svakom društvu (zajednica ljudi) cilj jeste da uveća kapital društva i pojedinca na bazi zakona pravednosti i zastupljenosti u kapitalu, radu i raspodeli. Ako nije tako, on nemo priziva reči vladike, pesnika i gospodara Crne Gore, Petra Petrovića Njegoša:Vuk na ovcu svoje pravo ima ka tirjanin na slaba čovjeka.Al’ tirjanstvu stati nogom zavrat ljudska dužnost jeste najsvetlija.

Na kraju prikaza moram iskazati zadovoljstvo što sam u svojstvu recenzenta za naučno-tehnološke revolucije imao priliku da među privima čitam ovu knjigu. Zato je toplo preporučujem svim znatiželjnim čitaocima, nastavnicima srednjih škola, studentima društvenih i tehničkih fakulteta.

O autoru

administrator

Ostavite komentar