MENTALNA LOZINKA

ZAGONETKE OKO NAS

872 pregleda

Da li ćemo ikad saznati ko je ona simpatična ženica u crnom, što se s vremena na vreme pojavi u kadru i ćutke obriše prašinu sa umetničkih slika? Sve ih iskrivi i ode. Želja da konačno saznamo njen identitet tera nas da redovno gledamo seriju oplemenjenu sve glupljim reklamama i da očekujemo razrešenje enigme. Kakve sad enigme? Šta je to enigma?


Miodrag Ivanišević

Sapunske opere su postale globalni fenomen i od njih se više ne može pobeći. Niko nas ni ne pita da li nam se gledaju. Prikazuju se na svim kanalima, u bilo koje doba dana ili noći, jer su TV moćnici na svoj način došli do saznanja da ih „gledaoci jednostavno obožavaju. Postalo je već stvar prestiža imati ih na svom repertoaru pa svi vrte skoro identične serije. Kao: „Tražili ste – gledajte! Sve za majku Gledanost!

Ako ste slučajno preskočili epizodu u sredu, vaša omiljena TV stanica, zahvaljujući bogatim sponzorima, daje vam mogućnost da je pogledate i u subotu, a na, kako kažu, brojne zahteve gledalaca, ponovo i u nedelju, u bloku sa još deset epizoda. Tako ćete lakše shvatiti čija je kćerka majka glavne junakinje, i zašto se dotična uopšte ne seća da je ikada rađala. Zašto sin, koji ne liči ni na šta, ne liči ni na svog oca, pa ma ko to bio. Ako do sada nigde nije izgovorena rečenica: „Gospodine, vi ste moja majka!, to može značiti samo jedno – premudri scenaristi još se nisu dosetili i te kombinacije. Očekujte je u najskorije vreme.

Da li ćemo ikad saznati ko je ona simpatična ženica u crnom, što se s vremena na vreme pojavi u kadru i ćutke obriše prašinu sa umetničkih slika? Sve ih iskrivi i ode. Želja da konačno saznamo njen identitet tera nas da redovno gledamo seriju oplemenjenu sve glupljim reklamama i da očekujemo razrešenje enigme. Kakve sad enigme? Šta je to enigma?

Enigma (grč. aínigma– zagonetka, zagonetan govor) je izraz koji se u prenesenom značenju koristi za nešto nejasno, nerešivo, neshvatljivo, zamršeno. Uglavnom se odnosi na teške zadatke, ili probleme, ali i na ono što je veoma komplikovano. Enigmatika podrazumeva sastavljanje i rešavanje zagonetki, logičkih zadataka, ukrštenica, anagrama, testova, kao i svih vrsta rebusa.

Fizička kondicija poboljšava se na jedan, a mentalna na drugi način. U oba slučaja potrebna je redovna vežba. Ono što su lakše i teže fizičke vežbe za održavanje tela to je rešavanje lakih i teških zagonetki za naš um. I pre su se na televiziji emitovali kvizovi, ali sada su se, zahvaljujući složenoj ekonomskoj situaciji, na radost gledalaca gladnih znanja, kao i svega ostalog, toliko namnožili da ozbiljno konkurišu pomenutim sapunicama. Budim se sav znojav iz košmarnih snova u kojima se neki TV genije dosetio da ukrsti ovo dvoje. Da li je celodnevni latinoamerički, ili eventalno turski kviz, svetla budućnost srpske televizije? I to bez prevoda? Si, seguro! Bezbeli!

Videći našu silnu radoznalost i naviku da u trenucima dokolice rešavamo razne vrste zagonetki u silnim enigmatskim revijama, do kojih dolazimo na svakolike načine, veliki moguli televizijske i filmske umetnosti su shvatili da je to zlatan rudnik, pa su ubrzano počeli da snimaju filmove i serije o potragama za skrivenim porodičnim blagom, nasleđenim rudnicima dijamanata, koje je nečiji odavno zaboravljeni pradeda dobio na pokeru s parom pohabanih obeleženih desetki, tamo negde u Južnoj Americi, ili o babinoj ikoni isceliteljki, izgubljenoj u nekom od ratova na domaćem terenu. Beskonačne „opere i operete u kojima se uglavnom traga za vlastitim, ali i tuđim krvnim vezama, gledaju se pažljivo, bez daha, jer se u samo jednoj epizodi toliko toga desi da nas propuštena sekvenca sutra može učiniti smešnim pred prisutnima, dok na pauzi ispijamo kafu i evociramo uspomene. Zar da opet ispadnemo neobavešteni? Epizode se po pravilu prekidaju u najnapetijim situacijama terajući nas da ostanemo uz televizore i da posle još jednog odgledanog reklamnog bloka najzad saznamo „čija majka crnu vunu prede.

Tvin Piks, kultna TV serija američkog reditelja Dejvida Linča, počinje pronalaženjem leša devojke i pitanjem: „Ko je ubio Loru Palmer? Prateći mladog, šarmantnog detektiva, tragali smo za odgovorom veoma dugo – do poslednje epizode.

Verovatno ste i vi primetili kako se i enigmatika polako, ali sigurno, sve više uvlači u filmsku industriju, a ponajviše u trilere. Sve potere za masovnim ubicom počele su da liče jedna na drugu. Ubica u najboljoj nameri (jer želja svakog masovnog ubice jeste da bude uhvaćen – tako bar tvrde psiholozi) ostavlja starom detektivu jasne tragove ili mu zadaje krajnje nebulozne zadatke. Ovom je kao po pravilu ostalo još samo mesec dana do penzije pa mu dodeljuju mladog pomoćnika s diplomom, najboljeg u klasi. Stariji detektiv rešavajući dobijene mozgalice obraća se neiskusnom učeniku i objašnjava mu na koji je način došao do još jednog rešenja, a u stvari obraća se nama, da nam pomogne, jer reditelj zna da mi sami nikada ništa ne bismo shvatili.

Ali, ovo nije ništa novo. I najpoznatiji detektiv svih vremena imao je pomoćnika, a ispravnije bi bilo reći pratioca. Doktor Votson nije bio neko oličenje velike pameti pa je pored njega Šerlok Holms izgledao još pametniji. Međutim, kad god se Šerlok obraća Votsonu da mu razjasni situaciju to se lično nama obraća ser Artur Konan Dojl i pomaže nam da se snađemo u teškoj situaciji. I omaleni Herkul Poaro rešavajući najteže slučajeve strpljivo edukuje kapetana Hejstingsa, koji ga verno prati diveći mu se širom otvorenih usta. Divimo mu se i mi, ali ne baš toliko.

Slična je podela uloga i u Ekovom romanu „Ime ruže, u kojem brat Vilijam, i učenik mu Adso, po opatiji rešavaju teške zločine, odnosno zagonetke. Roman je širom sveta prodat u milionskom tiražu, a kod nas su ga „Novosti besplatno podelile svojim čitaocima. Svih 300.000 primeraka razgrabljeno je za par sati i verovatno ste i vi došli do jednog. Ovaj istorijsko-detektivski roman je Ekov omaž velikom Dojlu, jer je Vilijam od Baskervila direktna aluzija na Ser Vilijama Baskervila iz „Baskervilskog psa, Holmsovog najpoznatijeg slučaja. I još nešto – imena Adso i Votson mogu da zvuče jako slično. Pretpostavljam da ste pročitali Ekov roman. Jeste, naravno, verujem vam na reč. Moje pitanje je vrlo jednostavno: „Zašto se poznati roman ,IME RUŽE’ baš tako zove?

Detaljno sam ga iščitao više puta, i shvatio da se ni na jednom mestu ne pojavljuje reč ruža – u celom romanu nisam naišao ni na kakvo cveće! Duže razmišljanje odvelo me do Adsove prelepe sirotice, čije ime, očito, nikome nije ni bilo važno. Da li bi nas dobro poznati odlomak iz Šekspirove tragedije o ljubavnicima iz Verone mogao povesti pravim putem?

…Šta je ime?

Slatkim bi dahom mirisala ruža

Da joj i kakvo drugo ime damo;

Roman je izašao 1980. godine, a Umberto je, verovatno iznerviran mojim i pitanjima brojnih čitalaca, posle tridesetak meseci napisao dodatak naslovljen sa „Postile uz Ime ruže. Tu je, onako ljutito, objasnio da on nije obavezan da tumači svoje delo jer je latinski heksametar na kraju romana više nego dovoljan. Kakav sad heksametar? Gde je?

Neshvaćeni stih nalazi se u zadnjoj rečenici romana i glasi: Stat rosa pristina nomine, nomina nuda tenemus.Na dnu te stranice, u fusnoti, nalazi se i prevod: „Od ruže negdašnje osta ime, imena tek gola imamo. To je ta jedna, jedina ruža u romanu!

Gledali ste film „Čovek na Mesecu (Man on the Moon)? Bio ja ne televiziji desetak puta, a u trafikama se DVD mogao kupiti vrlo jeftino. Primetio sam da se u filmu ni u jednom trenutku ne pominje „čovek na Mesecu. Ni Mesec se uopšte ne pominje!

Pa čemu ovaj film Miloša Formana duguje ime?

Više puta sam odgledao film, ali nisam došao do pravog odgovora. Glavni lik je Endi Kaufman, sjajan glumac i „veliki kombinator lično. Ostao je upamćen kao kralj svih vrsta nameštaljki, od najprostijih do najsloženijih.

Jedna od najpoznatijih „teorija zavere vezana je za misiju „Apolo 11, i spuštanje posade na Mesec 20.7.1969. godine. Da li su se Amerikanci zaista spustili na Zemljin prirodni satelit ili je sve snimljeno u zabranjenoj „Zoni 51, u pustinji Nevade? Da li je to NASA samostalno odradila, da bi obezbedila još malo novca za svoje megalomanske projekte, ili je za sve to imala i Vladin blagoslov? Pronađeni su, navodno, brojni dokazi koji potvrđuju pretpostavku da je sve to bila jedna grandiozna podvala. Odrazi reflektora na vizirima, nejednake senke kosmonauta na površini „Meseca prouzrokovane različitim izvorima svetlosti, američka zastava koja leprša na vetru u bezvazdušnom prostoru, i mnoge druge „greške promakle su reditelju ovog grandioznog projekta, ali nisu i uvek budnim očima neutralnih kritičara. Rezultati najnovije ankete Galupovog instituta su nedvosmisleni – samo 20% Amerikanaca veruje da se čovek spuštao na Mesec(!).

Da li je to Forman uporedio Endija sa moćnom Nasom ili Nasu sa kraljem nameštaljki? Ko je od njih veći prevarant?

Poučen iskustvom sa zadnjim redom teksta u „Imenu ruže jedne večeri sam po završetku Formanovog filma ostao još malo uz ekran. I šta se tada desilo? Na samom kraju, po zatamnjenju, uz odjavnu špicu, otpočela je kompozicija „Čovek na Mesecu američke grupe R.E.M. koja je, tako ispada, uradila muziku za ovaj film punih sedam godina pre njegovog nastanka.

Pesma Man on the Moon izašla je 1992. godine na njihovom albumu Automatic for the People, a kao singl godinu dana kasnije. U njoj se pominju i Endi i njegovo ludiranje s kečerima, kao i velika zaluđenost Elvisom Prislijem i još dosta toga prepoznatljivog u Formanovom filmu. Pesma je filmski scenario u malom, a u njoj se čak osam puta, ne računajući naslov, pominje Man on the Moon. Suština se nalazi u refrenu:

If you believed
they put a man on the moon,
man on the moon.
If you believe
there’s nothing up my sleeve,
then nothing is cool.

Ako si prihvatio,

u svojoj glavi,

da su po Mesecu hodali ljudi…

Pa još ako veruješ

da su prazni moji rukavi,

tada se više ničemu ne čudi.”

Drugim rečima, posle toga više ništa nije nemoguće, ništa više nije ni toliko ludo, blesavo, glupo… Ako si ovo mogao „progutati” onda ćeš i sve ostalo što ti budu servirali! Možda je smisao bolje uhvaćen u kraćem prevodu:

Ne veruj dovek

U sve što vidiš, beno,

Poslušaj me, čovek,

Sve je namešteno!”

I na kraju poglavlja, pogledajte još samo ovu „zagonetku! Primetio sam da se u biblioteci, na polici, jedna do druge, nalaze dve knjige Žila Verna sličnih naslova. Na rikni prve piše: „20.000 milja pod morem, a na rikni druge „40.000 milja ispod mora. Koju ste vi čitali? Ja sam čitao ovu prvu, ali nikada nisam čuo da je svima znani roman imao i nastavak(?).

Razlika postaje uočljivija kada se knjige izvade i pogledaju korice. Naslovi su napisani bez brojeva i glase: „Dvadeset hiljada milja pod morem i „Četrdeset tisuća milja ispod mora. Međutim, ne radi se o prvom i drugom delu, odnosno nastavku, već je reč o prevodima jednog te istog romana(?)Vingt mille lieues sous les mers, iz daleke 1869. godine. Prvu je izdala beogradska „Tehnička knjiga, 1952, a drugu zagrebačka „Mladost 1972. godine. Sada su nam neke stvari malo jasnije, ali otkuda ovolika razlika u naslovima?

Otkud razlika od čak 20.000 milja? Imate li bilo kakvu ideju kako je došlo do ovoga? Koji je prevod tačan?

Nećete verovati, ali nije nijedan! Korektan prevod bi glasio: „Dvadeset hiljada liga pod morem, odnosno „Dvadeset tisuća liga ispod mora. Liga? O čemu je reč? Lig (league) je engleska mera za dužinu i na kopnu iznosi 4,827 km, a na moru 5,565 km. Vernov lig (lieu) nešto je duži od dve milje (2,16).

Prvi prevodilac je samo izraz lig zamenio miljama, a drugi je broj liga ugrubo pomnožio sa dva i pretvorio u milje. Procenivši da mi nismo ni čuli za lig, preveli su Vernov naslov onako kako su ga preveli, bez sumnje u najboljoj nameri, i nehotično napravili zagonetku koja je strpljivo godinama čekala da je rešimo – kada je primetimo. Važno je napomenuti da 20.000 liga nije dubina zarona, kako bi to neko nabrzinu pomislio, već je toliko bio dug put koji je je prešao Nemov Nautilus”!

Videli ste da se zagonetke mogu naći i tamo gde ih najmanje očekujemo, kao i to da logična rešenja uvek postoje. Samo ih valja potražiti na pravom mestu.

Tekst je preuzet iz knjige „Rebusi i kako ih se rešiti, Miodraga Ivaniševića, koju možete naći u svakoj bolje snabdevenoj knjižari, ili naručiti pouzećem: telefon: 066/240 499 ili e-mail miodrag.ivanisevic@gmail.com

O autoru

administrator

Ostavite komentar