ŠAPUTANJE NERAVA

MUŠKO-ŽENSKI MOZAK

379 pregleda

Zašto je mit o ženskom mozgu nesposobnom za nauku i dalje živ i zdav?

Godine 1879. Francuski polimat Gistav le Bon napisao je da „čak i najinteligentnije rase sadrže veliki broj žena čiji su mozgovi po veličini bliži mozgovima gorila nego najrazvijenijim muškim mozgovima. Ovu svoju opservaciju završio je konstatacijom da je ova manjkavost toliko očigledna, da nema nikakve sumnje u njeno postojanje, već samo u stepen njene zastupljenosti. Danas je, valjda, ovaj stav u potpunosti odbačen. Ipak, koliko god im se suprotstavljali, ove zastarele ideje se uvek nekako provuku u diskusiju o tome zašto ima manje žena naučnika.


Rozalind Frenklin

Nažalost, čitav vek nakon rođenja Rozalind Frenklin (25. jul 1920), žene koja je učestvovala u otkrivanju strukture DNK, dobro je još jednom se osvrnuti sve štetne predrasude o ženskim mozgovima i sposobnostima. U 19. veku strahovalo se da će izlaganje svim naporima koje zahteva nauka i obrazovanje biti štetno za krhki ženski biološki sklop. Predsednik Britanskog medicinskog društva, Vilijam Viters Mor, godine 1886. pretio je opasnostima koje za žene nosi preterano obrazovanje, tvrdeći da će ih to učiniti aseksualnim, nemoralnim i neuračunljivim.

U 20. veku se više govorilo o određenim sposobnostima neophodnim za bavljenje naukom, a koje su kod žena slabo razvijene, pre svega prostorna inteligencija. Smatralo se da su muški mozgovi puni testosterona prirodno skloni nauci. U svakom slučaju, poruka je bila jasna – žene se ne bave naukom jer nisu za to sposobne. Ipak, žene često i prestignu muškarce u mnogim naučnim disciplinama, što je čvrst dokaz protiv argumenta o urođenoj ženskoj nesposobnosti. Vremenom se čak i smanjuje pretpostavljena prednost muškaraca kada je prostorna inteligencija u pitanju.

Mit o ženskoj izbirljivosti

Ovi mitovi kojih ni dan danas ne možemo da se otarasimo se u današnje vreme pakuju u argument o „ženskoj izbirljivosti. Ovo je očigledno u čuvenoj izjavi koja je odjeknula u „Guglu, gde inženjer zaposlen u ovoj kompaniji, Džejms Damor, tvrdi da je jednaka zastupljenost oba pola u IT sektoru i tehnologiji malo verovatna s obzirom na biološki predodređene preference žena. Prema njegovom mišljenju, žene više vole ljude nego stvari. Nauka, pak, potpuno demantuje ovu pretpostavku. To što postoji više žena koje su medicinske sestre i više muškaraca koji voze autobuse ne ukazuje na urođene preference ka ljudima ili stvarima. Na žene i muškarce se vrši pritisak odmalena da biraju određena zanimanja.


Marija Kiri

Uz to, ženama je dugo bilo zabranjeno da se bave određenim poslova, npr. da u Londonu voze autobus. Uprkos tome, ženska izbirljivost se i dalje navodi kao objašnjenje za nejednakost u zastupljenosti polova u prirodnim naukama. Dvoje britanskih psihologa objavili su 2018. godine naučni rad Paradoks rodne ravnopravnosti u obrazovanju u poljima nauke, tehnologije, inženjerstva i matematike. Paradoksalno je to što u zemljama sa većim stepenom rodne ravnopravnosti postoji veća razlika u zastupljenosti polova u ovim poljima.

Objašnjenje koje autori nude sastoji se iz dva dela. Prvo, u zemljama sa nižim stepenom rodne ravnopravnosti su poslovi u polju nauke i tehnologije bolje plaćani, te ekonomske potrebe jednako utiču i na muškarce i na žene da se opredeljuju za ovu oblast. Drugi deo objašnjenja, koji podržavaju i neki drugi naučnici, sastoji se iz tvrdnje da je u zemljama sa povoljnijim socijalnim i ekonomskim uslovima lakše da se ispolje prirodne preference i urođene razlike.

Mit o saznajnim sposobnostima

Pošto je postalo očigledno da ne postoji razlika u uspešnosti muškaraca i žena koji se bave naukom, poslednjih godina pojavio se i mit o razlikama u saznajnim sposobnostima. S obzirom na to da žene pokazuju bolje rezultate u čitanju – verovatnije je da će im više prijati nenaučne oblasti i zanimanja.


Mit koji opstaje

Rad je podstakao žustru debatu o ovom paradoksu u naučnim krugovima, pre svega o načinu merenja rodne ravnopravnosti, kao i neobavezna i slobodna interpretacija pronađenih korelacija. Ova debata naterala je autore rada da objave ispravku svoje početne analize podataka – ispostavilo se da su koristili prilično neobičnu metodologiju za merenje razlike u polovima među diplomcima iz oblasti prirodnih nauka.Jedna grupa naučnika nije uspela da ponovi rezultate objavljene u ovom radu kad su koristili tradicionalniji pristup merenju, kao što je upoređivanje procenata muških i ženskih diplomaca.

Mnogi naučnici tvrde da su rodne predrasude i diskriminacija i dalje široko zastupljeni u oblastima prirodnih nauka, te da se zato žene ne opredeljuju za te oblasti. Istorija pokazuje da su žene igrale važnu ulogu u razvoju mnogih naučnih disciplina, ali da su sistematski isključivane iz naučnih institucija zbog svojih „urođenih manjkavosti“.

Mit o „muškom i „ženskom mozgu

Lepo je misliti da smo sve to ostavili iza sebe. Ali narativ koji iza toga stoji uporno se javlja u različitim oblicima, što najverovatnije odvraća žene. Sve ovo postoji uprkos nalazima da ideja o „muškom i „ženskom mozgu ima ozbiljne mane.

Naša životna iskustva i situacije kojima smo izloženi, pa čak i situacija da slušamo stereotipe o sebi, menjaju naš mozak. Ako vas ohrabruju da čitate, vaš mozak će postati veštiji u čitanju. Štaviše, dokazano je da će ljudi koji imaju negativne stavove o svojim sposobnostima za određeni zadatak, na sličnim zadacima pokazivati lošije rezultate ili ih u potpunosti izbegavati.

Rodne predrasude utiču i na mnoge faktore vezane za uspeh u nauci, uključujući zapošljavanje i karijernu mobilnost. Dokazano je da se naučni radovi i izveštaji iz oblasti hemije čiji su autori žene češće odbijaju i manje citiraju.Franklinova se sigurno suočavala sa mnoštvom predrasuda. Štaviše, dugo je prošla bez priznanja za svoju ulogu u otkrivanju strukture DNK lanaca. Tužno je da je narativ da nauka nije za žene živ i zdrav čak, sto godina od njenog rođenja.

(Izvor RTS)

O autoru

administrator

Ostavite komentar