SKLAPANJE PAMĆENJA

7 VELIČANSTVENIH SRBA

1.316 pregleda

Ove godine obeležava se 50 godina od jednog od najznačajnijih događaja u istoriji čovečanstva – misije Apolo 11 i prvog uspešnog sletanja čoveka na Mesec. Veoma značajnu ulogu u ovom poduhvatu imali su i sedmorica inženjera srpskog porekla, nazvanih „Srpskih Apolo 7.

„Ljudi  u Srbiji treba da znaju da su njihovi sunarodnici u Americi učestvovali u jednom, neverovatnom projektu. Njihov doprinos razvoju programa svemirskih istraživanja je na ponos cele srpske zajednice”, istakao je u razgovoru za sajt Mašinskog fakuleta David Vujić, poslednji živi član srpske sedmorke, koja je 60-ih i 70-ih godina prošlog veka radila na programu „Apolo”. Pored njega, u tom svemirskom programu učestvovali su Slavoljub Sem Vujić, Milojko Majkl Vučelić, Danilo Bojić, Pavle Dujić, Petar Galović i Milisav Šurbatović.

Gospodin Vujić bio je gost Mašinskog fakulteta, gde je održao je veoma posećeno i inspirativno predavanje Serbian 7 in the Apollo 11 Mission, posvećno upravo 50-godišnjici sletanja „Apola 11” na Mesec. To je bila prilika da u razgovoru sa njim saznamo nešto više o samom projektu i na koji način su srpski stručnjaci rešavali složene i do tada nepoznate inženjerske izazove.

Sedmorica pokraj „Apola 11

 „Većina ljudi nije svesna da na početku Apolo programa nije postojala nikakva svemirska tehnologija. Nismo imali nijednu od današnjih metodologija, metoda i opreme. Sve je bilo „prazna čaša” koju smo postepeno korak po korak punili. Svu opremu i tehnologiju koju smo koristili razvijali smo tokom projekta”, rekao je naš sagovornik.

Slavoljub Vujić bio je zadužen za istraživanja, testiranje i procenu kvaliteta, Milisav Šurbatović projektovao je sistem za sletanje, a Pavle Dujić bavio se obradom podataka. Petar Galović učestvovao je u projektovanju sistema, a Danilo Bojić bio je glavni inženjer i projektant izlaza za slučaj opasnosti na svemirskom brodu.

Milojko Vučelić bio je član ne samo misije „Apolo 11”, u kojoj je bio zadužen za rešavanje problema prilikom lansiranja, već i radio i na misiji „Apolo 13”, kada je spasao astronaute. Za ovaj podvig američki predsednik Ričard Nikson odlikovao ga je predsedničkom medaljom slobode. David Vujić bio je odgovoran za upravljanje programom i projektom i zadužen za nadzor nad celokupnim projektnim i upravljačkim aktivnostima u vezi s projektovanjem, testiranjem i procenom kvaliteta sistema i podsistema svemirskog broda „Apolo”.

Na pitanje koji su bili najveći inženjerski izazovi i kako su ih rešavali, kratko je odgovorio: „Sve je bilo izazov”. Do tada, kako je rekao, čovek nije bio u svemiru i nisu znali šta mogu da očekuju. Prvobitni cilj je bio da se istraži Zemljina orbita, odnosno uticaj bestežinskog stanja i sunčevog zračenja na ljude i opremu. Međutim, zbog lansiranja  sovjetskog satelita „Sputnjik” projekat je ubrzan, a tadašnji predsednik SAD Džon F. Kenedi se obavezao da će SAD poslati čoveka na Mesec.

Plan za let „Apola 11” je zvučao neverovatno, ali na kraju je uspešno završen. „Apolo 11” lansiran je iz Svemirskog centra „Kenedi”, na ostrvu Merit, na istočnoj obali Floride, 16. jula 1969. u 9,32 po lokalnom vremenu (13.32 UT), pomoću već proverene trostepene rakete „Saturn 5”. Njegov lunarni modul „Orao” bio je na Mesecu 21 sat, 36 minuta i 21 sekund, a Nil Armstrong je na površini Meseca proveo dva sata i 12 minuta, zajedno s Bazom Oldrinom. Za to vreme, Majkl Kolins je bio u komandnom modulu, u orbiti oko Meseca.

„Kada je modul dodirnuo površinu Meseca, svi smo bili u euforiji, ali i zabrinuti jer nismo imali komunikaciju sa astronautima. Kada je komunikacija uspostavljena našoj sreći nije bilo kraja. Više hiljada ljudi u projektu naporno je radilo 15 do 20 sati svakodnevno da bi ostvarili postavljeni cilj.  Rok koji je dao predsednik morao je da bude ispoštvan. To je bila trka u kojoj smo morali da pobedimo. Kada smo u tome uspeli, osećaj je bio neverovatan”,  naveo je naš sagovornik.

David Vujić s mašincima

Gospodin  Vujić je jedan od osnivača i predsednik Tesline naučne fondacije. Na našu molbu da prokomentariše zloupotrebu nekih od patenata našeg slavnog naučnika u vojne svrhe za proizvodnju novih vrsta naoružanja, naš sagovornik je podsetio da je Nikola Tesla bio miroljubiv čovek, koji je zastupao mir i radio za dobrobit čovečanstva. „Mnoga rešenja na kojima su radili i Tesla i Mihalo Pupin su direktno primenjena u razvoju Apolo svemirskog programa. To što su neki od Teslinih patenata igrom slučaja našli primenu i na projektilima i letelicama to nije bila njegova inicijalna ideja”, rekao je on.

David Vujić, zajedno sa suprugom Džindžer, boravi u višednevnoj poseti Beogradu na poziv Ambasade SAD u Srbiji u kampanji „Vi ste svet”. Njegovo gostovanje na Mašinskom fakultetu organizovao je prof. dr Đorđe Čantrak uz podršku  U.S. Speaker programa u Srbiji.

Čovek je pre 50 godina bio na Mesecu

Predavanje Davida Vujića na Mašinskom fakultetu izazvalo je veliku pažnju domaćih medija. Na novinarsko pitanje kako komentariše navode onih koji izražavaju sumnju da je čovek zaista bio na Mesecu pre 50 godina, Vujić je rekao da uživa kada odgovara skepticima.

„Ja im kažem, proveli smo mnogo vremena u Diznilendu da bismo snimili film. Ali, to nije slučaj. Vlada SAD i NASA i svi koji su učestvovali: izvođači, podizvođači i dobavljači i inženjeri potrošili su 25 milijardi dolara na taj projekat, što bi u sadašnje vreme bilo oko 120 milijardi dolara za Apolo program. Mi smo spustili čoveka na Mesec”, rekao je Vujić.

Odgovarajući na pitanje da li će čovek ponovo otići na Mesec, on je podsetio  da je aktuelna američka administracija već najavila da će se u narednih pet ili sedam godina obnoviti NASA projekat i ponovo poslati  čoveka na Mesec.

„Postoje ozbiljni planovi za to, kako bi se sproveli dodatni istraživački projekti na Mesecu, a jedan od njih koji se sada razmatra je upravo NASA projekat kojim bi se postavila svemirska stanica, nasuprot međunarodnoj svemirskoj stanici”, naveo je Vujić.

Iz biografije

David Vujić je rođen je u Midlendu, u Pensilvaniji 1935. Sin je Mitra i Milke, koji su se doselili u SAD iz Okučana i Gline pre Prvog svetskog rata. Diplomirao je na poslovnoj administraciji na Univerzitetu Južna Kalifornija i magistrirao biznis i tehničke nauke na Karitosu, državnom univerzitetu Kalifornije.

Proveo je više od 45 godina u aeronautici i avio-industriji. Dao je veliki doprinos u oblastima vojne avijacije, kosmičkih letova, sistema transporta, energije, razvoja tehnologije, ali i unapređenja biznisa i političkog lobiranja. Vujić je deo karijere proveo i u privatnom sektoru obavljajući ključne, rukovodeće pozicije u nekoliko vodećih američkih i međunarodnih firmi.

Radio je kao izvršni direktor za vladine poslove i konsultant u oblasti vazduhoplovstva, zaštite životne sredine, transporta energije i bezbednosti, uključujući bezbednost u vazduhoplovstvu i zaštiti kritične infrastrukture.

Bio je savetnik visokih vladinih zvaničnika, od administracije Džimija Kartera do Bušove administiacije. Jedan je od osnivača američke vojne službe za obezbeđivanje pristupačnog stambenog prostora aktivnim i penzionisanim pripadnicima američke vojske, kao i ratnim vojnim invalidima.

Od rođenja je član Srpske pravoslavne crkve, a kao dečak službovao je pred oltarom u crkvi pomažući sveštenicima. Svoju pravoslavnu veru i srpske korene nije zaboravio. „Otac je znao da kaže da imam sreće što sam rođen u Sjedinjenim Američkim Državama, ali da nikad ne treba da zaboravim odakle sam”.

(Ivana Subašić, MF)

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar