MEĐU IZMEĐU

99% BRZINE SVETLOSTI

625 pregleda
Luismmolina/iStock

Pogon se zasniva na efektu povećanja mase s povećanjem brzine. Misli se na relativističke brzine, brzine bliske brzini svetlosti.

Dobro znamo da nam treba hiljade godina da postojećim raketnim motorima stignemo do najbližih zvezda. Rastojanja su mnogooo velika. Nešto se mora uraditi po tom pitanju, da bismo se proširili po okolnim zvezdama, odnosno njihovim planetama, ako ni zbog čega, onda zbog toga da se osigura dalje postojanje ljudske vrste, pre nego se uništimo ovde na Zemlji.O Alsubijerovom pogonu nadsvetlosne brzine, koji brzinu postiže deformacijom prostor-vremena, pisali smo ovde i ovde i taj pogon proizilazi iz rešenja Ajnštajnovog jednačina opšte relativnosti. Zanimljiva kritika nadsvetlosnog pogona, data je ovde: [1].

Januara 2022. godine Nasa je objavila tekst svog inženjera Dejvida Barnsa o spiralnom motoru (helical engine) koji teoretski može da ubrza brod do 99% brzine svetlosti, i to bez potrošnog pogonskog goriva! Pogon se zasniva na efektu povećanja mase s povećanjem brzine. Misli se na relativističke brzine, brzine bliske brzini svetlosti. Rad je izazvao reakcije ali za sada nije potvrđen ni osporen od stručnih ljudi.

Kako motor radi? Najjednostavnije rečeno pogon iskorišćava promenu mase, kako se brzina mase približava brzini svetlosti. Čestice se ispaljuju korišćenjem akceleratora čestica, a po upotrebi se ponovo koriste. Akcelator ubrzava jone do umerenih dosvetlosnih brzina a zatim im menja brzinu da bi postigao promenu njihove mase. Promena mase je promena sile. Akcelator usmerava čestice u pravcu putovanja da bi se proizveo pogon. Pogon teoretski može da postigne brzinu od 297.000 kilometara u sekundi.

Motor nema pokretne delove osim jona koji putuju u vakuumu, zarobljenih unutar električnih i magnetnih polja. Zvuči sjajno, zar ne? I jeste – u teoriji. Praktični problemi su veliki. Spiralna komora bi morala biti prilično velika. Oko 200 metara dužine i 12 metara u prečniku. Potrebno je 165 megavata energije da se stvori 1 njutn potiska (potisak kojim kilogramu mase povećava brzinu po metar u sekundi, svake sekunde). Mnogo uložene energije za malo dobijenog potiska. Moraće da se sačeka nova tehnologija dobijanja velike energije iz male mase. Neki mini fuzioni reaktor.

Spiralni pogon, doseže 99% brzina svetlosti.Ovo je za sada samo interesantan koncept, koga treba dokazati u praksi. Rad je u međuvremenu uklonjen sa Nasine veb stranice bez obrazloženja.

[1] Profesor Dejvid Kiping u svom novom videu https://www.youtube.com/watch?v=an0M-wcHw5A objašnjava zašto bi putovanje brže od svetlosti dovodi do vremenskog paradoksa. I pored najbolje volje nisam uspeo da shvatim gde je paradoks. Možda neko od čitalaca Astronomijepomogne. Pogledajte video-zapis: https://www.youtube.com/watch?v=wZex3NPz-U8

(Izvor Astronomski magazin)

O autoru

administrator

1 komentar

  • U suštini ideja nije loša ali treba uzeti u obzir relativističke procese koji će uticati na proizvodnju energije u tim reaktorima.Ako reaktor u našem prostorno vremenskom sistemu NPR proizvodi 1GW energije,pri relativističkim brzinama reaktor bi sve manje proizvodio energiju sa našeg stanovišta zbog vremenske dilatacije.Što vreme sporije protiče za sistem reaktor svemirski brod to će prinos energije biti manji.Za posadu se ništa nije promenilo.Sada bih priložio dva apstraktna drugačija rešenja za takve egzotične motore.Prvi primer.Iskoristiti centrifugalnu silu,onu istu koja drži satelit u orbitu.Naime svako materijalno telo koje se kreće u ravni sa površinom planete zemlje prvom kosmičkom brzinom 7,2 KM/s ostvaruje ravnotežu između“ gravitacionog “ polja i centrifugalne sile.Zbog toga telo uspotavlja orbitu.Ako bi smo to telo ubrzali na drugu kosmičku brzinu 11,1 KM/s.,centrifugalna sila bi bila dovoljna da odcepi telo iz Zemljine orbite.Ovde se zapaža da svako materijalno telo koje se kreće normalno u odnosu na sferno gravitaciono polje generiše i pomenutu centrifugalnu silu koja teži da objekat udalji od materijalnog sfernog objekta-u ovom slučaju Zemlje.Ako taj pricip primenimo na žirostop onda možemo dobiti isti efekat gde je samo materijalna karakteristika žiroskopa prepreka.Ako žiroskop zavrtimo tako da materijalna tačka koja opisuje kružnicu oko centra osovine normalna na pravac-smer“gravitacionog „polja mi ćemo dobiti isti predhodno opisani efekat.Unutar žiroskopa se javlja centrifugalna sila koja teži da odvoji materijalnu tačku od centra osovine i ne govorim o toj sili.Međutim sama materijalna tačka rotirajući oko centra osovine žiroskopa normalna na sferno“gravitaciono“polje Zemlje generiše dodatnu centrifugalnu silu koja se poklapa sa pravcemi smerom sfernog „gravitacionog“ polja Zemlje.Bez obzira što materijalna tačka stalno menja svoj pravac i smer i opisuje kružnicu ona je normalna u odnosu na“gravitaciono polje“ i njena brzina ne gubi na „intezitetu“.Kada bi srednja ugaona brzina iznosila 7,2 KM/s onda bi žiroskop izgubio masu jer bi ostvario orbitalnu ravnotežu.Ako bi povećali dalje ugaonu brzinu žiroskopa onda bi se javila centrifugalna sila koja je veća od „gravitacione“sile i objekat bi počeo da se udaljava uvis ka svemiru.Što se više objekat udaljava od površine Zemlje to“gravitacija“slabi a objekat sve više ubrzava bez dodate energije.Normalno govorim o idealnom slučaju gde ne iznosim tehničko materijalne karakteristike nego samo ideju.Ovaj efekat se javlja i kod kvazara gde galaksija svom silinom izbacuje materiju na svojim polovima relativističkim brzinama upravo zahvljujući ovom efektu.Jedina sila koja može da prevaziđe „gravitacionu“silu crne rupe.Ako sada uzmemo sferni objekat od čelika debljine 1m i prečnika 10 m i taj objekat smestimo van sunčevog sistema možemo napraviti motor za međuzvezdano putovanje.Naime zašto van sunčevog sistema?Da bi se izbegao parazitni gravitacioni uticaj sunca,planeta,itd.Ako to sferi pripojimo masivan žiroskop onda između kugle i njega se uspostavlja gravitaciono privlačenje.Rotirajući žiroskop normano na sferu mi bi smo dobili predhodno opisan efekat samo drastično jači jer je gravitaciono privlačenje između ova dava objekta mala ali veoma potrebna.Vezujući veoma blisko žiroskop za površinu kugle efekat bi trebao da proizvede solidnu silu u smeru žiroskopa i objekat bi ubrzavao.Normalno ovde se očigledno proteže pitanje zakona o održanju energije ali Hej niko nije savršen,hahaha.Drugi primer je još prostiji .Poznato je da se brzina zvuka prosire različito kroz različite materijale.Tako da kroz vodu ona iznosi nešto preko 1400 m/s a kroz gvožđe preko 5000m/s.kroz dijamant čak 16000m/s.Ako sad napravimo disk od NPR dijamanta i postavimo ga u ravni sa zemljom i pobudimo ekstremno jakim i ekstremno visokofrekventnim ultrazvukom pri tome sinhronizujući sve čestice tako da istovremeno vibriraju normalno na sferno „gravitaciono“polje zemlje možemo dobiti sličan efekat već predhodno opisan.Kada čestice tako vibriraju a prenos se istovremeno obavlja 16000m/s mi možemo dobiti centrifugalnu silu koja će ploču odbiti od zemlje u vis .Normalno ovo su sve ideje dobre za razmišljanje mada mogu se napraviti tri vrste daleko praktičnijih i jednostavnijih motora koji mnogostruko prevazilaze predhodne.Benifit bi bio da takvi motori koriste jedan oblik energije NPR električnu struju a on za uzvrat generisao silu potiska u jedno smeru bez oslobađanja bilo kakve materije-medijuma.Masa motora je uvek ista.Takav motor bi lagano mogao da se kreće kroz vodu,kroz vazduh, i vakuum-svemir,a za njegov rad je potrebna samo el struja.

Ostavite komentar