TREĆI KAMEN

AMERIKA NA „ATOMSKOJ BOMBI”

1.162 pregleda
Buđenje vulkana (Vikipedija)

Ukoliko proradi supervulkan u Jeloustonu –  uskoro ili za hiljadu godinu – SAD će utonuti u „nuklearnu zimu” koja će zahvatiti ceo svet. Koliko dugo će se čekati da se razvedri nebo i zablista sunce?

Severozapadni deo SAD leži na „vulkanskoj bombi” koja polako otkucava. Kada će zatutnjati iz dubina? Nijedan vulkanolog, geolog i seizmolog se ne usuđuje da najavi „sudnji dan”, a gotovo svi du saglasni da su izgledi veoma mali.

Ne isključuje se, međutim, da se supervulkan u podzemlju Jeloustonskog parka iznenada probudi i počne da izbacuje mešavinu vrele magme, kamenja, vodene pare, pepela, ugljen-dioksida i drugih gasova. Zar nije najmanje tri puta neobuzdano podivljao u proučenoj davnini: prvi put pre 2,1 miliona, drugi put pre 1,3 miliona i treći put pre 640.000 godina.

Nije nikakva tajna da je
jeloustonski supervulkan
jedan od najmoćnijih budnih u svetu.

I pre sedamsto stoleća se probudio iz prividne pospanosti, ali ni izdaleka kao u prethodna tri besomučna izlivanja što ukazuje da nikad nije kasno da se razgoropadi. Ali upućeni kažu da se to, otprilike, dogodi jednom u sedamdeset hiljadugodišta. Drugim rečima, Amerikanci budite spokojni još šezdesetak vekova, ionako ste pregrmeli predsedničke izbore. Otkuda strahovanje da je „sudnji dan” neizbežan?

Vreli izvor u Jeloustonu (Jelouston)

Jeluostonski gejzir (Jelouston)

Tri metra pepela

Nije nikakva tajna da je jeloustonski supervulkan jedan od najmoćnijih budnih u svetu. Skorašnja istraživanja su unela znatnu veću zebnju: otkrivena je ogromna šupljina (46.000 kubnih kilometara), znatno dublja od prethodne, čije bi užareno bazaltno kamenje moglo 11 puta da ispuni Veliki kanjon u Koloradu! Izračunato je da, najmanje, četiri i po puta nadmašuje gornju magmom ispunjenu, od ranije poznatu.

Vreli izvor u Jeloustonu (Jelouston)

Vreli izvor u Jeloustonu (Jelouston)

Ako bi naglo počeo da se izliva, nadmašio bi hiljadu puta vulkan Sveta Jelena koji je 18. maja 1980. prilično uznemirio okolno stanovništvo, usmrtivši 57 ljudi i više hiljada životinja. Koliku bi štetu naneo?

Spasioci bi se uz jedvite
jade probijali, ako to uopšte
uzmognu, avioni bi ostali
prikovani na pistama.

Nećete verovati, proračuni su gotovi: 90.000 mrtvih duša u kratkom roku. A kasnije? Nailazi gore: „nuklearna zima”, kao posle bacanja atomske bombe. Otrovni vreli pepeo (najbliže vulkanu dostizao bi debljinu od tri metra) prekrio bi predele udaljene 1.600 kilometera, stigavši do Njujorka u kojem bi iznosio santimetra-dva. Sloj bi se, dakle, stanjivao udaljavajući se od grotla.

 

Neprozirna sumaglica gasova i prašine natkrila bi SAD, zbog čega bi temperatura opala. Spasioci bi se uz jedvite jade probijali, ako to uopšte uzmognu, avioni bi ostali prikovani na pistama. Isporuke hrane bi maltene prestale, usevi bi bili desetkovani.

Nešto nalik tome desilo se nakon strahotnog orgijanja vulkana Java u Indoneziji, 535-536. godine, što je opisao vizantijski istoričar Prokopije. Na severnoj polulopti zavladala je glad, prinosi su načisto podbacili. Iz skorije prošlosti podsetilo bi na planinu Tambora u Indoneziji, koja je 1918. očas razderana silnim nadiranjem uzavrele lave i stenja, ostavivši za sobom „godinu bez leta” iznad polutara.

Jezero Toba u kalderi supervulkana (NASA)

Jezero Toba u kalderi supervulkana (NASA)

Supervulkan u Jeloustonskom parku, koji se prostire na 8.987 kvadratnih kilometara u tri savezne države, ne miruje: svakoga dana izduva 45.000 metričkih tona ugljen-dioksida.

U izučenoj geološkoj prošlosti pratile su ga četiri vrste podzemnih zbivanja: nastanak posebnih vrsta kratera (kaldera), u kojima se docnije sliva voda (jezera), i to je zabeleženo pre 2,1 i 1,3 miliona godina; izlivanje lave (najmanje 30 puta u razdoblju od pre 640.000 do 70. godina), od 1.000 do 3.000 podrhtavnja tla godišnje (poslednje značajno 1959. godine) i naglo šikljanje vode (hidrotermalne eksplozije), uglavnom skromnih u minulom stoleću, ali tuce i više razornih od pre 14.000 do 3.000 godina.

Dva dokaza supervulkanizma u SAD nalaze se u Jeloustonskom nacionalnom parku i u tzv. Dugačkoj dolini u Kaliforniji. Tamo su se odigrale tri velike erupcije u proteklih dva miliona godina, svaki put pokrivši ceo severnoamerički kontinent pepelom od Atlantskog do Tihog okeana.

Najdramatičniji i najskoriji sličan događaj, međutim, zbio se na indonežanskom ostrvu Sumatra pre 73-74 hiljade godina. Vulkan je razneo planinu Toba i stvorio krater prečnika oko sto kilometara, izbacivši prašinu i pepeo u vidu stuba od 50 kilometara visine, i oslobodivši, pord ostalog, više od tri milijarde tona (3.000 megatona) sumpor-dioksida u atmosferu, što je stotinu puta premašilo najpoznatije erupcije u pisanoj istoriji: Vezuv koji je uništio Pompeju 79. ili Krakatau iz 1883. godine.

Vulkani ne umiru

Verujete li da je orgijanje boga Vulkana potamanilo maltene sva ŽIVA stvorenja pre 260 miliona godina? Doskora se pretpostavljalo je da je Zemlja u ta davna vremena iskusila jedan od bezbroj kosmičkih „bliskih susreta” – udar asteroida ili pad komete – koji su joj ostavili mnoštvo ožiljaka u vidu svakojakih udubljenja.

Profesor paleontologije Pol Vignal, sa Univerziteta Lids (Velika Britanija), obznanio je pre nekoliko godina da je zastrašujuće riganje vulkana na jugozapadu Kine izbacilo u nebo oko pola miliona kubnih metara lave, prekrivši površinu veliku kao što bile Srbija i Crna Gora pre razdvajanja, i pomorivši morski život širom sveta! Šta je u tome neobično?

Sličan supervulkan probudio
se iz dugotrajne dremeži pre
640.000 godina u Jeloustonskom
parku i prekrio lavom polovinu
teritorije današnje SAD.

Tumačenje je prilično jednostavno: izlivanje je ostavilo vidljiv trag u plitkoj morskoj vodi, a to znači da je lava i danas prepoznatljiva u različiotim slojevima stena, stešnjenih imeđu naslaga sa ostacima (fosilima) životinja čiju je starost i sam početak pogubnih zbivanja lasno izmeriti. Svojevrsni „geološki časovnik”, zar ne?

Možda posledice ne bi bile toliko smrtonosne i otisci tako uočljivi da vulkanske kupe nisu načičkane blizu obale. U žestokom dodiru brzih užarenih reka lave i morskog plićaka, čak u stratosferu su odaslate ogromne količine sumpor-dioksida. Kao da ste prosuli vodu u tiganj s vrelim uljem, što vam se, priznaćete, barem jednom desilo u kuhinji. Džinovski oblak vruće vodene pare, začinjene otrovnim hemikalijama, začas je obujmio našu planetu.

Nagli priliv sumpor-dioksida ubrzao je nagomilavanje oblaka na svim meridijanima – izazvaši sveopšte rashlađivanje (opadanje temperature) i pokrenuvši obilne „kisele kiše” koje su neprestano lile. Otpočela je nezaustavljiva prirodna nepogoda, čiji se ishod meri pomorom biblijskih razmera. U fosilima je utisnuto da je morski živit iznenadno zbrisan, što je nesumnjivo u sprezi sa strahotnim izlivanjem lave i stravčnim udesom

Prethodna izučavanja su već načinila kopču između povećanja količine ugljen-dioksida u Zemljinom gasnom omotaču, riganja vulkana i sveopštih izumiranja.

Sličan supervulkan probudio se iz dugotrajne dremeži pre 640.000 godina u Jeloustonskom parku i prekrio lavom polovinu teritorije današnje SAD, zbog čega su geolozi i geofizičari spremni da najave još jedan takav pir u naše vreme. Ionako je čuveni prirodni rezervat jedna od nekoliko „najvrelijih tačaka” na nemirnoj plavozelenoj planeti.

Pre ili kasnije – što ubedljivo potkrepljuje Zemljina geološka prošlost – razorna vulkanska erupcija ugroziće ljudsku civilizaciju uzrokujući višegodišnje smrzavanje. Budemo li zajedljivi: to je dobra vest. A loša? Tom divljanju prirode niko se ne može suprostaviti.

Ljudi pre iščeznućem

Desetak planina na našoj planeti u kojima se, prema predanju pojavljuje rimski bog vatre Vulkan (sa stalnim boravištem u grotlu Etne na Siciliji), u stanju je da izbljuje toliko vodene pare, gasova, pepela, lave i kamenja kao retko kada u poznatoj (i istraženoj) povesti.

Divlje orgijanje nadmašilo bi sve što su do sada ljudskom rodu naudili Krakatau, Sveta Jelena, Pinatubo ili ma koji vulkan u minulih nekoliko hiljada godina. Supererupcija bi stotinama puta bila pustošnija od svih za koje znamo. Šta prethodi ovakvim poremećajima?

Ogromni „džepovi lave” počnu ubrzano da se nadimaju, za samo nekoliko dana ona pokulja napolje kroz grotlo. Prašina, gasovi i vodena para se godinama uzdižu u atmosferu, zaklanjajući sunce i hladeći površinu Zemlje; zavladaju „večna zima” u kojima mnoge biljne i životinjske vrste zauvek nestanu. Ceo jedan kontinent (a možda i više) prekrio bi pepeo koji bi se zadržao godinama i decenija, uništavajući psotojeći i onemogućujući nove useve.

Surovi pir vulkana Toba na indonežanskom ostrvu Sumatra, pre 74.000 godina, načinio je krater prečnika sto kilometara, izbacio prašinu i pepeo u obliku stuba visokog 50 kilometara i ispustio tri milijarde tona sumpor-dioksida (stotinu puta više od Vezuva). Živa u termometru se srozala za, najmanje, 21 Celzijusov stepen, jer su prašina i pepeo zamračili nebo. Tri četvrtine biljaka na severnoj polulopti je zauvek iščezlo.

Američki antropolog Stenli Embrouz je 1998. obelodanio da je to nenadano smanjilo broj ljudi – na manje od 10.000, a možda i hiljadu – čime se može protumačiti začuđujuće „usko grlo” u naslednom otisku (DNK). Naši davni preci suočili su se s neumitnim iščeznućem!

Pre ili kasnije i nas će nešto slično zadesiti, a nismo kadri ničim da sprečimo hir boga Vulkana.

Zapamtite: vulkani nikada ne umiru, samo se na kraće ili duže vreme pritaje.

Stanko Stojiljković

Slom civilizacije?

Supersnažne vulkanske erupcije sposobne da izazovu katastrofu istog reda kao udari kosmički tela u prečniku većih od kilometra dešavaju se – prema tumačenju Majkla Rampina, geologa sa Njujorškog univerziteta – otprilike jednom u 50 hiljada godina.

U takvim iznenadnim izlivima izbaci se preko 1.000 kubnih kilometara materijala, sa više više od hiljadu megatona stratosferskih aerosola i čestica prašine manjih od jednog mikrona, koje se duže (oko godinu dana) zadrže u visokim slojevima atmosfere, zaustavljajući sunčevu svetlost. Očigledne posledice su globalno zahlađenje (naziva se „vulkanska zima”) i ekološki poremećaj na svim meridijanima, što bi u današnjem prenaseljenom svetu neizbežno izazvalo slom savremene civilizacije.

Dinosaurusi u lavi

Veliko stradanje desilo se pre otprilike 60 miliona godina na Dekanskoj visoravni u Indiji, jer je lava u nekoliko velikih izlivanja prekrila milion i po kvadratnih kilometara. Pustošenje se poklopilo s čuvenim pomorom dinosaurusa na razmeđi krede i tercijera, za koje se najviše okrivljuju udar asteroida, a ne isključuje se ni upliv vulkanskog pira.

Empedoklov skok

Prema predanju, grčki filosof Empedokle iz Agrigenta na Siciliji (prema Aristotelu, utemeljivač retorike), bacio se u grotlo Etne verujući da ljudi žive na tlu, a bogovi u tananinoj tvari – vatri.

Munkovo nebo

Izvesni estetičari su pre nekoliko godina obelodanili da je krvavo nebo na čuvenoj Munkovoj (Edvard) slici „Krik” posledica erupcije vulkana Krakatau 1883. Poznato je da je posle toga dve godine video plavi mesec.

Vatreni pojas

Na Zemlji postoji nekoliko stotina živih vulkana (600-750) i nekoliko hiljada ugašenih, a u stvari pritajenih. Prvi se većinom nalaze na kopnu, ostrvima i morskom snu u nekoliko pojaseva oko Tihog (tihookeanski vatreni pojas) i Atlantskog okeana, Sredozemnog i Crvenog mora.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar