SUNČEVA AVLIJA

ASTEROIDI DIJAMANTI

268 pregleda
NASA

Koristeći Vrlo veliki teleskop” Evropske južne opservatorije (VLT) u Čileu, astronomi su snimili 42 najveća objekta u pojasu asteroida, koji se nalaze u području između Marsa i Jupitera. Nikada pre nije toliko velika grupa asteroida snimljena tako oštro.

Posmatranja otkrivaju širok raspon neobičnih oblika, od sfernih do nalik na pseće kosti, i pomažu astronomima u praćenju porekla asteroida u našem Sunčevom sistemu, objavila je ESO.Detaljne slike ova 42 objekta veliki su skok napred u istraživanju asteroida. Ostvarene su zahvaljujući teleskopima na Zemlji, a doprinose odgovorima na važna pitanja o životu, svemiru i mnogočemu drugome.


(ESO M. Kornmesser Vernazza et al. MISTRAL algorithm ONERA CNRS)

„Dosad su s visokom oštrinom detalja bila snimljena samo tri velika asteroida glavnog pojasa, Ceres, Vesta i Lutecija, jer su ih posjetile svemirske misije Dawn i Rosetta koje su poslale NASA i Evropska svemirska agencija”, objasnio je Pjer Vernaza iz Laboratoire d’Astrophysique de Marseille u Francuskoj, koji je vodio studiju o asteroidima objavljenu u časopisu Astronomy&Astrophysics.Opažanja ESO-a dala su oštre slike za mnogo više ciljeva, ukupno 42.

„Naša zapažanja pružaju snažnu potporu tezi o značajnoj migraciji ovih tela nakon njihova formiranja. Ukratko, takva ogromna raznolikost u njihovom sastavu može se razumeti samo ako su tela nastala u različitim područjima Sunčevog sistema.

Raniji mali broj detaljnih osmatranja asteroida značio je da su do sada ključne karakteristike, poput njihovog trodimenzionalnog oblika ili gustoće, bile uglavnom nepoznate. Između 2017. i 2019. Vernaza i njegov tim krenuli su da popune ovu prazninu temeljnim pregledom glavnih tela u pojasu asteroida.Većina od 42 objekta u njihovom uzorku veličine (prečnik, odnosno dužine) su preko 100 kilometara. Tim je posebno snimio gotovo sve asteroide pojasa veće od 200 kilometara, 20 od 23. Dva najveća objekta koja je tim ispitivao bili su Ceres i Vesta (slika dole), prečnika oko 940 i 520 kilometara, dok su dva najmanja, asteroidi Uranija i Ausonija, svaki od oko 90 kilometara.

Rekonstruišući oblike objekata, tim je shvatio da su posmatrani asteroidi uglavnom podeljeni u dve porodice. Jedni su gotovo savršeno sferični, poput Higije i Ceresa, dok drugi imaju neobičniji, izduženi oblik, čija je neprikosnovena kraljica asteroid Kleopatra, koja izgleda kao pseća kost.Kombinujući oblike asteroida s podacima o njihovoj masi, tim je otkrio da se njihove gustoće znatno razlikuju. Četiri najmanje gusta asteroida koja su proučavana, uključujući Lambertu i Silviju, imaju gustoću od oko 1,3 grama po kubnom santimetru, što je približno gustoća uglja. Najgušći, Psihe i Kaliope, imaju gustoću od 3,9 odnosno 4,4 grama po kubnom santimetru, što je više od gustoće dijamanta (3,5 grama po kubnom santimetru).

Ova velika razlika u gustoći sugeriše da se sastav asteroida znatno razlikuje, što astronomima daje važne naznake o njihovom poreklu.Naša zapažanja pružaju snažnu potporu tezi o značajnoj migraciji ovih tela nakon njihova formiranja. Ukratko, takva ogromna raznolikost u njihovom sastavu može se razumeti samo ako su tela nastala u različitim područjima Sunčevog sistema”, objasnio je Jozef Hanuš sa Karlovog univerziteta u Pragu, jedan od autora studije.


Silvi
ja i Lamberta

Rezultati podupiru pretpostavku da su najmanje gusti asteroidi nastali u udaljenim oblastima van orbite Neptuna i potom migrirali na svoje sadašnje mesto.Ovi nalazi su omogućeni zahvaljujući velikoj osetljivosti spektropolarimetrijskog instrumenta visokog kontrasta za istraživanje egzoplaneta (SPHERE) koji je montiran na ESO-ovom VLT-u.S poboljšanim mogućnostima SPHERE-a, uz činjenicu da se malo znalo o obliku najvećih asteroida glavnog pojasa, uspeli smo postići značajan napredak na ovom polju”, rekao je koautor rada Loran Žorda, takođe iz Laboratoire d ‘Astrophysique de Marseille.

Astronomi će moći snimiti još više asteroida u najsitnijim detaljima s dolazećim ESO-ovim Izuzetno velikim teleskopom” (ELT), koji je trenutno u izgradnji u Čileu i s radom bi trebalo početi krajem ove decenije.ELT-ova opažanja asteroida glavnog pojasa omogućiće nam proučavanje objekata prečnika od 35 do 80 kilometara, zavisno od njihovog položaja u pojasu, a kratera veličine otprilike 10 do 25 kilometara”, rekao je Vernaza.Postojanje instrumenta sličnog SPHERE-u na ELT-u čak bi nam trebalo omogućiti da snimimo sličan uzorak objekata u udaljenom Kajperovom pojasu. To znači da ćemo moći okarakterisarati geološku istoriju mnogo većeg uzorka malih tela sa Zemlje.

(Izvor Indeks)

O autoru

administrator

Ostavite komentar