LESTVICE ŽIVOTA

AVICENINO ZAKOPČAVANJE

787 pregleda
Avicena (Vikipedija)

U tom cilju, ova knjiga je pokušaj razumevanja i podrška osobama sa sindromskim hendikepom, sa smetnjama u fizičkom i psihičkom razvoju, u kolokvijalnom sinonimu pogrešno zvanim individue s posebnim potrebama.

Dr Esad Kučević

„Slatko je i časno umreti
za otadžbinu” Horacije
„Stara laž” Vilfred Oven

Na kraju presuđuje početak.

Još od Persijanca zvanog Avicena (Abu Ali el Husein ibn Sina, 980-1037), koji je prvi ustanovio pojam i značenje sindroma i vršio kontrolisane studije, o sindromskoj temi, individualne i socijalne fragmentacije, gotovo podjednako kodnoj koliko i kobnoj, vreme je za hladan tuš.

Ljudski mozak je neuporedivo impresivniji od genoma, koji se za nestrpljive menja sporije od glečera. Međutim, mozak kao svoje najmonumentalnije delo stvaraju geni, onoliko dobro koliko je kvalitetan i njegov urođeni plan. To je zagonetna tajna i jedan od najvećih izazova moderne biologije.

Geni nisu biološki atomi. Oni su deljivi
i njihove jedinstvene promene, ne tako davno
van kontrole, slično karakterističnoj
atomskoj transmutaciji u fizici, većinski
su uzrok sindroma glave, lica i vilica.

Kao po receptu velikog vođe, koji zna kome šta da poveri. Genom to zna, iako po rodonačelniku niza ideja Vilijamu Bilu Hamiltonu: „Genom nije monolitna banka podataka ili izvršni tim posvećen samo jednom projektu. Umesto toga, genom sve više liči na sobu upravnog odbora kompanije, na pozornicu borbe za vlast, među egoistima i frakcijama”.

Znači, hemijsko jedinstvo genoma ne postoji. Večna je samo ideja, o kompletnom setu ljudskih gena, koja je očigledno uzdrmala filozofske osnove biologije. O genima u sukobu, jedni protiv drugih, pri nedovoljno poznatim biološkim procesima.

Većini okultno, osim malobrojnim evolucionim biolozima. Nije skrivena tajna, ni Krikov (Frensis) kod „bez zareza”. Ni, sine dine (bez nastavka).

Međutim, geni nisu biološki atomi. Oni su deljivi i njihove jedinstvene promene, ne tako davno van kontrole, slično karakterističnoj atomskoj transmutaciji u fizici, većinski su uzrok sindroma glave, lica i vilica. Ali, nemaju jeretično poreklo, kao alhemija.

Uz citiranje dalekovide američke romansijerke Džoan Didion: „Volja  da se preuzme odgovornost za sopstveni život je izvor samopoštovanja!”

Nije onda neobično što je i dalje bolno izučavanje genetike, u pokušaju povratka etike. Manji stepen naučnih saznanja potencira veći stepen „ničijih polja” u kojima se mnoga patološka stanja pripisuju nasleđu, tokom rasta i razvoja naše sveukupnosti.

Protiv nepravedne marginalizacije i stigmatizacije. Manje njihovom, a više krivicom nasleđa. Iako skrajnuti, za njih je i prepreka na neki način životna prilika. Pitanja su im lepša od odgovora, koje povezuje vreme, a u vremenu je sticajem udela truda i čuda – ljubav.

U tom cilju, ova knjiga je pokušaj razumevanja i podrška osobama sa sindromskim hendikepom, sa smetnjama u fizičkom i psihičkom razvoju, u kolokvijalnom sinonimu pogrešno zvanim individue s posebnim potrebama. Neobičnim određenjem, bez obzira što je po Ajnštajnu (Albert) „najlepše iskusiti misterioznost, koja je izvor umetnosti i nauke”.

Protiv nepravedne marginalizacije i stigmatizacije. Manje njihovom, a više krivicom nasleđa. Iako skrajnuti, za njih je i prepreka na neki način životna prilika. Pitanja su im lepša od odgovora, koje povezuje vreme, a u vremenu je sticajem udela truda i čuda – ljubav.

Međutim, još u 19. veku je engleski fizičar Tomson (Džozef Džon), govorio: „Vi ne možete zatresti jedan cvet, a da ne zatresete zvezde”. Kao preduslov Ničeovog (Fridrih) zaveštanja, u „Antihristu”: „Ko ima ono ,zašto’ živi, može se nositi sa gotovo bilo kojim ,kako’ živi”.

Uzročno-posledičnom analizom je na kraju uvek početak. Jer, krajevi se stalno menjaju i nedostaju. Uprkos pokušaju multidisciplinarnog zakopčavanja „Sindroma glave, lica i vilica”, Avicenina sintagma najbolje ilustruje interaktivni skup i determiniše da neizvesne manifestacije kliničkih stanja zavise od zajedničkog ispoljavanja.
Zato, sindromskim krilima treba više neba?!

Multidisciplinarno zakopčavanje
„Sindroma glave, lica i vilica” (Ajan Jilmaz)

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar