ARGUSOV POGLED

BIOLOGIJA NA RASKRSNICI (2)

Ilustracija (Piksabej)

Knjiga „Svrha i želja”: Šta čini nešto „živim” i zašto to moderni darvinizam nije uspio da objasni, autora Skota Turnera (J. Scott Turner 1951), jedna je od onih knjiga koje zaslužuju epitet „subverzivna”. Turner sugeriše da je nauka o životu ili živoj materiji, dakle biologija, izgubila sposobnost da odgovori na fundamentalno pitanje: Šta je to život?

Prof. dr Predrag Slijepčević

Izdavač HarperCollins, New York, godina 2017.

Prema Skotu Turneru, dominantno neodarvinističko objašnjenje evolucije je kao „drvena ptica u mehaničkom satu koja je živa kao što su živi zupci i opruge koje je pokreću”.

„Mrtva ptica” evolucije je metafora za naučni ćorsokak u koji je biologija ušla pretjeranim oslanjanjem na koncepte mehanizma i materijalizma. Ovi koncepti su u suprotnosti sa „svrhom i željom” koje ispoljavaju svi organizmi, od najjednostavnijih bakterija do kompleksnih sisara kao što su kitovi ili ljudi. Bez „svrhe i želje” nema života. Imitiranjem fizike biologija svjesno eliminiše „svrhu i želju” iz živog svijeta i time ga nehotično ubija.

Neodarvinizam kao naučni pravac kombinuje
Darvinovu ideju evolucije putem prirodne
selekcije sa genetikom. Rezultat je
mehanicistički koncept prema kome
organizam može biti samo genetski
organizam – vrsta biološke mašine
potpuno određene (determinisane)
genima i prirodnim okruženjem.

Ono što knjigu čini interesantnom jeste provokativna analiza istorije evolucione misli, identifikacija neodarvinističkih grešaka i, konačno, predstavljanje nove baze biologije koja dozvoljava povratak „svrhe i želje” u koherentniju nauku o životu. Ova koherentnija nauka interpretira život, organizme i njihovu okolinu na fundamentalno drugačiji način – organski način – od mehanicističke verzije biologije. U srži organskog načina interpretacije je koncept homeostaze Kloda Bernara (1813-1878), koji prema Turneru, „… ne proizilazi iz prirodne selekcije, nego pokreće selekciju…”. Iz perspektive oficijelne biologije ovaj iskaz je duboko subverzivan.

Mehanički neodarvinizam

Šta je Turnerov motiv za ovako radikalan stav? Najkraći odgovor je mehanicistička baza neodravinizma. Neodarvinizam kao naučni pravac kombinuje Darvinovu ideju evolucije putem prirodne selekcije sa genetikom. Rezultat je mehanicistički koncept prema kome organizam može biti samo genetski organizam – vrsta biološke mašine potpuno određene (determinisane) genima i prirodnim okruženjem.

Dobra metafora je mašina za mljevenje mesa. Ručica na mašini su geni. Metalno tijelo mašine je prirodno okruženje. Kada se geni (ručica) i prirodno okruženje (metalna konstrukcija) udruže rezultat su organizmi koji ispadaju iz ove mašine kao pasivni biološki objekti – genetski programirane mašine prilagođene rigidnom okruženju. Mašinama nije dozvoljeno da posjeduju ili ispoljavaju „svrhe i želje”.

Ilustracija (Piksabej)

Prema Turneru, ova mehanicistička greška se može ispraviti samo ako se koncept genetskog organizma zamijeni novim konceptom organizma kao prirodnog kognitivnog agenta koji aktivno proizvodi svoje okruženje. U ovakvoj koncepciji organizma uloga gena je ograničena. Geni ne kontrolišu organizme u potpunosti kao što tvrdi Ričard Dokins u knjizi „Sebični gen”. Istina je prema Turneru suptilnija: organizmi su nedovoljno određeni ili subdeterminisani genima i prirodnim okruženjem. Organizmi posjeduju fiziološki unutrašnji nagon – težnje i želje – koji koncept genetskog organizma poriče. Poricanje unutrašnjeg nagona, prisutnog u jednakoj mjeri u bakterijama, biljkama i ljudima dostiglo je, prema Turneru, dogmatske razmjere.

Turner koristi jedan sarkastični izraz da obilježi ključne čuvare dogme: „četiri jahača evokalipse” (Four Horsemen of the Evocaplypse). To su prema redosljedu navođenja u knjizi: Vil Provin (1942-2015), populacioni genetičar i filozof, Frensis Krik (1916-2004) biolog poznat po otkriću strukture DNK sa Džejmsom Votsonom, Ričard Dokins, biolog i popularizator neodarvinizma i Danijel Denet, filozof. Ova „četvorica jahača evokalipse” se brinu o održavanju vještačkog binarnog izbora u nauci o životu: ili ste sa nama (svi biolozi moraju biti neodarvinisti), ili ste protiv nas (ako niste neodarvinista onda ste kreacionista).

Ovaj binarni izbor izražen na suptilniji način glasi: Prihvatite svrhu i želju (intencionalnost i svrhovitost) kao realne atribute života, i to vas diskvalifikuje kao naučnika. S druge strane, ako ste naučnik, morate odbaciti posebni kvalitet života iz svog razmišljanja.

Turner se ne slaže sa ovim binarnim izborom. Za njega postoji treći izbor – onaj koji nije ni neodarvinizan, ni kreacionizam. Ovaj treći izbor se zasniva na fiziološkom konceptu homeostaze, čime ostaje u okvirima naučnog razmišljanja.

Šta je to homeostaza?

Tvorac koncepta homeostaze je veliki francuski naučnik Klod Bernar. Izložio ga je u njegovom najpoznatijem djelu „Uvod u studije eksperimenatlne medicine” (Introduction á l’étude da la médecine expérimentale) iz 1865. Bernar nije koristio termin homeostaza. Termin će prvi upotrijebiti američki fiziolog Volter Bradford Kanon (1871-1943) i detaljnije objasniti u knjizi „Mudrost tijela” objavljenoj 1932. Bernar je koristio francuski termin milieu intérieur (unutrašnja sredina). Prema Bernaru „Konstantnost unutrašnje sredine je uslov za slobodni i nezavisni život”.

Eliminacija „svrhe i želje” je ubijanje
života. Koja bakterija, na primjer, ne
pokazuje „svrhu i želju” da se kreće prema
šećeru, kao izvoru hrane, čim ga njen senzorni
aparat registruje? Samo mrtva bakterija.

Homeostaza se u modernoj verziji obično definiše kao „stanje unutrašnje konstantnosti održavane putem aktivnih regulatornih procesa”. Tipičan primjer je održavanje tjelesne temperature. Moderna teorija homeostaze, koja nije izvorno Bernarova, održavanje temperature ljudskog tijela tumači kao mehanizam: proizvod kauzaliteta. Događaj A, na primjer, predstavlja sniženje tjelesne temperature. Njegova posljedica je događaj B: senzorni aparat organizma registruje sniženu temperaturu i time izaziva događaj C: organizam počinje da se trese da bi se zagrijao. Rezultat je povratak u A ili restoracija tjelesne temperature. U ovoj interpretaciji tjelesni termostat je otprilike kao objekat koji reguliše mašina.

Ilustracija (Komfrik /Piksabej)

Međutim, Bernar nije interpretirao homeostazu mehanicistički, niti je za njega život mogao biti mašina. Bernarov iskaz „Konstantnost unutrašnje sredine je uslov za slobodni i nezavisni život” jeste, prema Turneru, iskaz o prirodi života kao procesa. Kako Turner kaže: „… homeostaza nije posljedica života; ona je prethodnica života…” Bernar nas poziva da postavljamo pitanje „zašto?” a ne pitanje „kako?”. Zašto tjelesna temperatura treba da se reguliše? A ne, kako se reguliše? Ovo pitanje „Zašto?” postaje uznemirujuće i antimehanicističko. Otvara novu perspektivu u kojoj život postaje „trajna dinamička neravnoteža”.

Organizmi nisu stvari nego procesi – kontinuirani tok materije i energije koji postaje visoko organizovan. Da bi sačuvao organizaciju (kompleksnost) organizam mora da cijelo vrijeme održava postojanost kompleksne organizacije kroz proces homeostaze. „Svrha i želja” su sastavni dio ovog procesa. Eliminacija „svrhe i želje” je ubijanje života. Koja bakterija, na primjer, ne pokazuje „svrhu i želju” da se kreće prema šećeru, kao izvoru hrane, čim ga njen senzorni aparat registruje? Samo mrtva bakterija.

Evo jednog provokativnog citata o homestazi koji će iritirati biologe mehanicističkog opredjeljenja. Odnosi se na dilemu „mehanicizam – organicizam” u biologiji: Ovo je opasna dilema koju homestaza postavlja modernoj nauci o životu. Pozvani smo da se usredotočimo samo na šrafove i zupčanike (mehanizam), ali kada to učinimo, uklonimo dušu… Bernar nije tražio da se divimo šrafovima i zupčanicima (mehanizmu), pozivao nas je da razmišljamo o prelijepoj duši.

Zaključak

Iako je knjiga „Svrha i želja” subverzivna, i sadrži neke koncepte koji su samo na prvi pogled nenaučni, ona je istinsko osvježenje na tržištu naučnopopularne literature prvenstveno zato što je antidogmatska i duboko provokativna. Njen autor, Skot Turner, ključne teze iznesene u knjizi, uključujući stavove o neodarvinizmu i homeostazi, već je objavio u naučnim radovima. Turner je poznat po konceptu „proširenog organizma” (extended organism) iznesenog u svovoj prethodnoj knjizi  „Šegrtov saučesnik” (The Tinkerer’s Accomplice: How Design Emerges from Life Itself), čije su recenzije objavili vodeći naučni časopisi uključujući Nature.

U novoj knjizi Turner nam saopštava da je dominantna teorija biologije, neodarvinizam, doživjela epistemološko zatvaranje, što je sinonim za dogmatizam. Ovo u isto vrijeme znači i krizu biologije i njene filozofije. U epilogu knjige nalazimo i sljedeći pasus: Zgrada savremenog darvinizma, veličanstvena kao najljepša katedrala, zgrada koja je građena djelom generacija posvećenih i vještih majstora, u svojoj je srži šuplja. Ona je kao eho komora. Moderni darvinizam traži od nas da se divimo ljusci nečega što je nekad živjelo, ali čija je vitalna jezgra ispražnjena dok smo je bušili i razarali našim nestašnim prstima sve dok od nje nije ostalo ništa osim lijepe ljuske. Ukratko, nauka o životu je postala razočarana životom samim.

Prema Turneru kriza biologije se može izbjeći samo ako biologija povrati izvornu motivaciju: istinsko razumijevanje procesa života. Njegov recept je koncept homeostaze.

Drugi naučnici, u sve većem broju, kroz naučnopopularne knjige iznose kritike neodarvinizma i nove recepte za prevazilaženje krize biologije. U sljedećem tekstu pisaću o knjizi „Evolucija ljepote” Ričarda Pruma. U njoj autor obrađuje „svrhu i želju” na konceptu estetike u biologiji. Ovaj koncept je u srži izbora seksualnog partnera (mate choice) u životinja, od riba do ptica. Mužjaci se trude da postanu istinski „umjetnici” da bi privukli ženke, svojevrsne „kritičarke umjetnosti”. Kritičarke koriste prirodno čulo za ljepotu da odaberu što bolje „umjetnike” za očeve njihove djece.

O autoru

Stanko Stojiljković

1 komentar

  • Usudjujem se pretpostaviti da su citaoci Galakasije jo[ od prvog eseja po;eli da uzivaju u pronicljivom, duhovitom i, nadasve, dubinskom promisljanju gospodina Predraga Slijepcevica. Otuda me pokatkad zacudi sto nisu vise pocastili svojim komentarima, svjedno da li su ili nisu saglasni s njegovim vidjenjem. Nadam se da ce ga Galaksija, koja je okupila izvrsne autore raznih zanimanja i pogleda, zadrzati na svojim stranicama. Gradimir

Ostavite komentar